Državnik male države treba da bude realan i poštuje geostrateški značaj velikih sila, posebno SAD. Treba da bude ljubazan i dobar domaćin. Ali prije svega i iznad svega stalno mora da ima u glavi da on predstavlja državu.
Svaki crnogorski Vladar mora da pomisli da predstavlja, ne samo sadašnju, po mnogo čemu najneuspješniju generaciju Crnogoraca u istoriji, već i sve one sjajne i veličanstvene generacije Crnogoraca koji su nosili luču SLOBODE i davali svoje živote za “krst časni i slobodu zlatnu”.
Uvijek kad predstavljaš Crnu Goru sjeti se Svetog Petra Cetinjskog koji je progonjen i omalovažavan i od Rusije i od Srbije, ali koji nikada nije dopustio da izgubi čast i dostojanstvo. Uvijek kada predstavljaš Crnu Goru sjeti se junaka sa Grahovca, Vučjeg dola, Fundine, Mojkovca, Skadra. Sjeti se Obodske štamparije, Ljetopisa Popa Dukljanina. Sjeti se da je u Crnoj Gori odštaman Oktoih 1494 godine. Sjeti se Balšića, Crnojevića i Petrovića. Sjeti se, na kraju, Njegoša i Gorskog vijenca i Luče Mikrokozme.
Ako baš želiš da se porediš sa velikim silama, sjeti se pogibije crnogorskih dobrovoljaca iz SAD u Medovskoj luci 1916. Ako iz još iz Mojkovca, pa moraš da se sjetiš Mojkovačke bitke i Janka Vukotića.
Ne pripadam onim Crnogorcima koji veličaju svoj narod i našu istoriju. Puno je tu izdaja, prevara, vlastoljublja, bratobilaštva, korupcije, šverca, kriminala, nemorala. Ali, ako je nešto karakterisalo Crnogorce, a posebno njihove Vladare, to je PONOS I DOSTOJANSTVO.
Posebno kada se trebalo predstaviti strancima. Poznato je da Crnogorci vole da se zore, ili što se modernim rečnikom zove, sklonost ka ličnom Public relations.
Ko se zna bolje obući, opasati kuburama i jataganima, okititi medaljama.
Ko od nas zna bolje sebe i svoju zemlju hvaliti i u nebo izdizati.
Ko od nas bolje zna lagati i pričati bajke o ličnom junaštvu i uticaju. U tome nam nema ravnih. Posebno pred strancima. Tako je bilo uvijek. Najbolje odijelo, držanje evropske aristokraije, visoki, lijepi, markatnih crta lica, podignute glave kao da nema boljih i većih. Naši lopovi i kriminalci su svugdje po svijetu izgledali i ponašali se gospodski. Jedan od šefova Njemačke policije na jednom seminaru mi je rekao da su crnogorski kriminalci surovi i hrabri, ali da imaju manire gospode.
Držali smo, brate, do sebe i do prvog utiska. Trošili smo poslednje pare na skupa odijela, satove, lijepe žene. Samo da nas bije dobar glas.
Ma kako geografski mala, Crna Gora je istorijska i velika država. Ne zbog ove naše generacije, već zbog naše istorije i naših predaka i njihove borbe za SLOBODU, jer Crna Gora je drugo ime za SLOBODU. Mi smo na dobrom putu da ih obrukamo i da državu Crnu Goru, koju su stvarali krvlju i ostavili nam je da je čuvamo, predamo nekim drugima da sa njom upravljaju.
A SLOBODAN narod ima i Vladare koji znaju da je predstvljaju sa PONOSOM I DOSTOJANSTVENO.
Dobar državnik mora biti realan i uvažavati značaj velikih sila i njihov uticaj na Crnu Goru, ali dobar državnik mora biti i patriota i svim silama se boriti za interese svoje zemlje i svoga naroda i mora biti demokratska da ne proglašava svoje neistimišljenike neprijateljima države. Da ih ne hapsi, progoni i strijelja.
Crna Gora još čeka takvu vlast. Realnu, patriotsku i demokratsku.
Ne znam zašto ovo napisah, što bi rekao onaj aktivista DPS Lane Gutović: Vjerovatno ne škodi, a ako ne škodi onda sigurno koristi.
Bila jednom dobra stara dostojanstvena uspravna Crna Gora, koja nije ljubila lance niti ruke Ambasadorima stranih sila!!!
P.S. Poltrone, NE VOLEM.
Piše: Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene
