
Milo Đukanović, bivši predsjednik Crne Gore, prije deset godina našao se na listi Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) kao Ličnost godine za promociju kriminala, korupcije i urušavanje civilnog društva, a sada je počasni predsjednik DPS-a i aktivan učesnik izborne kampanje u Nikšiću.
Predsjednik Crne Gore s dugom istorijom prijateljstva s figurama organizovanog kriminala, učešća u korupciji i kupovine glasova.
Prva prava funkcija Mila Đukanovića bila je premijerska – kao predsjednik ili premijer, proveo je gotovo tri decenije na čelu Crne Gore. Iako se predstavlja kao progresivni, prozapadni lider koji je nedavno pomogao Crnoj Gori da uđe u NATO i navodno vodi zemlju ka Evropskoj uniji, on je zapravo izgradio jednu od najposvećenijih kleptokratskih država i utočišta za organizovani kriminal na svijetu.
Zbog doprinosa stvaranju represivne političke atmosfere i ekonomije gušene korupcijom i pranjem novca, OCCRP je proglasio Mila Đukanovića Ličnošću godine za promociju kriminala, korupcije i urušavanje civilnog društva.
“Zaista smatramo da je ovo nagrada za životno djelo,” rekao je urednik OCCRP-a Drew Sullivan. “Niko osim (ruskog predsjednika Vladimira) Putina nije vodio državu koja toliko zavisi od korupcije, organizovanog kriminala i prljave politike. To je sistem truo do srži.”
Đukanovića je za ovu neslavnu nagradu nominovala Vanja Ćalović, direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), organizacije civilnog društva iz Crne Gore.
“Ovo je zaslužena nagrada,” rekla je Ćalović. “Đukanović, posljednji evropski diktator, zarobio je našu zemlju za svoje privatne interese i pretvorio je u utočište za kriminalce. Dok su on, njegova porodica i prijatelji gomilali bogatstvo, obični građani pate od siromaštva, nepravde i bezakonja, a oni koji se usude govoriti o korupciji postaju njegove mete.”

Svake godine, novinari i partneri OCCRP-a nominuju i glasaju za Ličnost godine. Đukanović je pobijedio na glasanju u kojem je učestvovalo više od 50 novinara iz mreže OCCRP-a. Raniji dobitnici ove nagrade uključuju ruskog predsjednika Vladimira Putina, azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva i Parlament Rumunije.
Blizu pobjede bili su i drugi kontroverzni lideri – drugo mjesto zauzela je porodica Ilhama Alijeva, koja kontroliše značajan dio azerbejdžanske ekonomije i bogati se na račun građana. Treće mjesto pripalo je bivšem premijeru Sjeverne Makedonije Nikoli Gruevskom, poznatom po prisluškivanju opozicije i novinara, političkim progonima i zataškavanju ubistava.
Dugogodišnje veze s kriminalom i korupcijom
Milo Đukanović ima dugu istoriju bliskih veza s organizovanim kriminalom i koruptivnih praksi. Tokom svoje vladavine, koristio je državne resurse za finansiranje svojih saveznika, uključujući i kriminalne organizacije. Njegove politike dovele su Crnu Goru do ogromnih dugova. Neki od najistaknutijih skandala uključuju:
Šverc cigareta: Đukanović i njegovi bliski saradnici bili su uključeni u masovni šverc cigareta u saradnji s italijanskim mafijaškim klanovima Sacra Corona Unita i Camorra. Italijansko tužilaštvo u Bariju ga je optužilo, ali je iskoristio diplomatski imunitet da izbjegne sudski proces.
Ostrvo krijumčara: Iako tvrdi da je prekinuo šverc, OCCRP je otkrio da je jedno ostrvo blizu crnogorske obale, finansirano od strane banke njegove porodice i u vlasništvu kontroverznog biznismena Stanka Subotića, korišteno za nastavak šverca cigareta uz pomoć istih kriminalnih grupa.
Sigurna kuća za kriminalce: Crna Gora je pod njegovom vlašću postala utočište za niz kontroverznih kriminalnih figura, uključujući Darka Šarića, Nasera Keljmendija, Brana Mićunovića i Safeta Kalića.
Privatizacija državne banke: Kada je državna banka privatizovana, prešla je u vlasništvo njegove porodice, a Đukanovićeva vlada je prebacila ogromne sume državnog novca u nju. Banka je potom korištena za pranje novca i odobravanje ogromnih kredita kriminalnim grupama i političkim saveznicima. Kada su krediti ostali nenaplaćeni, Đukanović je prisilio parlament da usvoji zakon kojim je država pokrila gubitke.
Kontrola pravosuđa: Tužioci koje je postavio lično Đukanović poznati su po tome što ne istražuju korupciju i kriminal, osim ako to njemu politički odgovara.
Rasprodaja obale: Veliki dijelovi crnogorske obale prodati su sumnjivim ruskim i azerbejdžanskim investitorima, kao i korumpiranim biznismenima s Bliskog istoka.
Finansijska katastrofa: Godine 2015, Đukanović je pozajmio gotovo milijardu dolara za izgradnju samo 41 kilometra autoputa, čime je javni dug premašio 60% BDP-a i prekršio evropske standarde.
Milioni izgubljeni u privatnim rukama: Od 2006. godine, njegova vlada je garantovala 300 miliona eura kredita privatnim firmama bez kamata. Više od polovine tih kredita – 184 miliona eura – nikada nije vraćeno, a najveći dio duguje ruski tajkun Oleg Deripaska.
Zaštita kriminalaca: Đukanovićeva vlada ponudila je crnogorsko državljanstvo Darku Šariću, regionalnom narko-bosu, ali je proces propao jer Srbija nije dozvolila da se odrekne svog državljanstva.
Napadi na novinare: Državni mediji koristili su se za napade na novinare i aktiviste koji istražuju korupciju u njegovoj vlasti.
Selektivne istrage: Iako povremeno pravi hapšenja kako bi demonstrirao borbu protiv kriminala, ona su najčešće politički motivisana, poput nedavne optužnice protiv jednog od njegovih političkih rivala.
Crna Gora i dalje ostaje sigurno utočište za organizovani kriminal, a OCCRP smatra da će tako i ostati sve dok Đukanović ne napusti vlast. No, on vješto balansira između različitih političkih interesa i do sada je uspijevao izbjeći ozbiljne međunarodne sankcije.
Raniji dobitnici nagrade OCCRP Ličnost godine:
2024 – Bašar al-Asad
2023 – María Consuelo Porras
2022 – Jevgenij Prigožin
2021 – Aleksandar Lukašenko
2020 – Žair Bolsonaro
2019 – Džozef Muskat
2018 – Danske Bank
2017 – Rodrigo Duterte
2016 – Nikolas Maduro
2015 – Milo Đukanović
2014 – Vladimir Putin
2013 – Parlament Rumunije
2012 – Ilham Alijev
Izvor: Organized Crime and Corruption Reporting Project