Prerani odlazak Andrije Delibašića pretežak je gubitak za crnogorski sport, reprezentaciju i sve klubove u kojima je gradio karijeru. Na Komemorativnoj sjednici od njega su se oprostili sin Andrej, predsjednik FK Sutjeska Boris Rašković, kapiten Budućnosti Petar Grbić, član radne grupe FK Partizan Danko Lazović i predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević.
Poslije teške bolesti, u 44. godini je preminuo legendarni napadač i strijelac jednog od najvažnijih golova u istoriji crnogorske reprezentacije, Andrija Delibašić.
Delibašić je za “hrabre sokole” odigrao 21 utakmicu i postigao šest golova. Debitovao je protiv Gruzije 10. oktobra 2009. godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i odmah pogodio za pobjedu 2:1.
U karijeri je igrao za Sutjesku, Partizan, Majorku, odakle je tokom četiri godine išao na pozajmice u Benfiku, Bragu, AEK iz Atine, Beira Mar i Real Sosijedad.
Špansku avanturu nastavio je dvogodišnjim boravkom u Erkulesu, da bi nakon toga tri godine proveo u Rajo Valjekanu. U samom finšu karijere Andrija je zaigrao na Tajlandu, za ekipu Račaburija.
Andrija je, osim za reprezentaciju Crne Gore, igrao i za mladu reprezentaciju Srbije i Crne Gore sa kojom je osvojio srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu održanom 2004. godine u Njemačkoj.
U trenerskoj karijeri bio je pomoćnik u stručnom štabu Partizana i Budućnosti, a zatim i šef stručnog štaba Mornara iz Bara.
“Danas se opraštamo od čovjeka koji je ostavio neobrisiv trag ne samo na fudbalskim terenima već u srcima svih nas. Andrija Delibašić je bio veliki fudbaler, međutim, ono što ga je izdvajalo od velikih fudbalskih profesionalaca koji su svoje karijere ostvarili u inostranstvu, Andrija je svoju karijeru završio u našoj Sutjesci. Ovo mnogo govori o njemu kao čovjeku, i o njegovoj ljubavi prema gradu Nikšiću u kojem je porastao i klubu u kojem je ponikao. Njegov put od rodnog Nikšića do vrhunskih evropskih terena bila je priča o predanosti i ljubavi prema igri. Živio je tu ljubav do posljednjeg dana. Tako da Andrija nije nikada otišao iz Sutjeske. Njegov život obilježili su talenat, rad i borba ali ono po čemu se razlikovao od drugih bila je njegova skromnost. Bez obzira na uspjeh, ostao je jednostavan, neposredan, uvijek svoj. Nikada nije tražio pažnju, a opet je svojom pojavom i djelima osvajao ljude. Postizao je golove, koji su ušli u istoriju, donio nezaboravne trenutke svim klubovima za koje je igrao, i naravno navijačima reprezentacije Crne Gore. Sjećaćemo se svih golova a naročito onog protiv Gruzije na debitantskom nastupu u crvenom dresu kao i onom protiv Engleske u 91. minutu kada je zatresao mrežu, zagrlio stativu i odveo nas tamo gdje nikad nismo bili, u baraž za Evropsko prvenstvo. tada smo znali da imamo nešto više od velikog fudbalera, znali smo da imamo legendu, nekoga čiji će golovi živjeti a čija će skromnost, odanost i ljubav prema fudbalu biti ono po čemu ćemo ga najviše pamtiti. I van terena je Andrija bio oslonac, bio je prijatelj koji nije nikada zaboravljao ljude, uvijek spreman da pomogne. Njegova porodica bila mu je svetinja, njegova djeca najveća radost a njegova prijatelji njegova druga porodica. Danas dok stojim ovdje sa tugom u srcu znamo da Andrija nikada neće biti zaboravljen. Živjeće kroz sjećanje svih koji su ga voljeli, kroz priče koje će se prepričavati, kroz svaki gol, kroz mlade fudbalere koji je željeti da krenu njegovim stopama. Njegovo ime biće vječno ime fudbala, dio Nikšića, dio Crne Gore, dio fudbalske Evrope. FK Sutjeska će čuvati i njegovati sjećanja na Andriju, u novim klupskim prostorijama dobiće zasluženo mjesto koje će služiti kao podstrek svakom mladom čovjeku koji zakorači u svijet fudbala. Dragi Andrija, hvala ti na svemu, što si nam dao, počivaj u miru šampione, tvoje ime nikada neće biti zaboravljeno. Neka ti je vječna slava i hvala”, rekao je predjsednik FK Sutjeske Boris Rašković.
