Saša Mujović je ljudina i veliki gradonačelnik. Ljudi često ne vide širu sliku – ne vide da on ne mora da bude na terenu kad gore brda, kad se vatrogasci bore s vatrom koja prijeti da proguta kuće i šume. Ne mora da stoji pored njih do ponoći, ali stoji. I to ne zato što mu protokol kaže, nego zato što zna koliko znači kad u najtežem trenutku osjetiš da neko stoji uz tebe.
Piše: Bojan OBRENIĆ
Ne mora iz svoga džepa da izdvaja novac da pomogne porodicama ugroženim požarom – ali izdvaja. Ne mora da odgovara na poruke građana, i mogao bi, kao što i sam kaže, da ih preskoči. Ali odgovara. Nekad u žaru trenutka, umoran, nekad možda i direktnije nego što ljudi očekuju, ali uvijek s namjerom da pomogne, makar i usmjeravanjem ka onima koji su zaduženi za konkretan problem.
Zna gradonačelnik da su suze mještana ugroženih požarom opasnije od vatrene stihije, naročito ako se ne da nada.
Za svojih osam mjeseci, napravio je u Podgorici promjene koje se osjete – energija, red, inicijative, prisutnost na terenu. Podsjeća me na one prve godine gradonačelnika Mugoše, kad se vidjelo da grad vodi neko ko zna i želi da ostavi trag. Razlika je što Mujović radi u vremenu kad je mnogo teže zadovoljiti javnost, kad se svaka riječ i potez mjere pod povećalom društvenih mreža.
I zato ga treba gledati kroz ono što radi, a ne samo kroz jednu izjavu istrgnutu iz konteksta. Jer takvi ljudi, koji ne štede ni sebe ni svoje vrijeme, rijetko se pojave u politici. A kad se pojave – treba ih čuvati.
Biznis cg
