Biti za Novaka Đokovća ili protiv njega danas se u svijetu, ali i Crnoj Gori, tretira na različite načine i dok su jedni prijatelji, drugi su neprijatelji, jedni vakseri, drugi antivakseri, a sredina ne postoji i ne priznaje se, poštovanje osnovnih principa je pogaženo i baš na primjeru srpskog tenisera postaje jasno da je “zapadna demokratija” mrtvo slovo na papiru.
Đoković je došao u Australiju sa namjerom da osvoji svoj 21. Grend slem trofej, deseti u Melburnu, i tako iza sebe ostavi svoje najveće teniske rivale.
Umjesto dobrodošlice na aerodromu u Melburnu Đokovića je dočekala australijska administracija sa neskrivenom željom da ga spriječi da uđe u zemlju i učestvuje na Australijan openu.
Početna ubjeđivanja da je u pitanju isključivo poštovanje Zakona Australije u toku pandemije pala su u vodu nakon što je Reuters saopštio da je istog dana na istom aerodromu dozvoljen ulazak još trojice tenisera sa identičnim potvrdama i zahtjevom za vizu.
Pogotovo kada je u javnost izašla informacija da je Amerikanac Sebastjan Korda došao istog dana na turnir u Adelaidu i odmah na testiranju utvrđeno da je kovid pozitivan.
Nakon toga postalo je jasno da se iza brda nešto krupno valja, a saznanje da je premijer Australije Skot Morison povezan sa Rio Tintom i da je srpski teniser podrškom protestantima u Srbiji stao na žulj industrijskim moćnicima sa kojima je vlast u Australiji povezana otkriva i političko-ekonomsku pozadinu slučaja.
Zbog toga je više nego licemjerna podrška predsjednik-premijera Srbije Aleksandra Vučića, protiv čijih odluka i biznis aranžmana se protestvuje prethodnih nedjelja širom Srbije.
Zato i ne čudi najava australijskih vlasti da će Đoković ponovo biti uhapšen, čak i ako pobijedi na sudu, kao zvaničan stav Vlade Australije i premijera Morisona.
Takva izjava na Balkanu bila bi od strane naprednog zapadnog svijeta proglašena anticivilizacijskom, nasiljem, silovanjem demokratije i kršenjem osnovnih ljudskih prava.
Kada bi na Balkanu jedan premijer izjavio da neće poštovati odluke suda, istog trenutka bi bio proglašen za apsolutistu, a takva vlast na udaru svih zemalja “naprednog svijeta”.
Međutim kada to saopšti premijer Australije, jedne od zemalja zapadnog svijeta, onda se radi o pravima jedne države i vlasti da zaštiti svoju zemlju i građane, ali ne od Korde, već od Đokovića.
Novak Đoković je nedvosmisleno najbolji teniser današnjice, zašto ne reči i najbolji u istoriji bijelog sporta. U kranjem slučaju više ne postoji nijedan ozbiljan argument koji ide u prilog Rodžeru Federeru, a kamoli Rafaelu Nadalu.
Novak Đković je po broju Grend slem titula stigao Federera i Nadala, na dobrom je putu da potuče i sve rekorde ženskog teniskog svijeta, koji su vlasništvo Štefi Graf (277 nedjelja na prvom mjestu) i Margaret Smit Kort (24 Grend slem titule) i na taj način svaku raspravu na temu GOAT učini besmislenom.
Zašto se ne podsjetiti kako je svijet reagovao kada je Monika Seleš počela da dijeli teniske lekcije tom blistavom zapadu i najboljoj protagonistkinji svjetskog tenisa tog vremena – Njemici Štefi Graf.
Nažalost, srpski teniser nije dovoljno biznis atraktivan i marketinški profitabilan, jer dolazi iz zemlje koja se nalazi na crnoj listi, demokratkog svijeta, i kao takav, a istovremeno je imao mnogobrojne brzoplete, nepromišljene i nepotrebne političke izlete, koji su dodatno u svijetu pogoršavali sliku o njemu.
S druge strane Federer je dugo bio simbol estetike i elegancije, njegov tenis je smatran najsavršenijim i perfekcijom kojoj treba težiti. Nadal je postao simbol mnogobrojnog latinskog dijela svijeta i protagonist teniske snage i izdržljivosti.
Pa ko je onda jedan Balkanac da svijetu pokvari tako lijepu žurku i uništi sliku zapadnog savršenstva koje se oslikavalo u rivalstvu Federera i Nadala, simbolima ljepog i snažnog?
Zbog toga je Vlada Australije napravila kardinalnu grešku svojim saopštenjem i priznanjem da je cilj svih poteza proteklih pet dana srpski teniser, a ne nikakva zaštita Zakona i zdravlja građana Australije.
Morison je, dakle, danas ničim izazvan matirao sam sebe, i jasno stavio do znanja da je cilj cijele harangue u Melburnu lov na najboljeg tenisera svijeta.
Autor: Stanko Radulović