FK Partizan je uvijek znao da prepozna talente pa je tako bio i slučaj našeg Andrije. Sa samo 14 godina preselio se u Beograd i zadužio crno-bijelu opremu kluba u čijoj će istoriji biti upisan zlatnim slovima. O Deliju i njegovoj zaostavštini u klubu govorio je nekadašnji saigrač a sada član privremenog organa FK Partizan Danko Lazović.
“Dragi prijatelji, danas vam se obraćam ispred kluba Partizan ali prije svega kao Andrijin kum, prijatelj i nekadašnji saigrač. Sa dubokom tugom, ali ogromnim ponosom i poštovanjem prema svemu što je Andrija uradio za Partizan. Danas kada smo se okupili da mu kažemo posljednje zbogom, sjećamo se njegovog osmijeha, vedrog duha, dječačke iskrenosti koji je dijelio sa svima nama. U moje lično ime, i ime FK Partizan, izgovaram riječi duboke zahvalnosti i poštovanja prema čovjeku, mom valjanom kumu koji je svojim životom obogatio živote svih nas. Dragi moj kume, bio si velika radost i ponos, počivaj u miru, zbogom kume, zauvijek ćeš biti dio Partizana, mene i moje porodice. Počivaj u miru”, kazao je Lazović.
Nakon fudbalske karijere, Andrija ja nastavio kao fudbalski trener. Prva stranica bio je Beograd i ponovo Partizan. Trenerski put je nastavio u Crnoj Gori u redovima Budućnosti gdje je bio pomoćni trener. Nastavio je samostalnim radom kao šef stručnog štaba Mornara da bi se nakon boravka u Baru vratio u Budućnost i to na mjesto sportskog direktora. U ime kluba sa kojim je Andrija osvojio sve trofeje u crnogorskom fudbalu oprostio se kapiten seniorskog tima Petar Grbić.
“Reći zbogom nikad nije lako, a kada se zauvijek pozdravljamo sa nekim od svojih voljenih to je posebno bolno. Nikada ovo nisam radio, ne znam ni kako se za ovakave stvari sprema, posebno kada iza mene stoji slika nekog mog. Brate moj rođeni, tako sam te zvao kada bi me prevladale emocije, još iz vremena kada smo se družili u reprezentaciji. Pripala mi je ogromna čast da pored svih nas iz našeg kluba koji te vole koliko i ja, budem taj koji će pokušati da se na dostojanstven način kako samo ti zaslužuješ oprostim od tebe. Ne može biti lako, epiteti gube na značaju, postaju klišei, jer si nas previše zadužio svojim postojanjem da bi dočarao ko si bio u našim očima. Drug, brat, prijatelj, učitelj, trener, direktor ali prije svega za nas iz plabo-bijele porodice bio si čovjek. Niko od nas nije mogao ni da sanja da naš Deli može da izgubi bilo kakvu borbu jer si nas navikao da daješ istorijske golove da donosiš uspjehe kao što si u naš klub donio pobjednički mentalitet. Borio si se kao lav do posljednjeg dah a bolest je bila opaka i teška. O tvojim uspjesima če se vječno pisati. Ispred kluba želim da ti obećam još nešto, Budućnost će da niže trofeje a savki od njih biće i tvoj. Jednom si već poletio do neba, zakucao loptu i Engleze i donio nam najveću sportsku sreću. Ovo ti je drugi put da letiš, sad na neko bolje mjesto na jedan duži put, nažalost, bez povratka. Srećan sam što sam te imao u svom životu, nikada nećeš znati koliko ćeš nedostajati. Neka te anđeli čuvaju, a mi ćemo te čuvati od zaborava”.
