Robne rezerve u Crnoj Gori trebalo bi da budu formirane početkom naredne godine, a do tada obezbijeđena je dovoljnost i konkuretnost bukvalno svih proizvoda.
To je za “Dan” kazao generalni direktor Direktorata za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Miroslav Cimbaljević.
Vlada, na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić, početkom ove godine odlučila je da pokrene postupak stvaranja robnih rezervi, koje u Crnoj Gori ne postoje.
Tada je saopšteno da Vlada u narednom periodu treba da razmotri model po kojem će država opet imati robne rezerve u slučaju rata, prirodnih katastrofa i drugih opasnosti, međutim, dolaskom nove izvršne vlasti kojom sada u tehničkom mandatu rukovodi Dritan Abazović, ta priča je, čini se, stavljena u drugi plan.
“Prije mjesec i po formirano je vladino koordinacino tijelo za praćenje zaliha robe koja je od posebnog značaja, prije svega osnovnih životnih namirnica. Zadatak tog koordinacionog tijela je da prati i nivo zaliha. Kako nemamo robnih rezervi i kako još ne znamo u kom pravcu će se raditi kada su u pitanju robne rezerve, mi smo organizovali niz sastanaka sa predstavnicima Srbije odakle se nabavljaju ovi artikli – žitarice i osnovne životne namirnice sa ciljem da rezervišemo količine koje će nam biti potrebne do Nove godine i da imamo cjenovnu konkuretnost, odnosno da nivo cijena za Crnu Goru bude kao u Srbiji. Ministarstvo ekonomskog razvoja je zaduženo za modalitet formiranja robnih rezervi. Još nije poznat način na koji će one biti formirane, u ovom trenutku se moramo osloniti na naše trgovačke lance i dogovoriti kontinuitet snabdijevanja. Realno je očekivati da eventulano sledeće godine imamo robne rezerve. Prema informacijama iz Ministarstva ekonomskog razvoja, početkom sledeće godine bi trebalo da imamo robne rezerve. U tom pravcu treba da se donese niz pravilnika i podzakonskih akata. Nije jednostavno ući u tu proceduru. Za građane Crne Gore je bitno da smo mi obezbijedili dovoljnost i cjenovnu konkuretnost bukvalno svih proizvoda”, zaključuje Cimbaljević.
Podsjetimo da je iz bivše vlade ranije saopšteno da su moguće tri varijante za stvaranje robnih rezervi.
Prvo rješenje bi se odnosilo na formiranje robnih rezervi u inostranstvu, dakle riječ je o eksternalizaciji ovog postupka. Osnovna prednost ovakvog pristupa se ogleda u činjenici da se ne bi morala osnovati institucija (pandan nekadašnjoj, Direkciji za robne rezerve), odnosno angažovati ljudi i značajna sredstva za vršenje ove važne aktivnosti. Nedostatak ovakvog rješenja se odnosi na problem pravovremenog dopremanja i snabdijevanja tržišta Crne Gore u slučaju nepredviđenih okolnosti (zemljotres, pandemija, ratno stanje, i dr) ukoliko se državne robne rezerve nalaze u inostranstvu. Osim toga, i ovakvo rješenje bi moglo biti skupo sa aspekta potrebe izdvajanja novčanih sredstava, što bi tek detaljna analiza mogla da pokaže”, navedeno je tada iz Vlade.
Drugo rješenje bi u principu bilo ono kakvo je Crna Gora imala do 2003. godine, dakle robne rezerve koje bi se nabavljale unaprijed i zatim skladištile na lokacijama unutar same zemlje.
Treće rješenje bi se odnosilo na kombinaciju dva prethodna, pri čemu skladišta rezervi ne bi bila u samoj zemlji, ali bi se cijeli postupak vodio iz Crne Gore.
Crna Gora nema robne rezerve od 2003. godine kada su ukinute zakonom o interventnim nabavkama u vrijeme vlade na čijem je čelu bio Milo Đukanović.
Važeći Zakon o interventnim nabavkama iz 2003. godine je zamijenio Zakon o robnim rezervama iz 1992. kojim je bilo uređeno formiranje, obnavljanje i korišćenje robnih rezervi u Crnoj Gori, obezbjeđivanje i održavanje skladišnog prostora za smještaj i čuvanje robnih rezervi, poslovanje sa njima i njihovo finansiranje. Prema Zakonu o robnim rezervama, one čine osnovne poljoprivredne i prehrambene proizvode, rezerve mesa u živoj stoci, sirovine, naftu i njene derivate, reprodukcioni materijal, industrijske proizvode, ljekove, sanitetski materijal. Tim aktom je bila predviđena i mogućnost osnivanja novčanih rezervi.
