Autorski odgovor šefa organizovane kriminalne grupe iz Budve Svetozara Marovića predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, ustupljen ekskluzivno portalu IN4S, prenosimo integralno:
U svom saopstenju Đukanović nije odgovorio ništa i odgovorio je sve… Naša tema nije bila ni pravna niti birokratska.. I nije okrenuta protiv bilo koga pa ni protiv Đukanivića. Ona je samo moralna… i ljudska… Postoji samo jedno jedino pitanje u ovoj našoj prepisci koje je važno i na koje Đukanović nije dao odgovor… da li on lično ima bilo kakve veze sa korupcijim u CG i kakve… da bi tek onda mogao da „sudi“ drugima i držao lažne moralne propovijedi… ili su svi krivi i grešni a on jedini čist kao „bijeli anđeo“… u njegovom bezvjernom kabinetu… Zaboravio je Đukanović osnovno pravilo moralnog čovjeka… Ako ćeš da sudiš prvo pogledaj sebe i to pažljivo i odgovorno… i onda reci ako moraš o drugima a njega nije niko tjerao da se bavi sa mnom… dovoljno je radio protiv da ne mora više… A ja sam ga samo pitao da odgovori… da li zna neku zapadnu demokratiju u kojoj otac kao predsjednik vlade potpisuje svome sinu koncesiju za hidroelektrane i ako postoji je li javnost to u toj zemlji oduševljeno ili sa ogorčenjem prihvatila…
Ono što je žalosno je način na koji se Đukanović pravda… kao da prezire ljudski razum i samopoštovanje naroda… on je sinu potpisao koncesuju ali nije bio na sjednici njegove vlade koja je na predlog njegovog ministra donijela odluku glasovima njegovih ministara koje je on doveo u vladu… Nije odgovorio da li je mislio da će neko od njih biti protiv toga pa je izašao sa sjednice ili je znajući unaprijed ishod odluke izašao kako bi imao ovaj smijesni argument da se pravda svjesan svega… Đukanović nije odgovorio ni to da li je ovo jedini posao firme ovog člana njegove porodice sa državom ili državnim preduzećima i koliko je takvih ugovora… bilo ili ima… Đukanović nije imao odgovor ni na pitanje da li su ostali članovi njegove porodice imali poslovne odnose sa državom ili njenim preduzećima… koliko puta i o kojim vrijednostima je riječ… eto naprimjer… brat .. i sestra… njegovi… Da li je upravo njegova sestra recimo bila advokatski zastupnik najvećih stranih investitora u CG i da li je to bilo zbog njenog pravnog ugleda ili bliskosti sa bratovim statusom… To su bila moja pitanja… da pomognu Đukanoviću da skine sumnju sa sebe a ne da traži bijes u mom pismu dok on ljut i raspamećen odgovora… Ili recimo koliko je privatizacija u CG sprovedeno na kojima su pobijedili Đukanovićevi prijatelji.. i imali i jedan koji je bio moj prijatelj… Samo jedan jedini ako ga ima neka ga navede… Za neke njegove prijatelje Đukanović me i lično molio da budem od pomoći… I bio sam. Ali ja ne izdajem ljude… Đukanović mi nije odgovorio ni da li je spreman da nezavisni istražitelji utvrde šta to imam ja… a šta on.. šta ima njegov a šta moj brat… šta njegova sestra a šta moje… šta njegov sin a šta moj… i da li je to stečeno na crnogorskom ili svetskom tržištu… da li ima veze sa državom CG i kojim slučajevima… Do tada on nema pravo da govori o bilo čijoj navodnoj korupciji… Đukanović netačno predstavlja i povod za sukob sa Bulatovićem da bi sebe „heroizivao“. Na glavnom odboru tada zajedničke partije se glasalo oko dva zaključka „ko je „za Jugoslaviju bez alternativa“ a ko je „za Jugoslaviju kao demokratski izbor građana CG“ koji sam ja predložio i za koji smo glasali samo nas sedmoro među kojima i Đukanović…
