Andrej Milović, bivši član Tužilačkog savjeta i državni sekretar Ministarstva pravde kaže da napadi koji dolaze od portala nerazmontiranog režima na GST Vladimira Novovića, sa jedne strane, te svojatanje rezultata rada koji dolaze od strane premijera i njegovog okruženja, sa druge strane, predstavljaju jeftinu podmetačinu i notornu neistinu zarad političkih poena, čiji je jedini cilj da umanje značaj rada samog GST i njegovog tima, a koji je nevjerovatan u odnosu na to kakve uslove imaju i sa kakvim kapacitetima raspolažu.
“Prije svega, centar koji optužuje premijera da naručuje ko će biti uhapšen ima za cilj da hapšenja etiketira kao politički naručena i koja su posljedica političkog uticaja, a ne zakonitog rada SDT, što premijeru i centru oko njega indirektno godi, iako se kao “brani””, saopštio je Milović.
On dodaje da kada su premijer i njegovo okruženje u pitanju, na vrlo sofisticiran način se medijski dovodi premijer u vezu sa hapšenjima, fingirajući nekakvu ugroženost zbog prethodnih hapšenja, pri čemu nas perfidno navode na zaključak da je očito on najzaslužniji za hapšenja koja sprovodi Novović sa timom, pa se mafija digla na noge protiv njega i njega kao ugrožava.
“Niti jedno, niti drugo nije tačno, jer ko god poznaje Vladimira Novovića i njegov rad, odlično zna da ni Vesna Medenica čak i kada je bila najjača i imala potpunu političku podršku DPS-a, uz sav pritisak i prijetnje, nije ga mogla natjerati da bez pravno valjanih dokaza osudi lidere DF, niti da ga kontroliše, da bi je na kraju upravo on i uhapsio, i to u periodu kada Abazović nije ni bio premijer, dakle bez uticaja bilo kakvog na njega, kako tada, tako i sada. Kako možemo onda očekivati da predsjednik Vlade, koja ima toliku snagu da čekamo svakog trena ko će je prvi isključiti sa aparata, može da utiče na Novovića? Jasno je kolika je ovo iluzija i jednih i drugih, koji svojim pisanjem i svojatanjem tuđih rezultata, su najveći neprijatelji vladavine prava i samostalnosti tužilaštva, željni isključivo jeftinih političkih poena pred nastupajuće izbore”, ističe Milović.
Napomene radi, a prema kredibilnim informacijama, Milović navodi da, Abazović nije mogao da izdejstvuje ranije hapšenje junaka sa SKY, iako je pokušavao onda kada su se prepiske pojavile, jer je tada želio na sve načine da se “opere” pred biračima zbog formiranja Vlade uz podršku Đukanovića.
“Spriječen je upravo zbog integriteta i profesionalnosti Novovića, koji ne želi da bude ničija marioneta, pogotovu ne da spasava Abazovićev obraz pred iznevjerenim biračima i koalicijom sa DPS-om. Metode rada GST Novovića su poznate, još od perioda kada je bio istražni sudija. Prvo se obezbijede svi neophodni dokazi, pa se onda hapsi, a ne kao što je to bio raniji metod rada SDT: prvo hapse, pa onda puštaju, degradirajući i tužilaštvo i pravosudni sistem”, ističe Milović.
Prema njegovim riječima, jasno je, kako nije mogao tada da utiče, tako ne može ni sada uticati, jer GST ima podršku kompletne domaće i međunarodne zajednice, pa je Abazoviću ostalo samo da se perfidno uz medijsku podršku predstavi kao ugroženi borac protiv mafije, ili što bi rekli njegovi: crnogorski “Zoran Đinđić”.
“Podsjetiću, Abazović je svoj odnos i prema Novoviću i promjenama u tužilaštvu najbolje pokazao odnosom i prema mojoj malenkosti, ističući javno na sjednicama prethodne Vlade da izražava “posebno poštovanje prema mom radu u Tužilačkom savjetu i ključnom doprinosu za smjenu v.d. VDT Dražena Burića i GST Milivoja Katnića, te izbor Novovića”, zahvaljujući čemu su krenula sva hapšenja, da bi odmah po formiranju Vlade mene smijenio iz Tužilačkog savjeta i iz Ministarstva pravde, prepuštajući da se pravosudna kadrovska rješenja dogovaraju sa Zoranom Pažinom i kolegama onih koje je Novović hapsio”, navodi Milović.
On ističe da je sigurno da Abazović nema nikakav uticaj na Novovića, niti može pomisliti da ga može ikada imati, jer ga, kako ističe, nije imala ni neuporedivo moćnija od njega Vesna Medenica, koja je na kraju završila tamo gdje će završiti mnogi podržavaoci ove Abazovićeve Vlade, čak i neki koji su direktno glasali za nju.
“I na kraju, hapšenja koja sprovode Novović i njegov tim, kao i hapšenja koja slijede, pored svih jeftinih medijskih pokušaja, Abazović ne može pripisati sebi, ma koliko ga centar oko njega predstavljao kao ugroženu žrtvu najzaslužniju za to, kao što mu to ne može pripisati ni centar sa kojim je u političkoj koaliciji, a koji ga želi prikazati kao naručioca hapšenja i od koga on sada želi što prije da se distancira kada shvata da mu je Vlada na izdisaju, pa je potrebno da pripiše što više hapšenja sebi, ne bi li mu birači zaboravili sa kim je u koaliciji”, dodaje Milović.
On zaključuje da se “boji da mu ni jeftini medijski “atentati” ne mogu pomoći da vaskoliku javnost skrene sa skandaloznih imenovanja koja sprovodi, štiteći svoja kadrovska rješenja do poslednjeg atoma srama, a očigledno ne zbog potreba služenja državi, nego potreba specijalnih zadataka koje im je povjerio”.
“Izgleda da je sistem suštinskih promjena zamijenjen sistemom zamjena, pa je osim želje da zamijeni Đukanovića, potrebno da zamijeni i Vesnu Medenicu, kojoj je zamjenu već našao, te imenuje silu na sramotu i svog novog Lazovića, Veljovića i druge. Zamjensko kadriranje u pravosuđu i bezbjednosnom sektoru predstavlja novi sistemski kancer čiju će metastazu ova država platiti nakon godina i godina, kao i u slučaju Vesne Medenice, Blaža Jovanovića, Lazovića i drugih.
