Potraga za vanzemaljskim životom je jedna od najvećih misija čovječanstva, a njihov izgled još uvijek je nepoznanica.
Da li smo sami u svemiru? To je jedna od najvećih životnih misterija i ona koju istražuju i naučna fantastika i naučnici.
Vanzemaljci bi mogli da imaju specifične sposobnosti
Dok su mali zeleni ljudi ili visoki grabljivci stereotipni prikazi vanzemaljaca u filmu, malo je vjerovatno da će vanzemaljci koji se tamo nalaze ličiti na te likove, rekli su stručnjaci za Live Science.
Umjesto toga, jedinstveno okruženje mjeseca ili egzoplaneta koje ovi vanzemaljci nazivaju domom moglo bi da učini njihovu fiziologiju potpuno drugačijom od bilo čega što se nalazi na Zemlji.
Neki vanzemaljci bi mogli da evoluiraju u zavisnosti od okruženja u kom žive, tako bi neki mogli da lete nebom svoje planete, rekao je Adam Frank, profesor astrofizike na Univerzitetu u Ročesteru, za Live Science.
Neki bi mogli da budu izuzetno čvrsti “kao slonovi”, u slučajevima velike gravitacije.
Valentina Erastova, kancelarka hemije na Univerzitetu u Edinburgu, rekla je da bi neki čak mogli da žive i pod zemljom.
Ako planeta ima visoke nivoe radijacije koju ozon ne apsorbuje, to može dovesti do podzemnog života koji koristi tlo kao zaštitu.
U ovom slučaju, Erastova sugeriše da bi jednostavan višećelijski život mogao izgledati slično gljivama.
Iako obično vidimo plodište gljive iznad zemlje, veći dio njenog života zapravo se odvija pod zemljom u ogromnoj mreži korijena koja se zove mikoriza.
“Čak i na Zemlji, unutar [Zemlje] ima više životnih oblika nego što hodaju po njoj”, rekla je Erastova.
U slučajevima ekstremnog ultraljubičastog (UV) zračenja, rad objavljen u časopisu Monthli Notices of the Roial Astronomical Societi 2019. sugeriše da vanzemaljci zapravo mogu da svijetle crveno, plavo ili zeleno kao način da se zaštite.
Poput nekih korala, ovi organizmi mogu imati proteine ili pigmente koji mogu da apsorbuju dio energije UV svjetlosti, što bi ih onda učinilo da sijaju u bezbjednijoj talasnoj dužini na vidljivom spektru, prema studiji.
Još jedna potencijalna adaptacija, rekao je Frank, bila bi da vanzemaljci imaju veoma spor metabolizam kao rezultat hladne temperature njihove matične planete.
Titan, najveći Saturnov mjesec, je dobar primjer veoma hladnog svijeta za koji naučnici spekulišu da bi mogao biti dom ekstremnom životu koji živi u morima od metana, rekao je Frank.
Ljenjivci na Zemlji su primjer životinja sa izuzetno sporim metabolizmom — njihov metabolizam je samo 40 do 45% metabolizma drugih životinja njihove veličine — što rezultira veoma sporim kretanjem.
Da li bi vanzemaljci izgledali kao ljudi?
Ipak, dok bi bilo nevjerovatno otkriti čudnovate vanzemaljce kao u filmovima, svaka vanzemaljska forma života bi vjerovatno bila mnogo jednostavnija nego leteći, čvrsti, gljivičasti ili svijetleći organizmi.
“Mnogo je vjerovatnije da bi život bio jednoćelijski,” rekla je Sara Rughajmer, vanredna profesorka astronomije i astrofizike na Univerzitetu York u Torontu za Live Science.
“Većinu vremena na Zemlji, jedini život koji je postojao bio je mikrobni. Čak i danas, većina biosfere je mikrobna.”
Uočavanje jednoćelijskog života sa Zemlje moglo bi se pokazati kao težak zadatak, ali jedan od načina na koji naučnici predlažu rješavanje ovog problema je traženje dokaza života koje bi mikrobi mogli ostaviti iza sebe.
U studiji iz 2019. objavljenoj u časopisu Astrobiology, naučnici su izvijestili da formacije kalcijum-karbonata, ostavljene u osušenim toplim izvorima, mogu biti formirane od strane vrućih, tjesteninastih prostirki vanzemaljskih mikroba.
Pronalaženje takvih formacija na drugim planetama moglo bi ukazati na obećavajući izvor fosilizovanih mikroba, sugerisali su naučnici.
S tim rečeno, ako se vanzemaljski život razvio u višećelijski život, Rughajmer je rekla da je i dalje “veoma malo vjerovatno” da bi izgledao tačno kao ljudi. Naša jedinstvena fiziologija je rezultat evolucije u jedinstvenom Zemaljskom okruženju, kao i određene doze sreće, rekao je Frank.
Međutim, vanzemaljski život bi mogao imati neke životinjske osobine kao rezultat konvergentne evolucije, rekla je Rughajmer — na primjer, oči da vide okruženje i udove ili krila. Ali tu bi sličnosti mogle da se završe.
Naravno, sve ove ideje su zasnovane na pretpostavci da bi vanzemaljski život imao slične potrebe kao zemaljski život — poput vode, sunčeve svjetlosti i kiseonika — da bi preživio. Takođe je moguće da bi život na drugim planetama mogao evoluirati na potpuno drugačiji način, ili čak sa potpuno drugačijom elementarnom strukturom.
Na primjer, mnogi vanzemaljci iz naučne fantastike su sastavljeni od silicijuma umjesto ugljenika, koji je osnovni element života na Zemlji. U oblasti istraživanja sa toliko nepoznanica, Rughajmer je barem sigurna da je ova ideja malo vjerovatna, piše LiveScience.
Izvor: B92.net
