Nedjelja o mitaru i fariseju, danas 5. februara, proslavljena je evharistijskim sabranjem u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kojim je načalstvovao arhimandrit Sergije, iguman manastira Ostrog, u molitvenom prisustvu Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija. Ocu Sergiju sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović, Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Mirčeta Šljivančanin, Ostoja Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, jereji: Slobodan Hadži-Petrović, Pavle Božović, Velimir Bugarin, kao i jerođakon Sionije, sabrat Cetinjskog manastira i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima riječju liturgijske besjede obratio se arhimandrit Sergije, iguman manastira Ostrog: ,,Gospod u ovom Jevanđelju kao prvoj vrlini, prvoj stepenici kojom ulazimo u posnu filosofiju života navodi sveto smirenje. Sam Gospod, kad nas poziva da Ga pratimo i da idemo Njegovim putem, da se ugledamo na Njegov život – na Njega, kaže Jer sam ja krotak i smiren srcem. Upravo te vrline treba da se trudimo da razvijamo i sad i uvijek, jer će se iz njih otvoriti naše duhovne oči da sagledamo sve ono drugo što nam nedostaje, pa da se potrudimo kolika je naša mjera da ispunimo.”
Iguman Sergije je potom ukazao na primjer fariseja iz jevanđelske priče koji je očekivao pohvalu i nagradu jer je ispunjavao ono što je zapravo i trebao i što se od njega očekivalo: ,,Imamo u ovoj jevanđelskoj priči dva čovjeka koji se mole u hramu, ali vidimo da molitva fariseja, njegovo obraćanje Bogu je na osudu jer je samo formalno, nije suštinski. Kada Sveti Jovan Zlatousti govori o devstvenosti kaže da je to jedna od velikih vrlina, ali je sasvim očekujuće od svakog čovjeka da živi sa tom vrlinom. I zato kaže: ,,Zar neko od građana koji nije izvršio ubistvo treba za to biti nagrađen?” Ne, to se očekuje, da se tako živi. Žrtva je ono što je dostojno nagrade, ali opet ne da mi sami sebe nagrađujemo kao ovaj farisej. Jer on sam sebe hvali i nagrađuje samo zato što je ispunio ono što je trebao da ispuni.”
On je potom kazao da smirenje svakog čovjeka treba da izvire pred spoznajom veličine žrtve i ljubavi Gospoda Isusa Hrista: ,,Treba da se smirimo, ali ne trebamo očekivati da sagriješimo da bi tek tada bili smireni. Smirenje naše treba da izvire iz osjećaja naše ogrehovljenosti i našeg nedostojanstva pred veličinom Božanske svjetlosti, sile, sagledavajući koliko je Gospod veliki, kolika je Njegova žrtva. On se sam daje za život svijeta, On koji grijeha ne učini, biva razapet da bi nas svojom žrtvom blagoslovio i dao nam život vječni. Kako onda mi možemo da se hvalimo bilo čime?”
Dalje je upozorio da se pazimo da u našem duhovnom životu ne prebiva farisejski duh, koji ne ispoljavamo riječima, već našim pomislimo, kao recimo: ,,Dolazim stalno u crkvu, sve radim, a nisam ispoštovan… nisu na mene dovoljno obratili pažnju”.
“Treba stajati pred Bogom pravo i onda ćemo vidjeti da mi dolazimo i u ovaj hram i u svaki hram Božiji zato što se zaista srećemo sa Božanskom blagodaću i ovdje zadobijamo sve one blagodatne darove koje je Bog dao, jer Gospod je ustanovio Crkvu i predvidio da se u hramu Božijem susrećemo sa Njim i primamo od Njega Božanske darove blagodati Božije, a to je prije svega Sveto pričešće i ostale svete tajne koje se kroz Crkvu Božiju i svešteničku službu primaju”, poručio je arhimandrit Sergije, iguman ostroški.
Nakon zaamvone molitve, sabranima se obratio i Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je ovom prilikom objavio da je dosadašnji starješina podgoričkog Sabornog hrama, koji je zaslužan za njegovo kompletno umjetničko ukrašavanje, kao i za preporod i obnovu duhovnog života u ovom gradu i šire – protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, razriješen dužnosti starješinstva, a postavljen za umjetničko ukrašavanje svih hramova na nivou Mitropolije crnogorsko-primorske. Dužnost starješine Sabornog hrama od oca Dragana je primio protojerej Nikola Pejović, koji se po riječima Mitropolita Joanikija, u svojoj službi i svega čega se dotakao pokazao izuzetan, imajući divne rezultate u svemu.
Mitropolit Joanikije je podsjetio da se sama Sveta liturgija naziva blagodarenje Bogu ukazujući na to da i mi kao hrišćani treba uvijek da blagodarimo Bogu na Njegovim darovima i Njegovoj ljubavi koju neprestano izliva i na nas i na ovaj svijet: ,,Božija milost čega se god dotakne ona ga čini novim, a mi danas imamo poseban razlog za blagodarenje. Blagodarimo Bogu koji je dao i ukrijepio oca Dragana Mitrovića još od onih vremena kada se tek Crkva bila počela vaditi ispod komunističkog teškog i užasnog iga. Bilo, neponovilo se! I od tada vidimo da sve što se događalo u Podgorici pa i šire na planu duhovne obnove sve je bilo vezano ponajviše za ime blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, ali isto tako i za ime oca Dragana Mitrovića.”
