Dugogodišnji advokat Velibor Marković koji je i kao nezavisni ekspert i član tima Mitropoliije crnogorsko primorske učestvovao u pregovorima sa predstavnicima bivšeg režima oko usaglašavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u razgovoru za portal PRESS, između ostalog, je ocijenio da nezavisnost pravosudne vlasti prvenstveno zavisi od pojedinačne moralne čvrstine nosilaca sudijskih funkcija.
On smatra da je priča o potkupljivosti sudija predimenzionirana i da se „plodno tlo” za takve ocjene u javnosti potkrepljuju nezadovoljstvom uslijed donijetih presuda koje su pojedinčne i na meti su komentara iz različitih pobuda. U nekim slučajevima se prije može govoriti o pristrasnosti sudija što kako Marković kaže ne oslikava generalno stanje u pravosuđu,
Uoči današnje prve redovne konstitutivne sjednice Tužilačkog savjeta na kojoj bi trebalo da se odredi zamjenik predsjednika tog tijela, konstatuje prestanak v.d. mandata Draženu Buriću i odredi njegov nasljednik, Marković kaže da će kada se steknu uslovi i bude izabran novi Glavni SDT, ta okolnost predstavljati razlog za optimizam i nadu da će mnogobrojne afere biti otkrivene, a osumnjičeni za razna krivična djela i odgovarati.
On je problematizovao dosadašnji način rada SDT-a navodeći da smo svi svjedoci da taj organ nije bio principijelan prilikom ocjene krivičnog gonjenja u zavisnosti od toga da li su prijavljeni pripadali bivšoj vlasti ili nisu.
Marković se, ipak nada da će neko novo tužilaštvo shvatiti da njihova ustavna i zakonska uloga nije samo gonjenje učinilaca krivičnih djela, već prije svega čuvanje zakonitosti, pa čak i otklanjanje grešaka suda ukoliko su one učinjene na štetu građana.
Sudska vlast u Crnoj Gori, koja bi trebalo da bude nezavisna grana vlasti, godinama unazad u javnosti je označena kao potkupljena i pristrasna. Kakvo je Vaše mislljenje o stanju u pravosuđu i koliko je teško raditi u takvom ambijentu?
Prije svega, nikada nisam u potpunosti razumio podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku u smislu njihove apsolutne nezavisnosti. Tako recimo Ustavni sud Crne Gore odlučuje o ustavnosti i zakonitosti propisa koje donosi zakonodavna vlast, a Upravni sud o zakonitosti akata izvršne vlasti, tako da itekako postoji njihova međusobna povezanost, samo što se tačno znaju njihove nadležnosti. Stoga ukoliko postoji upliv jedne grane vlasti u drugu, radi se o vaninstitucionalnom djelovanju, a kada je u pitanju sudstvo, nezavisnost te grane vlasti zavisi od moralne čvrstine nosilaca sudijske funkcije kao pojedinaca. Stoji činjenica da bi se kao jedan od pokušaja uticaja na sudsku vlast između ostalog mogla tretirati rješavanje stambenih potreba sudijama, pod povoljnim uslovima i bez propisanih kriterijuma, ali to ni u kom slučaju ne znači da će onaj sudija kojem je stan dodijeljen na taj način, raditi protivno zakonu, jer i to zavisi od čvrstine karaktera svakog pojedinca. Inače, u svojoj više decenijskoj karijeri kao advokat nisam bio u situaciji da mi bilo ko od sudija nešto traži u smislu materijalne nadoknade, niti bih mu to dao, ili u meni ne nalaze, znajući moj karakter, partnera za tu vrstu razgovora. Svakako, uvjeren sam da je priča o potkupljivosti sudija predimenzionirana i prije svega nalazi plodno tlo u činjenici da najveći broj okrivljenih bude oglašen krivim, dok u parnici da bi jedna stranka uspjela u sporu, druga taj spor gubi, pa u tome često nalaze izgovor tvrdnjom o navodnoj korumpiranosti sudija. Nažalost, i među advokatima ima onih koji gubitak spora svog klijenata pravdaju korumpiranošću sudija, a uspjeh potrebom da se preko njih sudiji da