Na komemorativnoj sjednici u Crnogorskom narodnom pozorištu, od Andrije Delibašića u ime porodice oprostio se njegov sin Andrej.
“Poštovani prijatelji, svi koji ste danas ovdje i svi vi koji dijelite bol s našom porodicom, hvala vam što ste došli da odate počast mom ocu. Dragi tata, stojim ovdje ponosno kao tvoj sin. Bio si snaga naše porodice, uzor svima, a meni posebno. Rastao sam uz tvoje uspjehe i golove, često se prisjećajući trenutaka kada si mi pričao o svojim utakmicama. Tvoje priče učile su me što znači biti častan, vrijedan i istrajan”, kazao je Andrej Delibašić.
Ispred FSCG govorio je predsjednik saveza Dejan Savićević.
“Okupili smo se danas da sa ovog mjesta odamo počast Andriji Delibašiću, koji je ostavio neizbrisiv trag na terenu i u srcima svih nas. Napustio nas je čovjek kojeg smo voljeli kao sina, supruga, roditelja, prijatelja, kolegu i saigrača a kojem su se brojni navijači divili zbog znanja i lakoće sa kojom je postizao golove za sve timove čije je boje branio. O Andrijinoj karijeri znamo, manje-više, sve. Ispričano je nebrojeno puta da je njegova blistava fudbalska storija započela i završila se u rodnom Nikšiću i „plavo-bijelom“ dresu Sutjeske, dok je u međuvremenu bio idol navijača Partizana, Majorke, Benfike, Brage, Aeka, Beire Mar, Real Sosijedada, Erkulesa, Rajo Valjekana i tajlanskog Račaburija u pretposljednjem činu dugogodišnje karijere. Vedar duh i otvorenost prema ljudima bili su zaštitni znak Andrijinog karaktera. Vrlo lako i brzo se uklapao u sve sredine u kojima je igrao fudbal, poštujući sve oko sebe, od saigrača, preko trenera do osoblja koje je uključeno u svakodnevni rad sa igračima.Njegova iznenadna smrt ostavila nas je u dubokoj tuzi, ali i sa sećanjima na njegovu izvanrednu karijeru i ljudsku veličinu. Andrija Delibašić nije bio samo vrhunski fudbaler koji je svojim talentom i trudom osvojio mnoga fudbalska srca, već i plemenit čovjek koji je svojim prisustvom oplemenjivao svaku svlačionicu, svaku utakmicu, svaki grad u kojem je igrao. Njegova posvećenost i strast prema fudbalu bili su inspiracija mnogima, a njegova hrabrost i upornost simbol snage jednog tima. Kroz godine, Andrija nam je pokazao kako izgleda prava strast ka sportu, kako izgleda borba za svoj tim i svoju zemlju. Njegovi golovi slavili su se širom Evrope, ali njegova skromnost i pristupačnost su ono što ćemo najviše pamtiti. Njegovo ime će zauvek ostati zapisano zlatnim slovima u analima crnogorskog fudbala. Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš sport, za našu zajednicu, i za sve nas kojima je bio uzor. Njegovo nasleđe će nastaviti da inspiriše mlade generacije fudbalera, pokazujući im što znači posvetiti se ne samo poslu, već i ljudima oko sebe. Uvijek kada bude igrala naša reprezentacija, tvoji „sokoli“, dopiraće sa tribina huk tvog imena i skandiranje navijača – Andrija, Andrija, Delibašić Andrija! Počivaj u miru, dragi Andrija. Neka ti je vječna slava i hvala”, rekao je Dejan Savićević.
Andrija Delibašić biće sahranjen danas u Nikšiću.
Izvor: RTCG
