Ljudevit Gaj (pravo ime Ludwig Gay) (Krapina, 08.07.1809. – Zagreb, 20.04.1872.), hrvatski jezikoslovac, političar (zastupnik u Hrvatskom saboru), novinar i pisac, poznat kao ključna ličnost ilirskog pokreta i pronalazač pisma koje se po njemu naziva gajica.
Ljudevit Gaj rođen je 8. jula 1809. u Krapini. Još u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežno na njemačkom jeziku, a već 1826. godine u Karlovcu mu je objavljena knjižica Die Schlösser bei Krapina. Djelo takođe predstavlja istorijat krapinskog starog grada. Na studijima u Beču, Gracu i Pešti dolazi u kontakt s nacionalnom omladinom. U Pešti se upoznaje s J. Kollárom i oduševljava se panslavizmom. 1830. godine objavio je svoje najvažnije djelo Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa (Budim, 1830.) koja je izašla u dvojezičnom obliku (hrvatski/njemački).
U knjizi je predstavio ideje za hrvatski pravopis i pismo, koje danas predstavlja osnovu latinične abecede za hrvatski jezik. U Kratkoj osnovi iznosi razloge nezadovoljstva postojećom slovnom neurednošću u hrvatskim knjigama i zalaže se za standardizaciju pravopisanja:
„Horvatsko do vezda, ako samo ime pravopisanja zasluži; med vsemi slavenskimi naj zločestejše je, ter potreboču primernoga pboljšanja vre osobe visokeh časti očituvat dostojale jesu… Mi nismo zadnjič naknili ovdje celu razpravu takvoga pravopisanja vu širokom svojem okružju ispeljati, nego na kratkom nekoja najpotrebnejša pokazati…“
(―)
U knjizi je iznio predlog pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č, š i dr.).
Godine 1833. napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala. Dvije godine kasnije (1835.) pokrenuo je izlaženje lista Novine Horvatske (od 1836. Novine Ilirske) s nedjeljnim književnim prilogom Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska (od 1836. Danica Ilirska) i taj se datum obično smatra početkom novog razdoblja. Početkom godine 1836. časopis je preimenovao u Ilirske narodne novine i Danica Ilirska, u skladu s idejom ilirizma. 1835., tačnije 5. decembra te godine, objavio je proglas o napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvatanju štokavštine i novog pravopisa. Skladno tome i njegov list je štampan novim pravopisom i štokavskim narječjem. U raspravi Pravopisz (1835.) Gaj odabira konačna slovna rješenja, uvodeći nove znakove za ilirski jezik:
ć, č, ž, š, lj, nj (slova koja se danas koriste),
dvoslove dj, gj (=đ) i tzv. rogato e˘ za jat (ova slova se danas ne koriste).
Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvatajući ideju narodnog jedinstva preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slovene. Igrao je vidnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. Osnovao je Narodnu (prije Ilirsku) stranku a zahvaljujući svom proslovenskom opredijeljenju 1840. posjetio je Rusiju, a 1846. Srbiju. Godine 1843. vlasti su zabranile upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost. A poslije afere oko Miloša Obrenovića (1849., oko iznuđivanja novca) Gajev uticaj se potpuno izgubio. Nakon optužbe za veleizdaju (1853.) Gaj je definitivno slomljen te se do kraja života bori za golu egzistenciju i ličnu slobodu.
Gaj umire povučen i razočaran 20. aprila 1872. godine u Zagrebu u 63-oj godini života.
Priredio: Dragan Leković