novac, iako o tome nema ni govora. Svakako da u svakom žitu ima kukolja, pa vjerujem da ni pravosuđe nije u potpunosti imuno na takve stvari, ali i dalje smatram i želim da vjerujem da tamo sjede najčasniji ljudi, tim prije što su sve sudske odluke podložne kontroli, kako od strane drugostepenog suda, tako i po vanrednim pravnim ljekovima, i dalje kroz ustavnu žalbu, te i pravnu zaštitu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, tako da je praktično nemoguće potkupiti baš sve nosioce sudskih funkcija u tom nizu. Prije bih mogao govoriti o slučajevima pristrasnosti, i to najčešće kada je jedna od stranaka u postupku država, pri čemu ne mislim da se na sud vrši direktan uticaj, već pojedine sudije pogrešno smatraju da se država štiti čuvanjem budžeta. Jer, država se ne štiti čuvanjem budžeta, već isključivo striktnom primjenom ustava i zakona, s obzirom da je država i formirala sudove da bi svako dobio ono što mu pripada po zakonu. Čak prema pravnoj teoriji, koju nažalost neke sudije ne znaju, u slučaju nedoumice da li treba obavezivati državu ili pojedinca, uvijek treba obavezati državu, budući da država može lakše snositi od pojedinca posljedice neosnovane osude. Naravno, govorim uopšteno, pošto sam u nekim slučajevima zapazio pristrasnost u suđenjima, ali, ponavljam, radi se o pojedinačnim slučajevima, koji ne čine pravilo i koji stoga ne mogu dovesti u pitanje generalno cilj i težnju suda da primjenjuje propise.
Posle dužeg čekanja izabrani su članovi Tužilačkog savjeta. Da li je to dovoljan razlog za optimizam i nadu da će mnogobrojne afere i ljudi osumnjičeni za razna krivična djela i odgovarati?
U odgovoru na ovo pitanje treba poći od činjenice da mi još uvijek imamo Glavnog specijalnog državnog tužioca u liku kolege Milivoja Katnića. Uz to, postoji zakonom propisana procedura izbora novog specijalnog državnog tužioca, pa će to zatijevati određeno vrijeme. Tako, Tužilački savjet bira Glavnog specijalnog državnog tužioca na osnovu raspisanog javnog oglasa, i njegovom izboru prethodi intervju sa kandidatima, te nakon intervjua i na osnovu prethodno podnijete dokumentacije, Vrhovni državni tužilac podnosi Tužilačkom savjetu pisani obrazloženi predlog za izbor Glavnog specijalnog tužioca. 24. januara ove godine, kada će se održati prva sjednica novog Tužilačkog savjeta, sadašnji v.d. Vrhovnog državnog tužioca bi morao da podnese ostavku, nakon čega treba prvo izabrati novog v.d. Vrhovnog državnog tužioca, pa tek onda raspisati javni oglas za izbor Glavnog specijalnog državnog tužioca, gdje će novi v.d. VDT-a od postojećih kandidata predložiti Tužilačkom savjetu novog Glavnog specijalnog državnog tužioca. Svakako da će kada se steknu uslovi i bude izabran novi Glavni SDT, ta okolnost predstavljati razlog za optimizam i nadu da će mnogobrojne afere biti otkrivene, a osumnjičeni za razna krivična djela i odgovarati, jer smo svi svjedoci da SDT nije bilo principijelno prilikom ocjene krivičnog gonjenja u zavisnosti od toga da li su prijavljeni pripadali bivšoj vlasti ili nisu. Iskreno govoreći, vjerujem da će i u budućem slučaju biti i politike, ali će principijelnost u obavljanju posla ponovo zavisiti od čvrstine karaktera nosioca te funkcije, po cijenu da ga nova vlast pusti da radi svoj posao za koji je izabran ili da u slučaju opstrukcije podnese ostavku. To je uslov za svakog ozbiljnog čovjeka da se prihvati tako značajne i odgovorne funkcije.
I sami ste bili u “nemilosti” Tužilaštva u jednoj građanskoj parnici, koju ste na kraju i dobili, odnosno Vaš klijent. Očekujete li da se takvi slučajevi u budućnosti neće ponavljati Vašim kolegama i Vama?
