Novalis je pseudonim Georga Filipa Fridriha fon Hardenberga (njem. Georg Philipp Friedrich Freiherr von Hardenberg, Novalis, 2. maj 1772 Oberviderštet Saksonija.— 25. mart 1801 Vajsenfels Saksonija) jednog od najznačajnijih njemačkih pisaca i filozofa ranog romantizma. Pripadao je krugu „romantičara iz Jene“.
Svoje filozofske koncepte „religije ljubavi“ i „magičnog idealizma“ zasnovao je na misli Johana Fihtea. On povezuje umjetnost i religiju i tvrdi da je objema cilj da učine vidljivom apsolutnu intuiciju. Novalis kaže da je zadatak čovječanstva da „obrazuje Zemlju“. Time bi čovječanstvo ušlo u novo zlatno doba harmonije čovjeka i prirode.
Djela
Roman „Hajnrih iz Ofterdingena“ (Heinrich von Ofterdingen) ostao je nedovršen i objavljen je posle njegove smrti, ali je postao paradigma romantičarskog pokreta. Plavi cvijet, koji se u njemu pominje, takođe je postao simbol. Ovaj roman pripada žanru bildungsromana.
Novalisova pjesnička djela su „Himne noći“ (Hymnen an die Nacht), „Fragmenti“ (Fragmente) i „Duhovne pjesme“ (Geistliche Lieder). Šest Novalisovih himni (objavljenih 1800) sadrže autobiografske elemente. Tema im je romantičarska interpretacija jedinstva života i smrti, gdje noć predstavlja granicu između njih. „Fragmente“ je napisao između 1795. i 1800. To je zbirka misli, aforizama i kratkih komentara o filozofiji, estetici i književnosti. „Duhovne pjesme“ su intimna i ritmična poezija namijenjena pjevanju. U njima se pojavljuje Hristos kao simbol jedinstva poezije i religije.
U eseju „Hrišćanstvo ili Evropa“ (Die Christenheit oder Europa) Novalis izražava romantičnu nostalgiju za vremenima kada je srednjovjekovna Evropa bila ujedinjena u hrišćanstvu. On je protivnik prosvetiteljstva i francuske revolucije za koje tvrdi da su uništili evropsku duhovnost.
Priredio: Dragan Leković