Obavezni vojni rok najavljuju i Priština i Beograd, čime se i u ovoj godini nastavlja nadmetanje u najavama i izjavama Srbije i Kosova, odnosno stiče se utisak da potezi jedne strane povlače poteze one druge.
Iako se uvođenje redovne vojske u Srbiji najavljuje već neko vrijeme, ovog puta najnovija slijedi posle one s Kosova.
Samo što je zamjenik ministra odbrane Kosova Šemsi Sila 27. decembra saopštio da je napravljen nastavni plan i program i da će ove godine biti uvedena nastava odbrane i bezbjednosti u škole, što će olakšati služenje vojnog roka na Kosovu, reagovao je ministar odbrane Srbije Miloš Vučević i u četvrtak najavio inicijativu Generalštaba Vojske o uvođenju četvoromjesečnog redovnog vojnog roka.
Kako su prenijeli rijetki mediji u Srbiji Sila je naveo da je ministarstvo izradilo sveobuhvatan plan o ovom pitanju i u ovom trenutku obilazi sve opštine.
“Krenuli smo od graničnog područja, da procijenimo i analiziramo situaciju. Radimo adekvatnu procjenu da bi se vidjela mogućnost realne procjene stanja za obrazovanje u oblasti odbrane i bezbjednosti“, rekao je on.
Prema najavama vojni rok bi na Kosovu mogao da traje tri mjeseca zimi i tri mjeseca ljeti.
Cijeli kontekst podgrijeva izjava Milovana Drecuna, predsjednika skupštinskog Odbora za KIM, koji u petak na RTS poručuje da srpski narod na KiM posebno zabrinjava to što Priština planiran rok za uvođenje obaveznog služenja vojnog roka, koji je bio 2028., značajno pomjera unaprijed; pa je i posjetu britanskog ministra spoljnih poslova Dejvida Kamerona stavio u taj kontekst.
Sporazumu Prištine i Beograda potreban bezbjednosni aneks
Kako vidi gotovo istovremene najave sa Kosova i iz Srbije iz Danas-a su pitali Nikolu Lunića izvršnog direktora Saveta za strateške politike i bivšeg vojnog atašea Srbije u Londonu.
On kaže da simultane najave Prištine i Beograda o uvođenju obaveznog služenja vojnog roka govore u prilog nezavršene istorije koja opterećuje bilateralne odnose i uzrokuje kontinuitet tenzija sa povremenim incidentnim eskalacijama.
– Međutim, to je veoma skup projekt za obje strane, kako u finansijskom kontekstu, tako i u širem društvenom. Sve više mladih iz regiona vidi svoju budućnost u zemljama EU, a ne u uniformi. Posebno bi Priština trebala voditi računa o velikom migracionom talasu koji se upravo dešava usled vizne liberalizacije. To nam govori o nepovjerenju mladih prema političarima i želji za životom u bezbjednom okruženju o čemu bi trebale voditi računa sve zemlje regiona – ukazuje on.
Kako dodaje, takva poruka mladih nije opredjeljujuća za donosioce odluka, te se može očekivati nastavak ratoborne retorike sa daljom prezentacijom vojne moći i povremenim incidentima.
– Zato je neophodno da se pored politički sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa Prištine i Beograda, pregovara i o bezbjednosnom aneksu koji bi uspostavio minimum povjerenja između dvije strane. Takvim sporazumom bi se definisala struktura oružanih snaga Kosova koje će se formirati do 2028, kao i njihove vojne sposobnosti. Ukoliko to zanemarimo, mogli bi umjesto pouzdanog partnera sa višenacionalnim sastavom i ograničenim operativnim mogućnostima dobiti trajnog neprijatelja sa jednonacionalnom vojskom bez transparentnosti, pouzdanosti i predvidljivosti – objašnjava Lunić.
Prema njegovim rečima, inicijativa za ponovno uvođenje obaveznog služenja vojnog roka u Srbiji ne iznenađuje javnost koja po pravilu nije obaviještena o pravim razlozima, detaljnoj analizi i društvenim posljedicama takve odluke.
Vojna neutralnost neodrživa
– Ali kad se uđe u pogrešan voz, svaka stanica je pogrešna – ili neodrživa u našem slučaju. Ukoliko nacionalnu bezbjednost zasnivamo na neodrživoj vojnoj neutralnosti, na virtuelnom konceptu totalne odbrane i na opredjeljenju prema ODKB kako je navedeno u strategijama iz oblasti odbrane, onda je neodrživa i ova inicijativa za ponovno uvođenje obaveznog služenja vojnog roka. Ukoliko ne shvatamo, ili to ne želimo, globalni geopolitički kontekst i zavaravamo se balansiranom spoljnom politikom, onda oduzimamo Srbiji potencijal iskrenog partnerstva i dugoročnih savezništava – navodi Lunić.
On smatra da je upravo sad vrijeme da Srbija preispita održivost vojne neutralnosti i sve koristi od kolektivnog sistema bezbjednosti, da harmonizuje spoljnu i bezbjednosnu politiku sa EU, te pruži mladima nadu za održivom budućnošću u sopstvenoj zemlji.
– Sve to po cijenu poneke emotivne suze – zaključuje Lunić.
Izvor: Danas