To je tačno i o tome sam već ranije govorio u više navrata. Konkretno se radilo o naplati oko sedam miliona eura od Opštine Ulcinj, po pravosnažnoj i izvršnoj odluci Privrednog suda Crne Gore, kada sam izvršnu tražbinu u ime stranke primio na svom poslovnom računu, na osnovu izdatog punomoćja od strane svog vlastodavca, odnosno njegovog izvršnog direktora kao zakonskog zastupnika. Radi se o potpuno uobičajnoj i svakodnevnoj situaciji u skladu sa zakonom, ali sam tokom više mjeseci pretrpio progon od strane SDT-a uz šestomjesečnu blokadu mog poslovnog računa. Čak je moj račun na osnovu telefonskog razgovora između postupajućeg tužioca i moje poslovne banke neosnovano bio blokaran dan duže nego po zakonu, što je slično kao slučajevi neosnovano lišenje slobode, zbog čega sam bio prinuđen da ,,zaprijetim“ banci podnošenjem krivične prijave protiv odgovornih lica, zbog krivičnog djela zloupotreba položaja u privrednom položaju, nakon čega je došlo do deblokade. Ono što je bilo najinteresantnije ali i za mene najšokantnije je činjenica da mi je specijalna državna tužiteljka Lidija Vukčević u svojoj kancelariji saopštila da će me, ukoliko se ne odreknem advokatskog honorara za 17. godina zastupanja vlastodavca, krivično goniti, nakon čega mi je poslije dva dana u kabinetu Glavnog specijalnog državnog tužioca rečeno ,,ti moraš da slušaš, u ovoj zgradi se sluša“, a ja odgovorio da nikoga ne slušam, osim zakon. Za mene je takvo ponašanje ne samo nedopustivo i predstavlja grubu zloupotrebu, već i uvredljivo, s obzirom da oni tamo dobro znaju iz kakve porodice potičem i da sam vrlo ,,neposlušan“ kada su u pitanju bilo kakvi pokušaji ucjene; naravno, poslušao nisam, ali sam dugo razmišljao šta onda u tom organu rade strankama, kao i drugim advokatima, kada su tako nešto pokušali sa mnom. Ostaje nada da se neko novo tužilaštvo neće ponašati na sličan način, već shvatiti da njihova ustavna i zakonska uloga nije samo gonjenje učinilaca krivičnih djela, već prije svega čuvanje zakonitosti, pa čak i otklanjanje grešaka suda ukoliko su one učinjene na štetu građana.
U kom pravcu će se stvari odvijati i šta je po Vašoj procjeni potrebno da bi Tužilaštvo zaista počelo da radi posao kako treba?
Ne znam u kojem će se pravcu stvari odvijati, budući da je stanje, posebno u SDT-u takvo, da će proći vremena da se stvari poboljšaju ili urede. Prije svega, potreban je neko veoma stručan i sa jakim moralnim autoritetom, koji će kontrolisti rad tužilaca. Nisam siguran da nova vlast razmišlja u pravcu koji ću sada navesti, ali smatram da bi bilo cjelishodno da se formira određena parlamentarna komisija u čijem sastavu bi bili i pojedini iskusni tužioci, koja bi ušla u tužilaštva, a prije svega u SDT-u, kako bi se utvrdilo da li je i šta je u prošlom periodu tamo rađeno, odnosno šta se radilo sa brojnim prijavama koje nisu procesuirane, koji su razlozi tome, te i kakva je bila pozicija pojedinih okrivljenih. Potrebno je pokretati disciplinske i druge postupke protiv onih koji su činili nesvjesno ili svjesno propuste u predmetima, a kada bi postojala politička volja, bilo bi najefikasnije i najdjelotvornije da se promijeni Ustav u dijelu odredbe koja propisuje stalnost tužilačke funkcije, tako što bi se svim tužiocima njihova funkcija skratila do određenog perioda i sproveo opšti izbor, gdje bi pravo da konkurišu imali kako postojeći tužioci, tako i svi drugi koji ispunjavaju kriterijume za obavljanje te funkcije. Nažalost, mislim da se u tom pravcu za sada uopšte i ne razmišlja, u čemu vidim dugotrajnost procesa poboljšanja tužilačke organizacije. Na stranu činjenica što se dozvolilo da tužioce i sudije bira Tužilački, odnosno Sudski