Filololog, islamolog i bivši ambasador zajedničke države u Turskoj i Vatikanu prof. dr Darko Tanasković ocijenio je da se društveno-politička situacija u Crnoj Gori značajno promijenila nakon 30. avgusta 2020. godine, za šta su najzaslužnije litije koje su omogućile razvlašćivanje DPS-a i potpisivanje Temeljnog ugovora Vlade i Srpske pravoslavne crkve.
U razgovoru za Novi standard profesor Tanasković ocjenjuje da je nerealno očekivati da se preko noći položaj Srba drastično unaprijedi u Crnoj Gori.
– Taj impozantan litijski pokret koji je možda bez presedana narodno okupljanje iznad politike u jednoj od naših bivših republika je donio rezultate koji su se dugo očekivali. A to je prije svega odlazak sa vlasti jedne grupacije koja se u toj mjeri otuđila od svega u crnogorskom društvu da se više nije mogla trpjeti, a nikakvog načina da se sklone nije bilo, s obzirom na korupciju i mali broj stanovništva uslovljenog i ucijenjenog na razne načine”, smatra Tanasković
On je opisao Dritana Abazovića kao pragmatičnog političara koji shvatio da će potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC-om dobiti znatnu podršku narodne Crne Gore koja mu je neophodna za proces demontiranja DPS-ovog sistema koji je započet nedavnim sudskim gonjenjem DPS-ovih saradnika.
– Pošto Srbi i Crnogorci očigledno nisu mogli da se slože, jedan Albanac je uspio da potpiše Temeljni ugovor sa SPC-om. Dritan Abazović je jedan talentovan i pragmatičan političar koji je dobro shvatio realnu situaciju. Shvatio je da on ne može neke stvari da uradi sa ovom Vladom, ali da neke mora da uradi. Jedna koja se morala uraditi, radi toga da bi on za neke druge poteze imao podršku znatnog dijela narodne Crne Gore, bila je potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om”, kazao je Tanasković.
Prema njegovim riječima Abazović je vrlo razumno i pragmatično to sproveo, ne kao neki veliki prijatelj SPC-a ili Srba u Crnoj Gori, već kao neko ko sebi želi da stvori manevarski prostor da sprovede nešto što je najvažnije, a to je ustvari demontaža Đukanovićevog režima.
“On je prvi korak, na neki način, napravio uz pomoć DPS-a. Zbog toga je u DPS-u nastalo velik nezadovoljstvo, jer su očigledno računali da će oni uspjeti da nekako kanališu Abazovićevo ponašanje i odvoje ga od onoga što je njegov cilj, a to je prije svega demontaža bivšeg režima i to kroz sudsko gonjenje onih koji treba budu sudski gonjeni. Za to doskora nisu bili stvoreni uslovi, a sada će možda biti stvoreni – kazao je Tanasković i zaključio da će se nužne promjene u Crnoj Gori ubrzati ukoliko Abazovićeva vlada ne padne i dobije podršku pobjednika od 30. avgusta 2020. godine.
– Ukoliko Vlada Abazovićeva ne padne i dobije podršku onog političkog spektra u Crnoj Gori koji se zalagao da se regulišu odnosi sa SPC-om, onda ima šanse da se stvari još malo pomjere dalje – rekao je Tanaskopvić.
Odnos prema srpskoj kulturi i Zapadu su nepromijenjeni
Dosta toga se promijenilo u Crnoj Gori od razvlašćivanja DPS-a, što se ne može za odnos zvanične Podgorice prema srpskoj kulturi i Zapadu, kazao je Tanasković.
– Ono što se zasada nije promijenilo, a meni je žao, to je jedan primjetno drugačiji tretman prisustva kulturne dimenzije Srba koji je dominantan u Crnoj Gori. Srpske kulturne i nacionalne organizacije i dalje dobijaju mnogo manje novca od od manjinskih bošnjačkih i albanskih organizacija. To bi trebalo što prije da se promijeni kako bi se omogućilo srpskim kulturnim institucijama da prodišu.
Takođe, spoljno politički nastup se razvojem situacije u Ukrajini ne može promijeniti i bilo je iluzorno očekivati da će se posle 30. avgusta na tom planu nešto promijeniti. Ima tu pretjerivanja i na pomalo komičan način i nepotreban način dokazivanja da je Crna Gora dosledno na evroatlantskom putu, uvođenja sankcija Rusiji, odlaska u Kijev… To se radi da bi sa druge strane bile odriješene ruke na unutrašnjem planu, da se sredi društvo u samoj Crnoj Gori. To Abazović zasada dobro radi. Koliko će se u tome uspjeti, ne znam, ali sam optimista da ove strukture koje se protive sređivanju kuće u Crnoj Gori nemaju podršku Zapada za to, ali imaju za spoljnopolitički kurs i svrstavanje Crne Gore na stranu kolektivnog Zapada – naveo je Tanasković.
