“Budućnost pripada onima koji se najdalje i najduže sjećaju prošlosti.”
Fridrih Niče
Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je sinoć, u emisiji “Načisto” koja se emituje na televiziji “Vijesti”, odgovarajući na pitanje da li su navodi o tome da se sprema hapšenje bivšeg predsjednika Crne Gore i neprikosnovenog vladara, ideologa i, duže od 30 godina, glavnog i odgovornog kormilara Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića spekulacije, ili možda informacije o narednim koracima SDT-a “cure” iz tužilaštva, izjavio da se neće baviti medijskim natpisima.
„Odgovor na to pitanje treba da vam daju urednici tih portala ili eventualno medija koji su objavili tu informaciju. Složićete se da SDT i SPO ne objavljuju šta planiraju da rade jer, u tom smislu, njihove akcije bi bile takve da bi ih svi znali da se u tom momentu dešavaju ili da treba da se dese”, pojasnio je Novović.
Prema njegovim riječima, ono što je sigurno jeste da će SDT, kad god dođe do “osnova sumnje ili osnovane sumnje da se na rukama određenih ljudi nalaze tragovi prljavog novca, kokaina, krijumčarenja cigareta, krvi i monstruoznih zločina – lišiti slobode ta lica”.
“Isto tako, lica čije su ruke čiste ne treba da imaju bojazni da će SDT i SPO preduzimati radnje prema njima“, istakao je, u autorskoj emisiji novinara Petra Komnenića, glavni specijalni tužilac.
Živković prošle nedjelje prijetio radikalnim “odgovorom”
Novović je naveo i da se u svim predmetima, gdje je podnijeta krivična prijava protiv Đukanovića, ali i svih drugih bivših i sadašnjih nosliaca javnih funkcija, “aktivno postupa”.
“U onom momentu kad se stvori činjenična podloga da se dođe do potrebnog stepena sumnje, SDT će tada reagovati, do tada će – prikupljati dokaze. Isto tako, ako utvrdi da nema elemenata krivičnog djela u tim opisima predmetnih krivičnih prijava, donijeće rješenja o odbačaju tih krivičnih prijava“, kazao je GST.
Početkom ove nedjelje Đukanovićev nasljednik na poziciji prvog čovjeka DPS-a, Danijel Živković je, u emisiji “Drugačija radio veza” koja se emituje na “Anteni M, poručio da će ukoliko dođe do hapšenja bivšeg predsjednika Crne Gore – odgovor biti radikalan.
“To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti. Ako postoji takva namjera i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma, ili da kroz iskazanu namjeru, eventualno, krene u takav naum – onda nemojte imati dilemu da će odgovor biti radikalan”, ispričao je Đukanovićev nasljednik na čelu DPS-a.
Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici juče je saopšteno da ova institucija, u okviru svoje nadležnosti, “prati i ocjenjuje da li u izjavama, kao i radnjama bilo kog lica postoje bitna obilježja krivičnog djela iz nadležnosti ovog tužilaštva”.
“Tako da ukoliko ocijeni da je potrebno formirati predmet povodom bilo kojeg slučaja, javnost će biti blagovremeno obaviještena”, saopštila je rukovoditeljka i portparolka Višeg tužilaštva Lepa Medenica.
“Godine počinju januarom”, a stvaranje Crne Gore kao krimi raja – dolaskom Đukanovića na vlast
Crna Gora je – kao što svakog dana slušamo/čujemo do mjere da mi/nam se smuči(lo), jer svi iz dana u dan vidimo kakva je i koliko dostupna pravda za običnog građanina željnog (samo) ljepšeg i kvalitetnijeg života bez tereta i tapija prošlosti ove zemlje – voljom većeg dijela građana na izborima 30. avgusta, iako samo formalno, smijenila DPS sa vlasti.
