NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je 5. septembra, Svetu službu Božiju u Cetinjskom manastiru uz sasluženje sveštenstva namjesništva cetinjskog i sveštenomonaštva ove svete obitelji i molitveno učešće vjernog naroda. Svetom arhijerejskom litrugijom na odanije praznika Uspenja Presvete Bogorodice, molitveno je obilježena druga godina dana od kada je u Cetinjskom manastiru ustoličen Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju Svete liturgije u ime duhovne pastve, sveštenstva i monaštva, vjernog naroda, protojerej Ostoja Knežević je čestitao Vladici Joanikiju dvogodišnjicu ustoličenja, moleći se za njegovo dolgodenstvije i izobilnu pomoć Božiju u daljem neumornom propovijedanju Riječi Božije i svjedočenju Hrista raspetoga i vaskrsloga radi nas ljudi i našega spasenja.
Besjeda o. Ostoje Kneževića
Vaše visokopreosveštenstvo, dragi Vladiko, dozvolite da na kraju ove službe spomenemo da je danas dan kada ste se u ovoj svetinji, u Cetinjskom manastiru, uspeli na tron Svetoga Petra Cetinjskoga, na koji Vas je izabrala Crkva Božija. I da spomenemo da Vas je u ovaj dan Gospod prizvao na to veliko služenje, ali Vas je prizvao i na nošenje velikoga i teškoga krsta, a taj krst je takav preko 800 godina koliko postoji ova katedra i ovaj tron mitropolita zetskih i crnogorsko-primorskih. Ali u nošenju ovoga teškoga krsta Gospod Vas je darovao i daruje svakodnevno i velikim radostima stoga što se Vaša duhovna pastva, Vaše sveštenstvo i monaštvo svakoga dana moli za Vas i kroz Vas, svoga arhipastira, svi mi, sveštenstvo, monaštvo i vjernici, privodimo se Bogu našemu i već ovdje u svome zemaljskome životu, Vi vidite i osjećate koliko naroda danas u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj je bogoljubivo i bogočežnjivo i koliko je bogotražitelja danas u našemu narodu.
Posebno je radosno gledati i vidjeti ljude koji dolaze u svoje svetinje ne samo zato što to nalaže tradicija, iako duga i svijetla i velika tradicija uči naš narod, i u njegovim korijenima jeste da oni budu bogočežnjivi i bogoljubivi. Vidimo u današnje vrijeme mnogo mladih ljudi koji se trude da se ostvare u podvigu ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, posebno je to radosno kada su veliki postovi, veliki crkveni praznici, kada vidimo mnoštvo duša žednih Boga kako pristupaju i kako se sjedinjuju sa Bogom svojim. Jedan takav divni događaj smo imali i ovdje u subotu kada su se hiljade naše djece sabrale i proslavljale Boga našega. Posebno imamo potrebu to danas da pomenemo, jer znamo da ste Vi arhipastir koji u tome vidite i nalazite smisao svoga služenja, koji ste u potpunosti svoj život predali tome, da one koje Vam je Bog povjerio, NJemu i privedete. I zato koliko god bilo teško krstonošenje Mitropolita crnogorsko-primorskog, toliko je, mislim, još veća radost toga služenja kojom Vas Bog nagrađuje.
Neka Vas ta radost ukrijepi na mnoge godine služenja u blagoslovu Božijem, neka Vaši veliki sveti prethodnici, mitropoliti cetinjski, budu molitvenici pred Bogom, da Vaše služenje uvijek bude svijetlo i radosno i Bogom blagosloveno!
Tradicionalno, datume koji su na neki način i Vaši lični, a svi Vaši lični datumi jesu i od crkvenog značaja, nekako ne obilježavamo ili ih obilježavamo vrlo skromno, zato što Vi ne ištete te slave zemaljske, ali mi nekako nađemo priliku i način, u onoj mjeri koliko nam dozvolite, da ih obilježavamo.
