Kuća u kojoj je poginuo Marko Mašanović, Foto: PRESS
Kakav je odnos najviših državnih institucija i pojedinaca prema tradiciji jedne zemlje, njenim kulturnim dobrima i nasljeđu najbolje govori na kojem stepenu razvoja se nalazi u svakom smislu. Ni tu, nažalost, Crna Gora nije na listi istaknutih dobrih primjera iako bi sigurno svaka crnogorska opština imala da ponudi paletu priča iz različitih perioda prošlosti kada bi svako od nas a onda i država pokazali odgovorniji odnos prema „blagu“ koje ima ova zemlja.
Godinama unazad u Crnoj Gori se prenebregava činjenica da ulaganje u kulturu, nije pitanje njegovanja neke usputne zabave, već briga o duhovnom zdravlju naroda, zemlje i vaspitavanju ukusa.
Jedno subotnje popodne i nakon dužeg vremena šetnja cetinjskim ulicama bila je dovoljna da se u fokus mog interesovanja ponovo nađe tema. Iako je možda subjektivan osjećaj ali grad u kojem se na svakom koraku osjeća duh prošlih vremena i koji je u poslednje vrijeme i na mapi inostranih turista i dalje nema adekvatan odgovor na brojne izazove.
Umjesto da se radi da širenju asortimana turističke i kulturne ponude osim za vrijeme Novogodišnjih praznika šetnja gradom donosi prizore mnogobrojnih oronulih fasada, napuštenih kuća starijeg datuma izgradnje koje bi mogle da budu reprezenti lijepe zaostavštine predaka a ne kao što je danas slučaj naše ružno ogledalo.
S obzirom da je i ovdje riječ o komplesnom problemu koji zahtijeva sistemski pristup Portal PRESS u potrazi za odgovorima počeo je od Ministarstva kulture u čijoj neposrednoj blizini se nalaze dva nekada stambena objekta a danas su samo nijemi svjedoci prošlosti.
Riječ je o velelepnom zdanju Kuće Vujovića tik uz zgradu Ministarstva kulture i objektu preko puta na kojem se nalazi spomen ploča sa navodima da je tu poginuo Marko Mašanović.
Kuća Vujovića, Foto: PRESS
Na pitanje u čijoj nadležnosti je briga o izgledu i održavanju objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini zgrade Ministarstva kulture našem portalu je saopšteno da Shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, kulturnim dobrom u privatnoj svojini upravlja vlasnik, koji je dužan da obezbijedi sredstva za čuvanje i redovno održavanje kulturnog dobra.
„Kada je u pitanju, kulturno dobro Kuća sa spomen-pločom u kojoj je poginuo Marko Mašanović podsjećamo da je ovo ministarstvo još 2014. godine, prepoznalo ovaj objekat kao objekat kojem je potreban konzervatorski tretman i Prijestonici izdvojilo sredstva u iznosu od 30.000,00 eura. Kada je u pitanju Kuća Vujovića, koja se nalazi u neposrednoj blizini MKM i predstavlja integralni dio kulturnog dobra – Istorijsko jezgro Cetinja, a od skoro je stekla i status pojedinačnog kulturnog dobra u privatnom je vlasništvu, sa namjenom stanovanja“, navodi se u odgovoru.
Kako ističu, shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, kulturnim dobrom u privatnoj svojini upravlja vlasnik, i on je dužan da obezbjedi sredstva za čuvanje i redovno održavanje kulturnog dobra.
„Imajući u vidu da je postojeća namjena ovog kulturnog dobra stanovanje, vlasnik koji živi u njoj i koristi je za namjenu stanovanja imaj pravo na besplatnu stručnu pomoć države u pogledu, pregledanja, utvrđivanja stanja i objašnjavanja osobenosti i značaja kulturnog dobra, savjeta i uputstava u vezi sa čuvanjem, održavanjem, poštovanjem i korišćenjem kulturnog dobra, ukazivanja na potrebu preduzimanja mjera zaštite, načina ostvarivanja prava i obaveza utvrđenih zakonom.
Takođe, odredbama ovog Zakona propisano je i da u slučaju prodaje kulturnog dobra u privatnoj svojini država ima pravo preče kupovine“, dodaje se u odgovoru.
Kada je u pitanju kuća Vujovića, iako, predstavlja jedinstven i rijedak primjer arhitekture ovog tipa, sa namjenom stanovanja, u ovom momentu u Ministarstvu kažu da nemaju konkretan plan za njenu prenamjenu, u slučaju prodaje, što bi zahtijevalo posebnu proceduru.
