Nathaniel Adams Coles (* Montgomery, Alabama, 17. mart 1919 – † Santa Monica 15. februar 1965), poznatiji po umjetničkom imenu Nat “King” Cole, američki muzičar koji je na startu karijere bio poznat kao vrhunski jazz pijanist.
Ipak, svjetsku slavu stekao je zahvaljujući svom nježnom baritonu, nastupajući kao pjevač big bandova ali i malih jazz sastava. On je bio jedan od prvih afro-amerikanaca kojeg su ugostile brojne televizije. Njegova popularnost ostala je dugo nakon njegove smrti, te još uvijek ima status jednog od najvažnijih muzičara u istoriji Sjedinjenih Američkih Država.
Biografija
Djetinjstvo u Chicagu
Kad je imao samo 4 godine, njegova porodica preselila iz Alabame u Chicago, jer mu je otac, koji je inače bio mesar po zanimanju, dobio posao kao propovjednik u lokalnoj baptističkoj crkvi. Cole je naučio svirati orgulje od svoje majke, Perline, koja je takođe radila u crkvi kao orguljaš. Svoj prvi javni nastup, imao je sa svega četiri godine, kad je izveo: Yes! We Have No Bananas. Njegovo klasično muzičko obrazovanje počinje sa 12 godina, tad ne uči samo jazz i gospel, već i evropske klasike, od Johanna Sebastiana Bacha do Sergeja Rahmanjinova.
Col je rastao uz svoja tri brata; Eddija, Ika i Freddyja. Isprva ga je inspirisalo sviranje jazz pijaniste Earla Hinesa. Cole je započeo svoju muzičku karijeru sredinom 30-ih, dok je bio tinejdžer i od tada ima umjetničko ime Nat Cole. Njegov stariji brat, Eddie Cole, ubrzo se pridružio sastavu u kojem je nastupao Nat kao basista. Braća Col snimila su prvu ploču 1936. godine pod Eddijevim imenom. Nastupali su po raznim klubovima, i tamo je Nat i zaradio nadimak King (Kralj). Na jednoj od turneja dospio je do kalifornijskog Long Beacha i odlučio je ostati tamo.
Los Angeles i King Cole Trio
Tu se oženio s plesačicom Nadine Robinson i preselio u Los Angeles, u kojem je osnovao King Cole Trio, koji se sastojao od Nata na klaviru, Oscara Moora na gitari i Wesleya Princa na kontrabasu. Trio je nastupao po Los Angelesu u drugoj polovini 30-ih i snimio brojne pjesme za radio.
U tom razdoblju stekao je reputaciju izvrsnog jazz pijaniste, i kao takav se pojavio u nizu koncerata, pod imenom – Jazz u Filharmoniji. Njegov koncept malog jazz sastava, od samo; klavira, kontrabasa i gitare, bio je revolucionaran za to vrijeme velikih orkestara, i postao je izuzetno popularan u jazzu. Ubrzo su to počeli imitirati i mnogi drugi jazz muzičari, uključujući; Art Tatuma, Oscara Petersona, Ahmada Jamala, Tommy Flanagana kao i blues pijanisti Charles Brown i Ray Charles. Tada je počeo nastupati kao pijanista i na nastupima drugih muzičara; Lestera Younga, Reda Garlanda te Lionela Hamptona.
Ipak, Cole nije postigao neki veći uspjeh sve dok nije snimio baladu Sweet Lorraine 1940. godine. Pa i tada je ostao vrlo stidljiv i nerado je pjevao u svom triju, jer je mislio da nema dobar glas. Bio je ponosan na svoju dobru dikciju, ali nikada sebe nije smatrao velikim pjevačem.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kontrabasista Wesley Price je regrutovan, pa ga je Cole kao vođa zamjenio s Johnny Millerom. Početkom 40-ih Nat King Cole Trio je potpisao ugovor s tek osnovanom diskografskom kućom Capitol Records i ostao je vjeran toj kući do kraja svoje karijere. Popularnost Nat King Colea 40-ih bila je tako velika da su za zgradu Capitol Recordsa u Hollywoodu, često u šali govorili da je kuća koju je Nat izgradio.