Neka bi molitve Vašeg sveštenstva i divnog monaštva, mnogobrojnog i vjernog naroda, kao i svih onih duša širom zemljinog šara koji slušaju Vašu riječ i koji Vas vole, i svih Vaših učenika, danas su sa nama i učenici Cetinjske bogoslovije, kao i svih Vaših učenika koji su sveštenoslužitelji na svim onim krajevima gdje Crkva srpska postoji, neka bi Vas naše molitve i ljubav ukrijepili i dali snage da još mnogo godina tako neumorno propovijedate Riječ Božiju i svjedočite Hrista raspetoga i vaskrsloga radi nas ljudi i našega spasenja.
Mnoga i blagaja ljeta!
Zablagodarivši na ljubavi, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je u svom arhipastirskom obraćanju kazao da se sveštenstvo i monaštvo u ovoj Mitropoliji umnožava i da, hvala Bogu, narod ide putem koji su odredili Sveti Sava, Sveti Vasilije, Sveti Petar Cetinjski, koji nas rukovode, objedinjuju i daju snage da prevazilazimo sva iskušenja.
Besjeda NJegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija
Blagodarim oče Ostoja, na ovim lijepim riječima, blagodarim cijelom sveštenstvu i monaštvu Mitropolije crnogorsko-primorske na njihovoj pomoći u ovoj svetoj arhipastirskoj službi, jer ja kao pojedinac ne bih mogao ništa učiniti bez svojih saslužitelja, bez svojih saradnika, sveštenika, monaha, monahinja i vjernog naroda.
Dvije godine su od moga ustoličenja, sjećamo se prije svega onih divnih momenata i divnoga dočeka NJegove svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija i ostalih 30-ak arhijereja iz Srpske pravoslavne crkve i drugih pomjesnih Crkava u Podgorici uoči moga ustoličenja. To je bio jedan veliki događaj! Sjutradan NJegova svetost Patrijarh srpski gospodin Porfirije pokazao je veliku odlučnost, baš onakvu kakva priliči kada dođe u Crnu Goru gdje se ne može razmišljati ovako ili onako u teškim momentima, nego mora biti samo jedna odluka i u tom pogledu NJegova svetost Patrijarh srpski je prepoznao šta treba činiti. Naravno, i ja nisam imao nikakvu drugu misao nego da ustoličenje naše bude na Cetinju.
Druge mogućnosti prosto nije bilo, jer treba nastaviti kontinuitet zetskih i cetinjskih mitropolita. I hvala Bogu to se sve nekako lijepo završilo iako je bilo mnogo iskušenja. Ako je ikada Sveti Petar bio prisutan u svome narodu, bio je toga dana. On je podejstvovao, izmolio pred Prestolom Božjim, iako su bile podignute velike tenzije, da se sve smiri i dobro završi. Imalo bi se šta reći, imao bih i ja šta reći o tenzijama koje su toga dana bile, ali jedino što hoću da kažem je da nemam nikakve mržnje, niti sam imao, niti imam u svom srcu prema onima koji su toga dana pravili nerede na Cetinju i trudili se, na svaki mogući način, da spriječe moje ustoličenje i Crkvu Božiju spriječe u vršenju njene svete službe. Bog je opredijelio drugačije i slava Bogu na svemu! Naravno da svima praštamo, potpuno vjerujemo u Božiji promisao – da će Bog otkriti svačija djela, i dobra i loša, i svačije namjere. I već vidimo da Božiji promisao djeluje i potvrđuje ono što je dobro da je dobro, a ono što nije dobro da otkriva da nije dobro i ukazuje na to da ne treba ići lošim putem, niti putem mržnje, pakosti ili, ne daj Bože, još nečega gorega.
Danas treba da ponovimo ono što smo ponavljali i govorili i uoči i na dan ustoličenja, da je najveća obaveza, najveća dužnost episkopa koji je izabran na tron mitropolita crnogorsko-primorskih, da čuva veliko nasljeđe i veliku tradiciju od 800 godina. To zaista jeste velika obaveza, velika odgovornost, sačuvati čast i obraz, čistotu i svetinju ovoga svetoga prestola koji je utvrdio Sveti Sava prije 800 godina i koji od tada neprestano ovdje osvećuje duše mnogih i privodi ih, kroz svetu arhijerejsku službu njenih mitropolita, Gospodu Isusu Hristu i Carstvu NJegovom nebeskome.
Draga braćo i sestre, treba se sjećati onoga što je dobro i naravno treba prevazilaziti sve ono što je loše, prije svega treba gledati u budućnost, kao što govori Sveti apostol Pavle: ono što je za mnom ostavljam, a ustremljujem se prema zvanju Carstva nebeskoga.
O uzvišenosti, svetosti i odgovornosti svete arhijerejske, arhipastirske službe, rekli smo, čini mi se, dovoljno na dan našega ustoličenja. Danas kada se osvrćemo na ove dvije godine, a skoro tri godine od kad sam preuzeo odgovornost za ovaj sveti presto poslije upokojenja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, vidimo da su nam Bog i Sveti Vasilije i Sveti Petar Cetinjski bili mnogo puta u pomoći, naročito na dan ustoličenja, da se sve završi dobro, jer, nažalost, bilo je takvo iskušenje i bilo je mnogo onih koji su željeli da se prolije krv ovdje na Cetinju. Ali mi smo se samo molili za mir i da se bratska ljubav utvrdi među nama i daće Bog, i to je naša služba i naša molitva i naša želja i naša radost da se mirimo, jer kad smo u bratskom miru i u bratskoj ljubavi onda smo svi jaki, onda svi možemo da stvaramo, svi možemo da činimo dobro i svi smo puni radosti, snage i spremnosti na svako dobro djelo, a kada smo u zavadi, razdorima, a i to nam nije nepoznato, onda smo slabi, nejaki.
Međutim, milost Božija koja se neprestano izliva preko svetih službi, preko naših svetinja, preko kivota svetaca, Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog, Svetoga Arsenija arhiepiskopa Pećkoga, Prepodobnoga Stefana Piperskoga, ona nas uvijek okreće na dobro, uvijek nas obnavlja, osnažuje.
I danas smo puni radost i vidimo da i naša Bogoslovija, koja je počela školsku godinu, napreduje. Počela je sa radom i Pravoslavna gimnazija Svetoga Save u Podgorici, koji smo upravo blagoslovili, radimo zgradu. Sveštenstvo i monaštvo se umnožava u ovoj Mitropoliji i hvala Bogu ovaj narod ide svojim putem, onako kako su odredili Sveti Sava, Sveti Vasilije, Sveti Petar Cetinjski. Oni nas rukovode, objedinjuju i daju nam snage da prevazilazimo sva iskušenja.
Nadamo se da će i u našoj državi, među različitim strukturama, doći do dijaloga, do međusobnog razumijevanja, do dobrih rešenja, da za ovaj narod dođu neka bolja vremena kada ćemo imati više pravde, razumijevanja, više posla, više međusobne ljubavi i to je ono čemu težimo i svaki dan se Bogu molimo.
Bogu našemu slava, koji nas ukrepljuje, koji pokriva i naše nemoći i slabosti, koji nam daje snage da prevazilazimo iskušenja, koji nam daje snage da uvijek idemo naprijed, da nikada ne posustanemo i ne klonemo, nego da se uvijek krijepimo ovom svetom službom koja nas poziva da gore imamo srca, a to nas Božija blagodat i milost podižu i ulivaju snagu i silu u naša srca da uvijek idemo naprijed, da uvijek dobro mislimo, da uvijek o dobru radimo, a onaj ko o dobru misli i o dobru radi i Bog će mu dati snage i Bog će mu dati dobro. Svima dobro, svima radost, svima Božiji blagoslov, na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta! Amin Bože daj!
Izvor: Mitropolija.com