No, od tada do danas u našem javnom diskursu mi se uglavnom bavimo samo onim što se dešavalo poslije 2020. godine, a sve manje onim što je bilo i pred čim smo zgađeni, rezignirani i razočarani jako često zatvarali oči, uši i usta. Jer da nismo, vladavina čovjeka, o čijem potencijalnom procesuiranju se sada govori, ne bi trajala ni tri dana, a kamoli više 30 godina.
Naravno, da se razumijemo, svaki pojedinac koji se upecao na tu, tako primamljivu kad se zajaše vlast, udicu kriminala i korupcije nakon Predodobnog 30. avgusta 2020. godine – treba i mora da odgovara. “Zato smo se, valjda, borili!”
Međutim, ono što se opovrgava i o čemu, reklo bi se, najmanje slušamo i uopšte govorimo jeste – ko je to svojim (ne)činjenjem i djelovanjem stvorio poligon i klimu da bilo ko, ikad i igda može planirati, misliti ili željeti da dođe na vlast u Crnoj Gori i upusti se u njegovanje 30-godišnjeg nasljeđa čovjeka kojeg je opila moć, pojela vlast, zanijela tiranija do mjere da je stvorio Crnu Goru zavisnu od kriminala i korupcije.
Odnosno, da budem(o) precizniji, o onom ko je postavio temelj(e) Crne Gore kao izvoznika kriminala, korupcije, nepotizma, organizovanih kriminalnih grupa, kokaina, cigareta…
Kao da se ima za cilj ćutanjem i, po onoj staroj: “pušti đa’ola, bogoti”, odgovornosti abolirati najodgovorniji (Magnus Architectus Sceleris), ali i legalizovati sve ono loše što je zadesilo “kaplju vode” čije su nam sreće i prosperiteta puna usta svakog dana…
U tu svrhu, tj. da se to ne bi dogodilo, podsjetiću crnogorsku javnost na jedan, po mom skromnom mišljenju, veoma značajan tekst.
Jer istorija savremene tajkunsko-mafiokratsko-švercerske Crne Gore nije počela da se piše 21. maja 2006. godine, nego čuvene anti-birokratski obojene ’89, isto kao što ni Đukanović nije vladao – kako bi se stekao utisak čitajući crnogorske medije i slušajući, od novca svih građana finansirane, “analitičare” političko-društvenih kretanja – dva mandata da bi se, nakon tolikog “protoka vremena”, pravosudne institucije bavile samo “plavim torbama”, “ničijim kućama” i “prvim milionima”, već preko 30 godina…
Riječ je, naime, o članku “Optužnica za Mila Đukanovića”, autora Miodraga Rašovića, objavljenom u Crnogorskom nezavisnom nedjeljniku “Monitor” 27. januara 2012. godine.
Stoga ovu kolumnu, objavljenu kad se mnogi koji sada “vedre i oblače” državom i javnim prostorom nisu smjeli živi čut’, kao podsjetnik na to u kakvom je brlogu nečovještva i neljudskovine tavorila Crna Gora – za koju se svi bore do momenta kada kao partija, pokret ili grupa građana pređu cenzus – prenosim(o) integralno:
Optužnica za Mila Đukanovića
“Kad društvo pati, nužno mu je preuređivanje. Kada je patnja dugotrajna, slijedi – veliko spremanje. U tom pospremanju optužnica je legitimno oružje ka ostvarenju društvenog dobra. Dekriminalizacija države počinje kad najodgovorniji budu odgovarali za počinjena krivična djela. Dvadeset godina vladavine nosi dvadeset godina odgovornosti. U Crnoj Gori se kritika najmoćnijeg, u krugovima zaduženim za poliranje lika i djela, tretira kao opsjednutost. Donekle su u pravu: bivšim premijerom Milom Đukanovićem trebalo bi odavno da je opsjednuto Državno tužilaštvo Crne Gore.
Pošto je ovo permanentno odsutno, neko buduće tužilaštvo će morati da se pozabavi svim krimo-fazama Đukanovićeve vlasti. Dok je bio ratni poglavica, ostavio je tragove govora mržnje, izazivao nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, sijao razdor i netrpeljivosti. Nosilac službene funkcije koji podstiče na mržnju i nasilje i negira zločine protiv čovječnosti može zaslužiti kaznu i do deset godina zatvora.
