Mališani u Švajcarskoj sami idu u vrtić, koriste noževe i kuvaju samostalno. Da li švajcarskoj djeci pružaju previše slobode, ili mi ostali previše stežemo uzde?
Djeca sama idu do škole u Cirihu bez nadzora odraslih. Turisti u Švajcarskoj najčešće ostanu šokirani kad vide četvorogodišnjake i petogodišnjake kako se kreću po gradu bez pratnje roditelja. Ove grupe djece bez pratnje najčešće putuju do škole i nazad – što je za njih jedan od prvih koraka ka djetinjstvu ispunjenom samostalnošću i samopouzdanjem. Nije ni čudo što su ove dvije osobine kamen temeljac švajcarskog identiteta, prenosi Zadovoljna.rs.
Put ka nezavisnosti
Ova praksa nastala je iz nužde, kažu Švajcarci. Švajcarska je tradicionalno agrarna zemlja, a rad na farmi nije ostavljao roditeljima mnogo slobodnog vremena. Verovatno je tako bilo i u mnogim drugim delovima svijeta pre jednog veka, ali Švajcarci nikada nisu odustali od prava djece na samostalnost. Oko 80% dece školskog uzrasta u Švajcarskoj sama ide do škole – više nego duplo u odnosu na Veliku Britaniju i Sjedinjene Države.
„Kada djeca dobiju priliku da sama stiču iskustva, bez stalnog nadzora roditelja, shvataju da mogu mnogo toga da urade samostalno,“ kaže psiholog iz Bazela, Kler Genšeter.
„Kada djeca sama postignu nešto, kao što je dolazak kući iz škole pravim putem, njihov osjećaj samopouzdanja naglo raste. Kada dožive neuspjeh, to vide kao priliku za učenje. Nije da uživaju u neuspjehu, ali ga doživljavaju drugačije nego kada im roditelj kaže da su pogriješili.“
Švajcarska djeca prate jedan pješački put između kuće i škole – uglavnom trotoarima glavnih ulica. Prve dvije nedjelje roditelji im pomažu, a potom nastavljaju sama. Na tom putu pomažu im i prolaznici, komšije i policajci na raskrsnicama. Djeca takođe nose narandžaste i žute neon prsluke kako bi ih automobili lakše uočili.
Zašto je važno da se djeca rano osamostaljuju
„Bila sam užasnuta na početku,“ kaže Kejt Tekem. „Moja ćerka je prilično sitna za svoje četiri godine. Kod kuće u Londonu ovako nešto nije uobičajeno. Ali mislim da je na kraju to ono na šta je najviše ponosna nakon prve godine u školi.“
Djeca prirodno teže ka samostalnosti, a davanje slobode primjerene njihovom uzrastu podržava taj razvoj, objašnjava švajcarski klinički psiholog Dorote Dorholt. Kada roditelji previše štite decu, ona odrastaju bez potrebnih vještina za suočavanje sa problemima.
„Odjednom, kada završe školu i odu na fakultet, svet ih preplavi. Nemaju alate za suočavanje s teškoćama,“ kaže Dorholt. Ali kada dijete koje je odrastalo s većom nezavisnošću doživi neuspjeh, ono shvati: ‘Ovo je bilo teško. Doživio sam neuspjeh, ali sam živ i ništa strašno se nije desilo. Mogu ponovo da pokušam.’
Kada deca idu do škole sama, ona su i jedina koja komuniciraju sa svojim učiteljima. Na njima je da donesu dokumenta, prenesu poruke i zapamte važne događaje.
„Moj sin je krenuo u prvi razred sa četiri godine prošlog avgusta u Ženevi. Kada mi je rekao da treba da bude u školi 30 minuta ranije zbog izleta, nisam dovodila u pitanje da li je izmislio. Uči kako da bude odgovoran i brine o sebi“, priča jedna mama.
Povratak prirodi
Samostalnost švajcarske djece ne završava se na putu do škole. Sve javne škole redovno, često jednom nedeljno, vode đake na izlete u prirodu. Đaci idu u parovima i koriste javni prevoz ako je potrebno da dođu do obližnjih šuma i livada. Koncept „šuma-škola,“ gdje se sva nastava odvija u prirodnom okruženju, nastao je u Njemačkoj, ali je prisutan širom Švajcarske.
„U Ženevi to često znači igranje pored jezera ili prelazak jezera čamcima. Moj sin mi je nakon jednog takvog izleta ispričao o periodu inkubacije labudovih jaja (oko 5-6 nedelja, ako vas zanima). Tokom ovih izleta, deca uče da koriste švajcarske noževe i čak kuvaju ručak na otvorenoj vatri“, priča mama jednog školarca.
„Ono što me najviše impresionira je da ta mala djeca idu napolje u svim vremenskim prilikama – kiši, snijegu, hladnoći – svejedno im je,“ kaže Tim Lebrank, Amerikanac koji živi u Švajcarskoj. „Sjećam se da smo u školi u Floridi ostajali unutra tokom odmora ako bi počela kiša.“
Izvor: Pobjeda
