U sklopu uobičajenih ideološko-političkih podjela koje idu do antagoniz(a)ma krajnjih granica (”maliciozni” bi rekli da granice ne postoje i da uvijek može još dublje, gore i jače) poteže se i ”podrazumijevajuće” jednostrano gledanje na narodnu pjesmu a od 2004. i zvaničnu crnogorsku državnu himnu ”Oj svijetla majska zoro”.
A šta mi uopšte znamo o pjesmi/himni ”Oj svijetla zoro”, šta kažu dokumenta i činjenice o istoj?
Ono do čega se prvo može doći vezano za ovu narodnu, tradicionalnu pjesmu a da je najstarije dokumentovano – je dio pjevanja iz pozorišne predstave ”Boj na Grahovu” koje se navodi u knjizi ”Lira : sa 800 pozorišnih pesama” poznatog srpskog književnika Jovana Đorđevića. Đorđević je, inače, bio tvorac teksta srpske himne ”Bože pravde”, urednik ljetopisa ”Matice Srpske”, prvi direktor Narodnog pozorišta u Beogradu a kratko vrijeme i ministar prosvjete Kraljevine Srbije.
U knjizi Lira iz 1884. objavio je pjesme koje su izvođene u pozorišnim predstavama u Beogradu unazad par decenija, između ostalog i pjevanje zbora/hora u okviru predstave ”Boj na Grahovu”…
“Oj, junaštva svjetla zoro oj!
Majko naša Crna Goro!
Na tvojim se vrletima oj!
Razbi sila dušmanima.
Jedina si za slobodu oj!
Ti ostala srpskom rodu.
Da t’ će Bog i sveta Mati oj!
Da se jednom sve povrati”.
Predstavu ”Boj na Grahovu”, a koju su postavili na pozorišnu scenu Jovan Car (otac Marka Cara, poznatog književnog kritičara i esejiste, predsjednika Srpske književne zadruge i predsjednika mjesnog odbora Matice Srpske, rođenog u Herceg Novom) i Obrad Vitković, o kojem nema konkretnih podataka, dakle, sačinjavalo je ovo pjevanje. Nema, takođe, ni podataka ko je autor teksta ovog pjevanja, i sasvim je logična pretpostavka kako je tvorac pjevanja/pjesme bio sam narod, odnosno, da je taj dio pjevanja uzet iz narodne pjesme.
Kroz decenije pjesma dobija raznorazne promjene i onda dolazimo do 1937. godine i knjige kontroverznog publiciste Savića Markovića Štedimlije ”Crvena Hrvatska” u kojoj Štedimlija kao tvorca same pjesme navodi Sekulu Drljevića. U pjesmi je osim slavljenja Crne Gore i njene vječnosti vidno i potenciranje ”čišćenje vjere i nevjernika na Badnje veče”.
“Vječna naša Crna Goro!
Sinovi smo tvog stijenja,
Čuvari smo tvoje časti
I seljačkog tvog poštenja.
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance,
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.
Odkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima
Nevjernika nije bilo.
Dok seljačkoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.
Rijeka će naših vali
Uskačući u dva mora,
Okeanu glas nositi,
Da je vječna Crna Gora!”
Izbija Drugi svjetski rat i partizani imaju poprilično različitu od Drljevićeve – svoju verziju pjesme pod nazivom ”Oj svijetla majsko zoro”.
1944. godine Sekula Drljević u svojoj knjizi ”Balkanski sukobi (1905-1941)” objavljuje još jednu verziju pjesme ”Vječna naša…”
Raznorazne verzije pjesme javljaju se i kasnije kroz decenije, kao što je ova verzija Ismeta Krcića…
“Oj svijetla majska zoro,
Majko naša Crna Goro,
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja
Lovćen nam je oltar sveti,
U njega smo svi zakleti.
Na Lovćenu Njegoš spava
Najmudrija srpska glava.
Lovćen krase Petrovići
A Kosovo Obilići.
Lovćen krasi grob Njegošev
A Kosovo grob Milošev.
Durmitore, je l’ ti žao
Što se Lovćen opjevao?
Ne, neka ga, nek’ se pjeva
Zasluga je Njegoševa“.
Godine 2004. Skupština Crne Gore usvaja Zakon o državnim simbolima, kojim se pjesma ”Oj svijetla majska zoro” sastavljena od uvoda partizanske verzije i 2, 5 i 7 strofe Drljevićeve verzije iz 1944. proglašava državnom himnom.
“Oj svijetla majska zoro
Majko naša Crna Goro
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi okeanu,
Da je vječna Crna Gora“.
Za PRESS: Dragan Leković