Veliki uspjeh Nat King Cole doživljava s pjesmom Straighten Up and Fly Right. Tekst te pjesme bazirao se na vrlo popularnoj staroj bajci iz zajednice američkih crnaca, koju je koristio i njegov otac kao inspiraciju za svoje vjerske propovijedi. Iako njegov tadašnji uspjeh nije potpuno uporediv s rockom, uspjeh pjesme pokazuje da uvijek postoji publika kojoj se dopada muzika izvedena iz narodne tradicije. Neki za ovu pjesmu drže da je prva pjesma rock and rolla. Veliki gitarist Bo Diddley, koji je takođe svoju inspiraciju pronalazio u popularnim narodnim pjesmama, rekao je da je Nat Cole bio jedan od muzičara koji je presudno uticao na njega.
Veliku popularnost kod šire publike, Cole je postigao nakon pjesme Mona Lisa, iz 1950, koja se našla na vrhu top lista popularnosti. Nakon toga počela je nova faza u njegovoj karijeri, većinom usmjerena na pop balade, iako se on, to treba naglasiti – nikada nije previše udaljio od svojih jazz korijena. Na tragu toga je 1956. objavio album potpuno posvećen jazzu – After Midnight.
Cole je bio prvi afro-američki umjetnik koji je imao vlastitu radio emisiju. Bio je takođe prvi koji je dobio i vlastiti tv show kasnih 50-ih na nacionalnoj mreži. Ali treba spomenuti da ti programi nisu dugo živjeli, jer bi ih otkazali sponzori – koji se u to vrijeme nisu željeli suviše vezati uz zvijezde crnce. Cole se borio protiv rasizma cijeli svoj život, odbijajući nastupati po klubovima i prostorima u kojima bi se primjenjivali zakoni rasne segregacije. Za vrijeme nastupa 1956 godine u Birminghamu (Alabama) bio je napadnut na bini od strane članova White Citizens’ Council (Vijeće bijelih građana) koji su ga željeli oteti. Zbog nanesenih ozljeda Cole nije svoj nastup priveo do kraja i nakon toga se zarekao da nikada više neće nastupati po južnim državama Sjedinjenih Država. Tu zakletvu je doista i ispunio, nikad više nije nastupao po jugu.
Nat Cole je imao problema zbog boje svoje kože i izvan rasno zadrtog juga. Još 1948. kupio je kuću u kvartu Los Angelesa u kojem su tada živjeli isključivo bogatiji bijelci. Kad se uselio, došli su mu predstavnici Udruženja kućevlasnika i rekli – da oni ne žele nepoželjne osobe u svom susjedstvu, na što im je Cole odgovorio; Ni ja, a ako vidim da se neki nepoželjni želi useliti u kvart, biću prvi koji će zbog toga žaliti.
Druga žena mu je bila Maria Ellington, s kojom je imao petoro djece (troje njihovo i još dvoje koje su usvojili). Njegova djeca, Natalie Cole i Ike Cole takođe su postali pjevači, a prije njih, još tokom 50-ih, mlađi brat Freddie Cole, koji je decenijama posle bio aktivan.
Nat King Cole je nastupio u brojnim filmovima. Bio je strastveni pušač koji je umro od raka pluća 1965. sa samo 45 godina.
Izbor najpoznatijih Colovih pjesama
Its Only a Paper Moon
Straighten Up and Fly Right
Sweet Lorraine
Nature Boy
Mona Lisa
Lush Life
Poinciana
Ramblin’ Rose
Unforgettable
(Get Your Kicks On) Route 66
When I fall in love
L-O-V-E
Fascination
Embraceable You
Those Lazy-Hazy-Crazy Days of Summer
Autumn Leaves
Route 66
Filmografija
Građanin Kane (1941)
Dolazi Elmer (1943)
Pistol Packin’ Mama (1943)
Pin Up Girl (1944)
Zvijezde parade (1944)
Pogledaj mog odvjetnika (1945)
Doručak u Hollywoodu (1946)
Killer Diller (1948)
Zamisli plesni podijum (Make Believe Ballroom) (1949)
Plava gardenija (1953)
Djevojka iz gradića (Small Town Girl) (1953)
Rock ‘n’ Roll revija (1955)
Rhythm and Blues revija (1955)
Basin Street Revue (1956)
Grimizni sat (The Scarlet Hour) (1956)
Istanbul (1957)
Kineski legionar (China Gate) (1957)
St. Louis Blues (1958)
Sjećanja na jednu noć (Night of the Quarter Moon) (1959)
Schlager-Raketen (1960)
Cat Ballou (1965)
Za Press priredio: Dragan Leković