„Zato je potrebno da pažljivo razmotrimo sve opcije i strategije kako bismo osmislili njenu budućnost. Dok ne razvijemo jasnu viziju, možda je najbolje prepustiti je privatnom vlasniku koji je shodno zakonu dužan preuzeti obavezu njenog očuvanja kao kulturnog dobra. Ipak, država će uvijek biti tu da podrži obnovu i održavanje kroz svoje programe zaštite, kao što je slučaj i sa ”zelenom kućom”, kako bismo sačuvali naše kulturno nasljeđe u najboljem mogućem stanju za buduće generacije“, istaklli su u resornom ministarstvu.
Treba istaći da je shodno odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara vlasnik kulturnog dobra dužan da kulturno dobro čuva, pravilno koristi, redovno održava i da blagovremeno sprovodi propisane ili utvrđene mjere zaštite.
Takođe, vlasnik kulturnog dobra dužan je da obezbjeđuje sredstva za čuvanje i redovno održavanje kulturnog dobra.
„No bez obzira na zakonom propisane obaveze vlasnika, ovo Ministarstvo u kontinuitetu pruža finansijsku podršku, vlasnicima, držaocima za unaprjeđenje stanja kulturnih dobara, njihovu promociju i valorizaciju na teritoriji cijele Crne Gore, kroz godišnji Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara, putem kojeg se od 2012. godine u kontinuitetu sufinansiraju i realizuju brojni projekti iz oblasti kulturne baštine. Dakle, shodno ovom Zakonu, sredstva iz opštih prihoda budžeta Crne Gore i namjenska sredstva od rente za očuvanje kulturnih dobara obezbjeđuju se i koriste u skladu sa programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara, koji donosi Vlada, na predlog ovog Ministarstva, na period od jedne godine. Podsjećamo da ovo Ministarstvo svake godine raspisuje javni konkurs za dodjelu sredstava za unaprjeđenje stanja kulturnih dobara na koji su se u skladu sa zakonom, sa svojim predlozim prijavljivala zainteresovana lica, što će biti slučaj I ove godine“, naveli su u Ministartsvu.
U ovom slučaju važno je istaći i značaj namjene svakog kulturnog dobra, što često u praksi izaziva poteškoće u slučajevima kada kulturno dobro nema adekvatnu namjenu, što stvara nepovoljne uslove za ulaganja u njegovu sanaciju.
U Ministarstvu su naveli i primjer Belgijskog poslanstava.
“Objekat ima status kulturnog dobra i nalazi se u okviru kulturnog dobra – Istorijsko jezgro Cetinja. Iako je Ministarstvu kulture i medija, nosioc prava korišćenja predmetnim objektom, prema važećoj planskoj dokumentaciji, namjena ovog objekta je „stanovanje”, izuzev jedne sobe u prizemlju, koja je definisana kao poslovni prostor. U cilju unaprjeđenja stanja ovog objekta shodno adekvatnoj namjeni, za potrebe kulture, u prethodnom periodu, a u skladu sa odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, tadašnjem Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, kao nadležnom organu, uputili smo prijedlog da se namjena ovog kulturnog dobra izmijeni u „djelatnosti kulture”, u postupku izrade Izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana i Urbanističkog projekta „Istorijsko jezgro” Cetinje, kako bi se ušlo u sanaciju objekta shodno njegovoj novoj namjeni za potrebe kulture. Kako do sada nije dobijena povratna informaciju o prenamjeni ovog kulturnog dobra, trenutno nema osnova za njegovu sanaciju, što negativno utiče na stanje kulturnog dobra. Dakle, namjena kulturnog dobra i stavljanje u funkciju održivog korišćenja imaju ključnu ulogu kada je u pitanju ulaganje u sanaciju I njegovo održavanje, jer samo na taj način možemo ostvariti cilj i spriječiti da se ulože velika sredstva u sanaciju, a da kulturno dobro ostaje bez namjene, prepušteno samomom sebi i zubu vremena, što je slučaj i sa objektom, Rusko poslanstava u bivšoj Kraljevini Crnoj Gori, koje i nakon sanacije nije stavljeno u funkciju. U procesu očuvanja našeg blaga koje ima izuzetne kulturne vrijednosti imamo zakonsku mogucnost – prava preče kupovine, ali pravi izazov leži u tome da osmislimo kako da svrsishodno koristimo objekat i damo mu adekvatnu namjenu”, zaključuju iz Ministarstva kulture.
Nakon svega nameće se utisak da uprkos postojanju dobrih zakonskih rješenja i novčanih fondova preko kojih se rješavaju ovakve situacije najveća odgovornost leži na pojedincima i njihovoj svijesti i savjesti o značaju kulturnog nasljeđa, odnosno odnosu prema zaostavštini predaka.
Autor: I.M.
