Hvale se partijski funkcioneri da su učinjeli “čudo” što osnovci imaju besplatne knjige u osnovnoj školi. Znaju li oni da je to samo jedno od prava koje učenicima pripada, posebno socijalno ugroženima u državama EU, na koje se ugledamo, saopštila je Marina Medojević, direktorka Banke hrane Crne Gore.
Ako su, kako je kazala, djeca dobili knjige i to samo u osnovnoj školi, nisu pribor za školu i tehnička pomagala, koja su postala nužnost u obrazovanju.
„Nemaju naša djeca u školi ni užinu što je takođe standard u državama EU zajednice. Biti gladan u školu znači imati lošije rezultate u nastavi, što za posledicu ima napuštanje daljeg školovanja i nastavljanje lanca siromaštva porodice. Banka hrane više od deceniju pokušava da uvjeri nosioce vlasti u važnost uvođenja jednog besplatnog obroka u školi, bezuspješno. Socijalno ugrožena djeca nemaju adekvatnu obuću i odjeću za školu.To je briga njihovih roditelja, humanih pojedinaca i NVO ali nije onih koji primaju platu da pomažu onima koji ne mogu pomoći sebi“, kazala je Medojević.
Dodala je da radni angažman djece tokom raspusta dovodi do gubitka prava na jedino socijalno primanje namijenjeno siromašnima (MOP). Umjesto da djecu podstičemo da rade i doprinose svojoj porodici posebno kada su socijalno ugrožena, mi ovakvim zakonskim rješenjima ih kažnjavamo.
„Mi porodicu, korisnika MOP-a ostavljamo bez mizernog primanja ( kreće se od 89 do 165 eura ) kada im dijete završi srednju školu. Ni redovan student neće dobiti mogućnost da njegova porodica nastavi da koristi MOP. Mi štedimo na sirotinji stotinjak eura a omogućavamo funkcionerima da se bahate u hiljadama. Ovo su samo neki od problema koji ne brine djecu i roditelje, u socijalno odgovornim državama“, rekla je Medojević.
Obrazovanje je, kako je istakla, jedan od najefikasnijih načina da se spriječi prenošenje siromaštva iz generacije na generaciju.
„Nije pravedno, ne praviti gradaciju visine dječijeg dodatka prema imovinskom i dohodovnom statusu porodice jer on nekome znači samo malu pažnju države a djetetu i njegovog porodici u stanju nužde, znači pruženu mogućnost da se prehrani, kupi školski pribor, knjige za srednju školu, obuću- odjeću. Nepravedno je ograničiti dječiji dodatak na petoro djece, kod socijalno ugroženih porodica. Sve što je vezano za školovanje, rast i razvoj djece, koja žive u nemastini, mora biti besplatno. Hrana za bebe, oprema za bebe, skolski obrok, odjeca, obuća, udržbenici, skolski probor, časovi u skolama jezika, predmeta koji im slabije idu, sporta.. mora biti bez nadoknade za ugroženu kategoriju djece do okončanja školovanja, kako bi se smanjile socijalne razlike među djecom i podržali oni kojima prijeti život na margini“, smatra Medojević.
Ovo je, kako je navela, način dugoročnog smanjenja siromastva Populizam je prevagnuo nad stvarnom brigom za one koji nemaju. Govoriti o brizi za standard građana a zaboraviti one koji su najugroženiji je nepošteno.
„Usmjerite socijalni reflektor ka svoj djeci koja su uskraćena za osnovna ljudska prava, i pomozite im da dostojanstvrno žive. To je jedino vrijedno pohvale. Potencijala imamo ali je politicka volja upitna“, zaključila je Medojević.
