Često nepravedno povezivane sa prljavštinom i bukom, metro stanice i te kako mogu biti izvanredni primjeri moderne arhitekture.
Kad se stanovnici ovih gradova voze u svojem ili iznajmljenom automobilu, oni su zapravo na gubitku – propuštaju da na putu do posla i nazad budu dio street arta koji bi se bez problema mogao naći čak i u muzejima.
Izgled postignut na ovim metro stanicama još je impresivniji kada se razmotre svi izazovi jedinstveni za podzemnu arhitekturu. Arhitekte moraju pratiti strukturni integritet zidova, cirkulaciju vazduha, prekomjernu vlagu i još mnogo drugih problema. Njihovo održavanje je još jedna poteškoća sa kojom se gradovi često susreću.
Grand Central Terminal, Njujork
Grand Central Terminal u Njujorku predstavlja pravi “grad u gradu”, razvijen 1913. godine sa 49 hektara cementa, čelika i krečnjaka. Još 1998. godine, velikom restauracijom vraćen je nekadašnji sjaj ovoj metro stanici.
Napuštena stara metro stanica u Njujorku
“Metro stanica duhova”, kako je mnogi zovu, nastala je 1904. godine ali je van upotrebe od 1945. Od skoro je ponovo otvorena, ali samo za turističko razgledanje, uz pratnju vodiča. Na taj način uspijevaju da očuvaju autentičnu industrijsku tehnologiju tog doba.
Majakovskaja stanica, Moskva
U ovoj metro stanici prisutna je maštovita kombinacija Art-Dekoa, modernog stila i mozaika iz Sovjetske ere.
Metro centar, Vašington
Fotografija ove metro stanice mogla bi da se nađe u rječniku pored pridjeva – “futuristički”. Plafon izgrađen od modernih svjetlosnih kutija zaista nije prizor koji se viđa često.
Staromestska, Prag
Praška A linija, u samom srcu grada, ima stanicu koja se izdvaja višebojnim zidovima i svjetlećom, savremenom instalacijom.
Toledo, Napulj
Od zidova ove metro stanice zastaje dah. Boje se mijenjaju od crne, preko zlatne, do plave, simbolišući svijet ispod nivoa mora. U podzemnoj sali dominira Crater de Luz, veliki konus koji prolazi kroz svaki nivo stanice sa svjetlima Roberta Vilsona. U međuvremenu, na prvom spratu, ruševine gradskih zidina iz aragonske ere integrisane su u arhitekturu između brojnih stalnih umjetničkih instalacija.
Westfriedhof, Minhen
Zidovi ove metro stanice podsjećaju ni manje ni više nego na – pećinu. Otvorena je 1998. godine, a još zbog jednog elementa je posebna – zbog osvjetljenja prečnika od po 3,8 metra, koje širi plavu, crvenu i žutu svjetlost kroz prostor, a rad je umjetnika Ingoa Maurera.
Arts et Métiers, Pariz
Stvorena je 1994. godine od strane belgijskog strip-umjetnika, Fransoe Šuitena, za proslavu dvjestagodišnjice Nacionalnog muzeja umjetnosti. Ideje Žila Verna (posebno kad je “Nautilus” u pitanju) su mnogo uticale na finalni izgled ove metro stanice. Bakar je materijal koji Arts et Métiers ozdvaja od ostalih pariskih stanica.
Komsomolskaya, Moskva
Ime je osmišljeno u čast radnicima mlade Komsomolske lige koji su pomogli da se izgradi prva linija ruskog metroa davne 1935. godine. U zdanju se nalaze mramorni zidovi sa zlatnim mozaicima, kristalni lusteri, skulpture istorijskih ruskih lidera i važne scene iz ruske istorije.
T-Centralen, Stokholm
Poznatija kao “plava platforma”, ukrašena je biljnim i cvjetnim motivima koji na trenutke djeluju vrlo realistično i kao da se penju uz zidove neke prave pećine ili stijene. Smirujuća plava boja je vrlo dominantna, a izabrana je kao kontrast haotičnom gradu.
Jedan dio T-Centralena je posvećen radnicima bez kojih metro ne bi postojao. Ovo je prva metro stanica u Švedskoj u koju je umjetnost zakoračila, a nakon nje, to se dogodilo u još mnogim stanicama ove zemlje.