savjet, osim kada je u pitanju Vrhovni državni tužilac, koga bira parlament. Prije svega, kada je u pitanju ovo poslednje, neshvatljivo je ustavno rješenje da se jedan organ koji mora da postoji u svakoj državi, bira dvotrećinskom, odnosno tropetinskom većinom, umjesto prostom većinom, što je i dovelo do sadašnjeg stanja blokade izbora VDT-a. I izmještanje izbora tužilaca i sudija van parlamenta uz argumentaciju depolitizacije pravosuđa, očekivano nije dalo rezultata. Ovo stoga što sve njih treba da bira parlament, kakav god da je, jer se ipak radi o predstavnicima naroda, a izbor od strane Tužilačkog i Sudskog savjeta ne vodi depolitizaciji. Uostalom, i samom tužilačkom i sudskom savjetu ima politike, znamo kako se biraju, a i svaki čovjek je sam po sebi ,,zoonpolitikon“, tako da argumenti o depolitizaciji ne stoje. Naprotiv, došli smo do sitacije ,,samoupravljanja u pravosuđu“, što je krajnje nedopustivo i što svako ko zna kako pravosuđe treba da funkcioniše, a nažalost takvih je danas veoma malo, zna i da je moralo doći do ovakvih posljedica.
U medijima se pojavila informacija da bi se zbog zastarjelosti nekih istražnih postupka mnogi osumnjičeni za najteža krivična djela mogli naći na slobodi. Da li je moguće to sprijeciti i na koji nacin?
Ne postoji zastarjelost istražnih postupaka, već zastarjelnost krivičnog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i mjera bezbjednosti. Kada su u pitanju istražni postupci za najteža krivična djela, možemo samo govoriti o proteku vremena trajanja istrage u pritvorskim predmetima, gdje ukoliko u roku od šest mjeseci nije došlo do podizanja optužnice, okrivljeni se ima pustiti na slobodu. Činjenica je da je zdravstvena situacija u poslednjih dvije godine, izazvana pandemijom kovida 19, dovela do komplikacija i usporavanja istražnih postupaka. Stoga u slučaju ukidanja pritvora zbog neokončanih istraga u navedenom roku, treba utvrditi stvarne razloge, odnosno da li su bili objektivne ili subjektive prirode. U oba slučaja mora se poštovati zakon i omogućavati okrivljenima sva prava koja im pripadaju, pa i ukinuti im pritvor o kojem god se krivičnom djelu radilo, jer bi se u protivnom radilo o gruboj zloupotrebi. Kada su u pitanju razlozi subjektivne prirode u smislu neažurnosti tužilaštva, trebalo bi pokretati odgovarajuće postupke protiv tužilaca, i to kako disciplinske, tako i krivične ukoliko se utvrdi da je do tih propusta došlo namjerno ili usljed krajnje nepažnje, činjenjem krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili krivičnog djela nesavjestan rad u službi.
Koliko je alarmantna situacija u kojoj se nalazimo s obzirom na upražnjeno mjesto ministra pravde i blokadu rada Ustavnog suda i gdje vidite eventualna rješenja?
Ne vidim opravdani razlog da nakon godinu dana od kada je prestala funkcija ministru Vladimiru Leposaviću, ne bude izabran novi ministar. Mišljenja sam da za tu funkciju postoje odgovarajući kadrovi i smatram je itekako važnom kao doprinos reformisanju ,,reformisanog“ pravosuđa. Blokada Ustavnog suda je takođe posebna priča, a sam način njihovog izbora, odnosno postupak koji mu prethodi u vidu nekakvih intervjua na skupštinskim odborima, neće doprinijeti popunjavanju tog suda. Kandidati treba da dostavljaju dokumentaciju o ispunjavanju opštih i posebnih uslova, pa navedeni intervjui ne samo što ne doprinose kvalitetu, već dovode do nepotrebnog maltretiranja ljudi, u zavisnosti od političke opcije onih koji ih ispituju. Naravno, time se ne dira u izbor kandidata od strane parlamenta, jer kao što sam prethodno naveo, ipak se radi o predstavnicima naroda, koji će prilikom glasanja imati raspoložive podatke o predloženim kandidatima.