Tek da se završilo na govoru mržnje. Uslijedilo je granatiranje Dubrovnika. Odgovorna je bivša JNA – odbrana je tadašnjeg premijera Đukanovića. Vlada pod njegovom komandom nije učestvovala u ratu za mir. Knjiga našeg Vladimira Jovanovića Srce tame: Uloga Vlade Crne Gore u ratnoj 1991. godini, sa sve dokumentima u njoj, govore da jeste. Kroz istragu bi isplivali dodatni svjedoci i dokumenti.
Bukovica, Morinj i iznad svega deportacije bosanskih izbjeglica – ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Opet ta Vlada. Odgovaraju samo pioni velikog sistema. Prije par dana osuđen je zbog torture kuhar Ivo iz logora Morinj, četiri godine. Koliko treba da dobiju oni koji vrše zločin protiv čovječnosti, zastrašivanje, pritisak na svjedoke? Zakon kaže i do četrdeset godina zatvora.
Poslovi premijera – biznismena do skoro su bili pod lupom italijanskog tužilaštva. Kao da krijumčarenje i kazna do osam godina zatvora ne postoje u našim zakonima. Treba provjeriti da li su iz takvih poslova kupovane i sitnice kao što su – satovi. Niko još nije uspio naći formulu po kojoj državnik od ukupnih mjesečnih primanja, koja godinama nijesu prelazila 456 eura, kupuje sat od preko sto hiljada eura. A ima ih čitavu zbirku.
Kazna za neosnovano dobijanje kredita ide do tri godine zatvora. Firma Mila Đukanovića je dobila jedan takav u julu 2007. godine, garantujući akcijama koje će kupiti tri mjeseca kasnije. Po nekim proračunima ta transakcija je znatno uvećala njegov kapital. Moglo bi se desiti da oni koji budu istraživali i pratili indikatore sumnjivih transakcija, otkriju i pranje para.
Posebna su priča poslovi u ime naroda i za narod. Prijem u EU nam zavisi od presuda protiv krivičnih djela kao što su: zloupotreba službenog položaja, potpisivanje ugovora koji daju monopolistički položaj, korupcija… Afera Telekom je primjer kako idu koruptivni tokovi novca ka sestri bivšeg premijera. Po istoj matrici bi se trebali istraživati novčani odnosi sa bratom Acom, Canetom, Kneževićem, Mićunovićem, Barovićem, Brkovićem i ostalim kumovima.
Kad se klupko razmota, iskočiće ko je naručio ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, urednika “Dana” Duška Jovanovića i drugih. Još se samo rijetki nadaju da će udio u razmotavanju imati premijer Igor Lukšić. Njegovi potezi svjedoče o vjernoj službi tvorcu. Po Lukšiću, nije interes naše države da se sazna ko je pljačkao našu državu, već je to – mađarska briga. Sad je postao premijer pod zakup. Konak kod “Amana” za prećutno uništavanje “Sveca”.
Tamo gdje vlast vezuje okove društvu, neminovna je građanska pobuna. Protest 21. januara je okupio širok spektar saveznika u borbi protiv režima. Poslije 21. januara društvo je svjesnije sebe. Tu ne smije stati. Svaki sljedeći korak mora voditi stvaranju tehničke vlade i pripremi uslova za fer izbore.
Od nosilaca budućih promjena očekuje se poštovanje civilizacijskih normi. Zato se već danas predano treba zalagati za pravo na pravično suđenje Milu Đukanoviću.”
Od objavljivanja ovog teksta prošlo je više od 12 godina.
Koliko se toga tek sada može dodati ovoj “optužnici” – prosudite sami…
Autor teksta “Optužnica za Mila Đukanovića“, objavljenog u Crnogorskom nezavisnom nedjeljniku “Monitor”: Miodrag Rašović
Priredio: Milovan Marković
