Od nekadašnjih nekoliko desetina velikih otkupnih centara u selima Gornjeg Polimlja, i glavne hladnjače za čitav sjever u Beranama, ništa nije preživjelo tranziciju, dok poljoprivredni proizvođači tržišne viškove danas uglavnom prodaju nakupcima.
Problem nedostatka otkupnih centara pokazuje se uprvo u ovo doba godine, kada stasavaju poljoprivredni proizvodi, povrće i voće, a jedini način prodaje je pazarnim danima na pijacama, u malim, bolje reći neznatnim, količinama, piše RTCG.
Tako prizor urušene zgrade nekadašnje zemljoradničke zadruge u prigradskom naselju Buče u Beranama teško da nekoga može ostaviti ravnodušnim, a posebno ne stanovnike ovog naselja, one starije dobi, kojima je još živo sjećanje na period kada je to bila najjača zadruga na teritoriji Berana.
Oni pričaju da je zadruga zapošljavala veliki broj ljudi i imala najveću imovinu, šume, pašnjake i poljoprivredno zemljište, od Buča, pa sve gore do u planinu, odnosno do Jelovice i širokih šumskih prostranstava na toj sada atraktivnoj planini koji su otišli u ko zna čije ruke.
“Sve to je počelo da propada kada je propalo beransko preduzeće Agropolimlje, koje je je bilo nekada dio podgoričkog Agrokombinata 13. jul. Tada je počela najveća pljačka na sjeveru Crne Gore u oblasti poljoprivrede koja još nije dobila sudski epilog” – podsjeća jedan od poljoprivrednika sa područja beranske Mjesne zajednice Buče.
Na mjestu gdje su nekada bile poslovne prostorije, otkupni centar i prodavnica, zgrada se urušava sama do sebe. Na stubu pored nje okačena je table – “prodaje se” i broj telefona. Mještani znaju kome je to pripalo poslije propasti Agropolimlja, ali dodaju da sada nema svrhe ispitivati i tragati za tim da li je sve bilo zakonito.
“Ja mislim da jeste bilo zakonito. Država se u to vrijeme potrudila da sve velike pljačke zaogrne u zakonske okvire i danas sve da hoćete ne možete ništa više promijeniti”, kaže taj stanovnik Buča.
Otkupni centri su mahom gašeni do dvijehiljadite godine, nakon čega je donesen Zakon o kooperativama po kojem su sve bivše zemljoradničke zadruge morale da se preregistruju.
“Da ih je nekada samo na području Berana bilo više nego sada u čitavoj državi, govore ostaci ruševina u selima Lubnice, Polica, Šekular, Štitari, Buče… U kakvom su stanju ti nekadašnji veliki objekti bolje je ne zagledivati. Čiji su, u velikom broju slučajeva se i ne zna” – tvrde poljoprivredni proizvođači.
Portal RTCG je ranije pisao o tome kako je uništena i preprodata najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore, koja je bila potpuno funkcionalna i kako se na njenom mjestu u Beranama sada nalazi jedan veliki trgovinski objekat.
Ta hladnjača nekada je bila prepuna šumskih plodova koji su tu dobro uskladišteni mogli stajati duže vrijeme, čekajući najboljeg kupca i najbolji moment za prodaju.
U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da jedan dio njih uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u susjednoj Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo.
Koliko će Specijalno državno tužilaštvo uspjeti da uđe u trag pljački “Agropolimlja”, i hoće li neko pokrenuti pitanje istrage uništavanja otkupnih centara, sve manje da koga interesuje.
Poljoprivrednici kažu sve da se slučaj i do kraja rasvijetli, niko više ne može povratiti ono što je uništeno i niko više ne može vratiti u pređašnje stanje zgradu zemljoradničke zadruge na Buču, ili u bilo kojem mjesnom centru u Beranama i Polimlju.
Zato sve češće, što pojediničano što grupno, čuju se zahtjevi da država formira nove otkupne centre i zaustavi stihiju na tržištu. Da započne izgradnju prerađivačkih kapaciteta.
Sjeverni region, kako kažu, nema ni jedan ozbiljan proizvodni pogon za preradu šumskih plodova niti povrća, i tek jedan značajniji u Beranama za preradu voća. I to je, između ostalog, pokazatelj kako trenutno stoje stvari u državi koja je u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, dok se stimuliše razvoj zdrave hrane i čemu se sve više ljudi okreće.
Najslikovitije je to našem portal ranije ispričao i opisao jedan proizvođač organske kupine. On se namuči da dobije proizvod za koji bi neko na zapadu zlatom platio, a onda žalosno gleda kako ga nakupac pomiješa sa običnom prskanom i hemijski tretiranom kupinom.
Izvor: RTCG
