Nemogućnost emitiranja prirodne reakcije sve da ti život zavisi od toga, izgled i glas curice, nepoznavanje ni jedne borilačke vještine. Tko može imati sve te karakteristike, a da ipak dobije ulogu u Američkom ninji? Samo jedan jedini Michael Dudikoff, akcijska poluzvijezda osamdesetih i čovjek koji je zabilježio još ponešto na traci.
“Ma je l’ ono Dudikoff u ranom radu Toma Hanksa, nemoj me ložiti, kakva kraljina, što će on ovdje” i tako dalje s reakcijama koje je svatko priseban imao gledajući Momačku zabavu u godinama nakon što je Američkog ninju naravno već odgledao.
Bio je Dudi među Hanksovim pajdašima u Momačkoj i to mu čak nije jedini iole bitan naslov u predškolskom glumačkom uzrastu, također se pojavljivao u Tronu, kao i u Izuzetnoj hrabrosti s Geneom Hackmanom, Fredom Wardom i Patrickom Swayzeom. Ostali filmovi tog perioda mu ne posjeduju ni ono iole u svojoj bitnosti.
Samo jedan njegov lik ima ime
Od ta tri sudjelovanja, jedini njegov lik koji ima ime se nalazi u Momačkoj zabavi. Michael se dakle u jednom od svojih početničkih filmova zove Ryko i to je vjerojatno jedina sličnost koja mu se može naći s Edwardom G. Robinsonom, ako izuzmemo to što su obojica dio filmskog esnafa.
Poslije solidnog uspjeha u manekenstvu i ovih nekoliko epizoda po filmovima (plus serijama), došla je 1985. godina i uloge u Radioaktivnim snovima i, naravno, u pogotovo značajnom Američkom ninji poslije čega ništa više nije bilo kao prije.
Chuck Norris je odbio Ninju, a onda je produkcijska kuća Cannon tražila novog čovjeka, oko kojeg će graditi novi tip akcijske zvijezde, ne akcijske zvijezde za siromahe, što ste možda pomislili i sram vas bilo, nego akcijske zvijezde koja nije žestokog izgleda, već ima tu James Dean auru. Valjda je bila namjera i da se djevojčice zapale.
Nije znao ni borilačke vještine ni glumiti
Dudikoff je pobijedio 400 mladića u borbi za ulogu Joea Armstronga, nije znao borilačke vještine, nije znao baš ni glumiti, ali koga briga. Pobijedio je i rođen je Američki ninja, pa je zajedno s pokojnim Steveom Jamesom formirao jedan od simpatičnijih dvojaca epohe.
To je bila i velika pobjeda Cannon kuće, jer mnogi koji su odrastali na ovim prostorima osamdesetih znaju koliki su redovi bili pred kinima kada se Ninja prikazivao i koliki je uzor Joe Armstrong postao klincima, naravno i sam Dudikoff koji ga je tumačio. Prilično nezamislivo iz današnje perspektive da za bilo koji film budu nepregledne gužve u iščekivanju ulaska da se vidi veliko platno.
To zvuči još nevjerojatnije kada se pomisli da je Američki ninja pomalo i zaboravljen od novih generacija, dok je tad bio popularan kao bilo koji ultravisokobudžetni holivudski uradak. To su bili zlatni dani Cannona, znali su napraviti senzaciju s malo para i malo scenarija, ali sve se to ugasilo 1994. i upravo je Hellbound sa spomenutim Norrisom označio kraj ere i logo koji je dječacima donio mnogo zabave nikad više nije najavio film.
Dudikoff je tad postao vječni osuđenik na drugo ili treće slovo abecede što se tiče kvaliteta produkcije, u međuvremenu je naučio i malo vještina za borbu pošto je solidne fizikalije već imao, ranije je pobjeđivao na natjecanjima tipa “čelični čovjek” i slično, tako da se ne može reći da se nije trudio.
Uostalom, u tom i kasnijem periodu upisao je i Soldier boyz, Midnight ride, Lovce na glave, Rijeku smrti, seriju Kobra i tako neke kreativne naslove. Negdje oko 2004. se povukao iz posla, ali se nepuno desetljeće kasnije vratio i iako to nije mnogo ljudi primijetilo, opet je lijepo znati da negdje tamo zarađuje za život radeći ono što mu je donijelo ljubav milijuna ljudi širom planeta.
Hedonizam od ranih dana
Dudikoff naravno nije prezime koje može proći neopaženo u ovom dijelu svijeta i biti smatrano “čisto američkim”, Michael zaista i ima rusko porijeklo. Možda bi netko pomislio da djeluje kao momak rođen u gradiću sličnom onom iz Lovca na jelene, u kom su ruski imigranti tukli poludnevne teške smjene, dizali američku industriju i prvi se javljali na vojnu dužnost kad zagusti, međutim ne, mjesto njegovog začetka i odrastanja je Redondo Beach u Kaliforniji i upravo je onakvo kako i zvuči.
Hedonizam je Michael i pokupio od ranih dana upravo u geografskom imenjaku slavnog virtuoza Real Madrida, zato i danas ne mari za trice i kučine, već se često mogu vidjeti njegove svježe fotografije na društvenim mrežama i, pogađate, uglavnom nosi košulje s palmama, pije iz ljuske kokosa i razbije poneki val.
Samo neka uživa i nazdravi ponekad za prijatelja Stevea Jamesa, a kad mu kapne koja tisuća od novog filma za koji nitko neće čuti… pa barem će je potrošiti na pravi način. Michael Dudikoff.
Autor: Stefan Milivojević
Izvor: Index.hr
