Žozef-Moris Ravel (Sibur, 07. mart 1875. – Pariz, 28. decembar 1937.), baskijsko-francuski kompozitor i pijanista iz perioda impresionizma. Muzika mu je suptilna, bogata i oštra. Njegova pijanistička, komorna, vokalna i orkestralna muzika danas je neizostavni dio koncertnih repertoara.
Njegove klavirske kompozicije kao Jeux d’eau, Miroirs i Gaspard de la nuit zahtijevaju znatnu vještinu od izvođača, a orkestralne kompozicije, kao što su Daphnis i Chloe i obrada Slika s izložbe Musorgskog, vrlo efektno koriste tonalnu boju, te različite zvukove i instrumente.
Široj publici, Ravel je poznat po svom orkestralnom djelu Boléro, koje je on smatrao trivijalnim i jednom ga je opisao kao “djelo za orkestar bez muzike.”
Biografija
Rani život
Žozef-Moris Ravel rođen je 07. marta 1875. u francuskom mjestu Sibur. Njegova majka Mari Deluart bila je Baskijka, a otac Žozef Ravel je bio švajcarski izumitelj i industrijalista. Neki od izuma njegova oca dosta su značajni, kao npr. jedan od prvih primjera motora s unutrašnjim izgaranjem. Nakon što su se Ravelovi preselili u Pariz, rođen je Morisov brat Éduar. Moris je sa 7 godina počeo svirati klavir, a nekoliko godina posle počeo je i komponovati. Roditelji su podsticali njegov muzički talent te ga šalju na Conservatoire de Paris. Upoznavši se 1893. godine s poznatim kompozitorom i pijanistom Emanuelom Šabrijeom, Ravel je pod utiskom tog susreta komponovao Sérénade Grotesque. Tokom studija, Ravel je zajedno sa još nekim mladim umjetnicima osnovao grupu Les Apaches koja je bila poznata po svojim bučnim pijankama.
Na konzervatorijumu mu je predavao komozitor Gabrijel Fore i to u periodu od 14 godina. 1901. napisao je svoje prvo klavirsko remek-djelo “Igra vode” posvetivši ga baš Foreu. Tokom studija više puta je pokušao osvojiti prestižnu nagradu Prix de Rome, ali bez uspjeha. Nakon skandala oko njegovog neosvajanja nagrade 1905. (za koju je bio favorit) napustio je Konzervatorijum. Taj skandal, znan i kao Afera Ravel, prouzrokovao je ostavku tadašnjeg direktora Konzervatorijuma Teodora Duboe.
Rad sa Đagiljevom i vrhunac karijere
Prijateljstvo koje se razvilo između Ravela, Debisija i Stravinskog, podsticalo ih je na daljnje umjetničke eksperimente i prihvatanje novih izazova. Počeli su studirati djela Arnolda Šenberga i njegovog bečkog kruga. Ravel je kasnije počeo sarađivati i sa impresarijom Sergejem Đagiljevom koji je na pozornici prikazao njegove balete Ma Mère l’Oye i Daphnis i Chloé. Balet Daphnis i Chloé naručio je sam Đagiljev, a jednu od glavnih uloga plesao je Vaclav Nižinski. Balet je postavljen baš uz pomoć Stravinskog i Debisija. Iako je premijera baleta razočarala, već druga predstava istog pokazala je njegovu pravu vrijednost, uvrstivši ga među velike balete XX. vijeka. 1920. francuska vlada Ravelu je dodijelila Legiju časti, no on ju je odbio. Ubrzo se povukao na selo gdje se nastavio baviti komponovanjem.
Đagiljev je od Ravela naručio djelo La Valse (1920.), izvorno nazvano Beč, no Ravel se jako naljutio na Đagiljeva jer nikad nije iskoristio tu kompoziciju. Kada su se Ravel i Đagiljev ponovo sreli 1925. godine, Ravel se nije htio rukovati sa Đagiljevom, pa ga je ovaj izazvao na dvoboj (prijatelji su Đagiljeva kasnije odgovorili od toga). Ravel i Đagiljev se više nikad nisu sreli.
Ravel je 1928. prvi put započeo klavirsku turneju po SAD-u. U Njujorku je dobio toliko veliki aplauz za koji je rekao da je drugačiji nego ijedan što ga je dobio u Parizu. Iste te godine Univerzitet Oksford mu je dodijelilo počasni doktorat. U SAD-u je upoznao poznatog kompozitora Džordža Geršvina s kojim je kasnije postao dobar prijatelj. Ravelovo divljenje prema američkoj džez muzici uzrokovalo je da on u neke svoje kasnije kompozicije ubaci elemente džeza.
Zanimljivo je da Ravel nije imao nijednu intimnu vezu. Sam Ravel jednom je prilikom objasnio zašto se nije vezao s nikim. Rekao je da je on veliki perfekcionista i toliko posvećen radu, da je za njega nemoguće ostvariti neku intimnu vezu. Rekao je i ovo:
„U životu sam imao samo jednu ljubavnu vezu – s muzikom.“
Ravel je želio da učestvuje u Prvog svjetskom ratu ali je odbijen od strane vojske zbog slabog zdravlja. Pošto nije odustajao, u vojsku je primljen kao vozač. Svoje vozilo tokom rata zvao je “Adelaida”. Duboku bol iz ovog vremena izražava klavirska kompozicija “Kuperinov grob” iz koje su pojedini djelovi posvećeni prijateljima palim u ratu. Kad mu se pijanista Pol Vitgeštajn, koji je u ratu izgubio desnu ruku, požalio da nema posla Ravel je za njega 1931. godine komponovao zanosan i dirljiv “Koncert za lijevu ruku”.
Ravel je napravio jedan od svojih rijetkih snimaka 1930. kada je sa Lamoureux orkestrom izveo svoj Boléro.
Bolest i smrt
Ravel je 1932. dobio slučajan udarac u glavu tokom vožnje taksijem koji se sudario s drugim automobilom. Rana je smatrana bezopasnom, no, nedugo zatim, Ravel se počeo žaliti na simptome slične afaziji, karakteristične za Pikovu bolest. Prvo se nije mogao koncentrisati, a onda ni upravljati vlastitim pokretima, nije više napisao ni jednu kompoziciju, a naposljetku nije mogao ni govoriti, dok je njegov mozak normalno funkcionisao. On je tada radio na muzici za filmsku verziju Don Kihota (1933.) u kojoj je trebao glumiti Feodor Šaljapin. Kako Ravel više nije mogao komponovati jer nije mogao zapisati muzičke ideje koje je imao, reditelj filma Georg Vilhelm Pabst unajmio je Žaka Ibera. Posljednje je godine proveo u svojoj kući ili kod najodanijih prijatelja, koji su činili sve da mu ublaže patnju.
Ravel je 1937. pristao na eksperimentalnu operaciju mozga. Nakon završetka operacije, Ravel se probudio, nazvao brata Éduara, pao u komu i preminuo, nedugo zatim 28. decembra 1937,. Moris Ravel je pokopan u granitnoj grobnici zajedno sa svojim roditeljima, na groblju u mjestu Levalu-Pere, sjeverozapadno od Pariza.
Za Press priredio: Dragan Leković