Mitropolit Joanikije je podsjetio da su uz oca Dragana stasavali, uzrastali i učili se vjeri mnogi današnji sveštenici, monasi, monahinje…
,,On je ponio taj krst obnove duhovnog života u Podgorici i vidimo danas ne samo mnoge porodice koje je on priveo Hristu uključivši ih u svetu službu, u život Crkve. Nego vidimo i mnoge sveštenike, monahe, monahinje, ne samo na području Podgorice, ni Crne Gore, nego i mnogo šire. Mogli bismo reći na cijelom području Srpske pravoslavne crkve ima duhovnih čeda oca Dragana Mitrovića koja su uz njega uzrastala i učila se vjeri, ali njegovi darovi nisu bili samo to što se pokazao kao dobar pastir, čvrst, pouzdan. Među mnogim njegovim duhovnim čadima imamo i dvojicu episkopa Srpske pravoslavne crkve koji su uz njega stasavali i poslije primanja monaškog čina išli svojim putem pod rukovodstvom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, ali oni su se uz njega opredjeljivali za monaštvo i za duhovni život”.
Vladika je potom ukazao na to da se djelo oca Dragana Mitrovića naročito vidi u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja: ,,Sav ukras ovog hrama je rezultat i njegovih darova i njegovog velikog truda. Njegov dar je bio i to što je znao da uključi i mnoge druge ljude, ali njemu je bilo povjereno umjetničko ukrašavanje Hrama Vaskrsenja Hristovog u Podgorici, naročito što se tiče radova u kamenu. Zbog toga što je on ovdje kao umjetnik uložio i svoj dar i svoj trud ovaj Hram je postao jedinstven i što se tiče radova u kamenu, sigurno je za uzor mnogim drugim hramovima.”
Naglasivši da je otac Dragan Mitrović ukrasio mnoge hramove širom pravoslavne vaseljene, Vladika je posebno istakao ukrašavanje Hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru, zatim mnogobrojne ikonostase u našim crkvama: “Koliko je on toga isprojektovao i gdje je sve stigao da pomogne! Naravno, ovdje moram da pomenem i Saborni hram Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama, jer je njemu bilo povjereno da tamo sve radove u kamenu on isprojektuje i prati, i taj se hram još uvijek radi, ali po projektu oca Dragana Mitrovića. Nije otac Dragan samo projektovao i radio za hramove u Crnoj Gori, on je projektovao i mnogo šire, ne bi to sve mogli ni pobrojati. A to samo svjedoči da to nije od njega, on je ulagao svoj trud, ali je Gospod njemu davao snage i ideje i ukrepljivao njegov um i njegovu ruku da sve to isprojektuje. Zaista je sebe ugradio u život Crkve svim svojim bićem, a posebno u ovaj sveti hram.”
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je potom odlikovao oca Dragana Mitrovića znamenjem Časnog životvornog krsta Gospodnjeg u ime Crkve, sveštenstva i vjernog naroda za dugogodišnju, uspješnu i plodonosnu svetu službu, za veliki trud koji je uložio, poželivši pritom da Bog izliva na njega milost Svoju i blagodat, i na njega i dom njegov i njegove ruke u sve dane njegovog života: ,,Pošto je napunio divne godine života, mi želimo da se njemu posebno na ovoj nedjeljnoj službi zahvalimo, da mu zablagodarimo i da mu poželimo još mnogo snage i da mu Gospod neoskudno daruje svoje milosti i da ukrepljuje njegove darove da bi i dalje služio Bogu i njegovoj Svetoj crkvi. Riješili smo ovom prilikom da oca Dragana posebno pohvalimo i da ga nagradimo.Čime ga možemo nagraditi? Pa ne naravno ničim materijalnim, možemo samo da mu zablagodarimo za sve, a u znak naše blagodarnosti da mu uručimo najveće odlikovanje koje jedan hrišćanin treba da nosi, a to je znamenje Časnoga i životvornog krsta, da mu to bude blagoslov i podstrek i lijepa uspomena za njegov život i njegovu porodicu. Mali znak pažnje ne samo od Mitropolita, već i od sveštenstva i vjernog naroda, jer on je zaista gledao samo da ide putem Hristovim i da sve svoje snage i talente posveti Bogu i Njegovoj Crkvi.”
Takođe je naglasio da se novoimenovani starješina Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog do sada pokazao izuzetnim kao starješina u Crkvi Svetih 42 novomučenika momišićka i kao dobar pastir, ističući posebno njegov urednički rad na Radio Svetigori, navodeći pritom da se jednako uspješno pokazao i na mnogim drugim dužnostima.
,,Što god mu je povjereno bio je veoma disciplinivan i veoma uspješan, tako što je svaki zadatak koji mu je crkva povjeravala do sad uspješno završavao. Da otac Nikola okupi sveštenstvo, da se svi uključe ovdje kao jedan. Jer ne može nikad jedan čovjek da vrši tako velike dužnosti, već svi moraju da mu pomognu, a on svima. To je takva dužnost i uvjeren sam potpuno da će otac Nikola tu dužnost lijepo izvršiti kao i do sada što je izvršavao. Pred njim je budućnost i on je lijepo započeo svoju svešteničku službu, ima divne rezultate u svemu i zato da ga i mi podržimo koliko god treba. Molim i sveštenike ovdje iz bratstva ovog svetog hrama i sve službenike da ga poštuju i da ga u svemu pitaju i da se ovdje oko njega stvori jedna lijepa atmosfera i bratska sloga i ljubav, Amin Bože daj”, poručio je naposlijetku Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Izvor: Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska
