Milorad Mitrović iz NVO Breznica tvrdi da se Bijelom Polju diše dobro samo u periodu kad se ne loži, kad je lijepo vrijeme i kad nema hladnoća.
On je, u emisiji “Mreža” na TVCG, komentarisao negativan trend da su Pljevlja i Bijelo Polje u vrhu liste najzagađenijih gradova na svijetu.
“Ko prati aktuelnosti, nije mu iznenađenje što su Bijelo Polje jedna od najzagađenijih sredina. Pljevlja su neprikosnovena i na prvom su mjestu. Rekorderi smo skoro svake godine. To je jako neslavan trend”, kazao je on.
On navodi i da je na nivou cijele Crne Gore jako loš kvalitet vazduga.
“U nekim gradovima i nema mjernih stanica, pa se zagađenje ne može mjeriti”, naveo je on.
Podsjetio je da su pokušavali da riješe problem takozvanim mokrim postupkom.
“Polivali smo ulice kalcijum hloridom, vezali smo čestice za tlo i sprečavali bi njihovu disperziju u vazduh”, pojasnio je Mitrović.
Martinović se u ovom dijelu dotakao i teme industrije.
“Kakvo bi tek zagađenje bilo da su ostale fabrike iz bivše Jugoslavije. Mi nemamo više šta ni da zatvorimo. Toliko smo bili talentovani u zadnjih 30 godina da smo uništili sve čega smo se dohvaliti. Crna Gora nema industriju”, smatra on.
Martinović je pojasnio i stanje sa filterima koji su postavljeni prije godinu dana u kotlarnicama u Pljevljima.
“Kotlarnice u Pljevljima su kupile dva filtera i postavili su ih na dva kotla. Pokušali su da emisije svedu na zakonom propisane granice, ali im nije uspjelo. Moje mišljenje je bilo da se treba promijeniti energent i da se pređe na druga prihvatljivija goriva”, predložio je on.
Osvrnuo se na izjavu ministra energetika i rudarstva Saše Mujovića koji je kazao da ima dilemu kako se riješiti fosilnih goriva.
“Mi imamo ideju i forsiramo je zadnjih godina: da zabranimo posjedovanje i upotrebu uglja kao goriva. Lošeg je kvaliteta i za posljedicu je loš kvalitet vazduha”, ocijenio je Mitrović.
Na pitanje da li Crna Gora uopšte ima novca da investira u rješevanje ovog gorućeg problema, Mitrović je kazao da novca ima i mora da ga ima.
“Ako Termoelektarna u Pljevljima proizvodi struju i spaljuje 6.000 tona uglja i proizvede 320 megavata struje, prevedeno u novac to je milion 380 hiljada eura. To što se proizvede danas šalje se živama za Podgoricu i Nikšić. Da ne računamo ogromne drvne mase iz Pljevalja i Rudnik uglja. Svakog dana iz Pljevalja se šalje u budžet dva miliona eura. Da se samo dio novca vrati u Pljevlja ekološka slika bi bila mnogo bolja”, konstatovao je Mitrović.
Ali, tu se dolazi, kaže Martinović, do druge strane priče.
“Političari nemaju volje za rješenje ovog problema. Bitna im je samo raspodjela plijena i gdje će ko doći po dubini i širini. Krajnje je vrijeme da se investira u Pljevlja”, zaključio je Martinović.
