Nakon svakog nastupa na trenutnoj turneji grupe Garbage, Širli Menson se oprašta od grada u kojem se nalazi – jer ne zna da li će ikada više tamo svirati.
Frontmenka grupe Garbage je jedna od najdinamičnijih izvođača u rok muzici više od 30 godina, ali pjevačica rodom iz Edinburga je svjesna prolaznosti vremena.
„Život je tako dragocjen“, kaže ona, govoreći iz poslednjeg grada na turneji njenog benda – Barselone. „Što sam starija, to više uživam u životu, shvatam da mi vrijeme ističe i to mi je omogućilo da uživam u osjećaju cajtnota, da ga iskoristim i stavim u svoj rad. Ne znam koliko dugo ćemo još moći ovo da radimo. Ja sam najmlađa u bendu, a uskoro punim 58 godina. Tako da trenutno uživamo u svakom trenutku“, kaže za „BBC“.
To ne znači da se Garbage još uvijek povlače. Kvartet – Širli, Bač Vig, Djuk Erikson i Stiv Marker – namjerava da sljedeće godine izda novi album, a večeras će biti jedan od glavnih izvođača na festivalu u Glazgovu.
Nastup u Edinburgu slijedi u nedjelju, iako Širli Menson živi u Americi više od tri decenije, njen škotski duh ostaje nepromijenjen. „Moj tata je još živ, tako da često dolazim nazad u Škotsku,“ kaže ona. „Još uvijek imam kuću u Edinburgu, tako da nikad nemam osjećaj da sam zaista otišla. „Nalazim se u bezizlaznoj situaciji, jer me u Americi ne smatraju Amerikankom, ali kada se vratim kući u Škotsku svi kažu da sam otišla. Ja sam osoba bez stalne adrese. Ali oduvijek sam vjerovala da je Škotska moj dom.“
Život u Americi postao je manje udoban za pjevačicu u poslednjim godinama. Menson osjeća da ta zemlja, a posebno Republikanci „vode rat protiv žena“, ukazujući na poništenje zakona “Roe protiv Vejda” o abortusu. Vjeruje da taj stav utiče na ostatak društva, uključujući i muzičku industriju.
„Devedesetih je djelovalo kao da se stvari mijenjaju i da ima mnogo više prilika za žene,“ rekla je. „Još uvijek ima mnogo prilika za žene u muzičkoj industriji ako ste spremne da igrate po pravilima. To znači da ako ste seksi i spremne da pazite na svoje riječi i ponašanje, možete veoma dobro napredovati. „Ali za bilo koju ženu koja je alternativna – i dalje je veoma, veoma teško biti viđena i podržana, i to me razočarava.“
Menson nikada nije bila osoba koja pazi na reči, od svog početka sa edinburškim noiz bendom Goodbye Mr MacKenzie, preko alternativnog benda Angelfish, pa sve do Garbage-a. Poznata je po tome što ju je budući kolega iz benda Stiv Marker primijetio kada je vidio spot Angelfish na TV-u i pomislio da bi bila savršena pjevačica za novi rok bend koji je osnivao sa Vigom i Eriksonom. Neki kritičari su ih možda isprva podcjenjivali, nazivajući ih „studijskim projektom“, ali priznanje i uspjeh na top listama su ubrzo uslijedili. Tokom devedesetih i ranih dvijehiljaditih, nizali su hitove kao što su “Stupid Girl”, “I Think I’m Paranoid” i tema za James Bond film “The World Is Not Enough”.
Album iz 2021. godine “No Gods No Masters” pokazao je da nisu izgubili ništa od svoje furioznosti, sa brzim i haotičnim napadom na rasizam, seksizam i kapitalizam. Album je izašao u trenutku kada je Menson imala probleme sa kukom, zbog povreda zadobijenih kada je pala sa bine 2016. godine – situacija koja je dovela do operacije zamjene kuka 2023. I pored njenog zdravstvenog stanja i „previranja“ u Americi, sledeći album grupe biće „melodičniji i ljubavniji“, prema riječima Širli. Kaže da bi „izgubila razum“ da se fokusirala samo na trenutno stanje u svijetu.
Međutim, osim što gledaju u budućnost, bend se osvrnuo i na prošlost – a uspomene nisu uvijek prijatne. Ranije ove godine izdali su vinilnu verziju četvrtog albuma “Bleed Like Me”, koji je izašao 2005. godine. Snimanje tog albuma bilo je toliko teško da je grupa nakon toga otišla na pauzu od nekoliko godina, zbog stalnog miješanja njihove tadašnje diskografske kuće “Interscope”. „Pokušavali su da nas oblikuju u pop bend,“ sjeća se Menson. „Bilo je mnogo bendova koji su bili voljni da usvoje pop pristup, ali mi smo odlučili da to nije nešto sa čim možemo da živimo. Željeli smo da budemo ono što jesmo.“
Izvor: Nova.rs
