
U Crnoj Gori od infektivne mononukleoze godišnje oboli između 100 i 200 osoba. Ta zarazna bolest najčešće se javlja kod djece uzrasta do devet godina i mlađih odraslih, kazala je Radiju Crne Gore infektološkinja u Kliničkom centru dr Lucija Mrdak.
Kako je pojasnila, infektivnu mononukleozu uzrokuje Epštajn Bar virus.
“Pripada grupi herpes virusa, koji kad jednom uđu u organizam, u njemu ostaju doživotno. Smatra se da je čovjek inficiran iako najčešće nema nikakve simptome. Rjeđe, kliničko stanje slično infektivnoj mononukleozi, mogu uzrokovati i neki drugi virusi. Procjenjuje se da je više od 90% populacije prokuženo i da ima imunitet”, ppijasnila je Mrdak.
Drugo ime za tu infekciju je bolest poljupca, zato što se sa osobe na osobu prenosi putem pljuvačke, može kašljanjem i kijanjem, a u najvećem broju slučajeva ljubljenjem među mlađom populacijom.
“Virus je moguće unijeti i korišćenjem zajedničkog pribora za jelo, najčešće čaše iz koje je pila ranije zaražena osoba. Infektivna mononukleoza, u tipičnim slučajevima, manifestuje se bolom u grlu, povišenom tjelesnom temperaturom, otokom limfnih čvorova, uglavnom na vratu, ali i na drugim djelovima tijela, kao i pojavom limfomonocita u krvnoj slici. Komplikacije su veoma rijetke, a najviše se susrećemo sa opstrukcijom gornjih disajnih puteva usljed izraženog otoka krajnika kod pacijenta”, navela je dr Mrdak.
Vrlo rijetko, kod manje od 0, 5% oboljelih, može doći do pucanja slezine sa posljedičnim krvarenjem u trbušnu duplju.
“U manje od 10% slučajeva, javlja se uvećanje jetre i slezine, a najčešće samo slezine. I zbog toga je posebno važan režim mirovanja u toku oporavka”, upozorava Mrdak.
Dugoročno, smatra se da je Epštajn Bar virus povezan sa pojavom brojnih malignih bolesti, prije svega karcinoma usta i ždrijela, nekih limfoma, karcinoma želuca, kao i određenih autoimunskih poremećaja.
“Liječenje je simptomatsko. Potreban je i odgovarajući higijensko-dijetetski režim, strogo mirovanje, adekvatno unošenje tečnosti, te polivitaminska ishrana. Vrlo rijetko se uključuju antibiotici. Najvažnija je prevencija koja podrazumijeva dobru higijenu ruku i prostora. I da ne pijemo iz čaše koju je koristila osoba, koja je bila inficirana”, ukazala je Mrdak.
Oporavak može biti prilično dug, može da traje i do šest mjeseci. Pacijent pati od produženog zamora, malaksao je, ali, sve to, prema riječima Mrdak, uglavnom prođe bez ikakve specifične terapije.
Izvor: RTCG