Gotovo mjesec dana nema potrošnog materijala za insulinske pumpe koje osobe oboljele od dijabetesa tipa jedan koriste u liječenju ove bolesti, zbog čega je njihovo, ionako narušeno zdravlje, dovedeno u opasnost.
Osobe oboljele od dijabetesa, i odrasli i djeca, imaju pravo da na svaka tri mjeseca dobiju potrošni materijal za insulinsku pumpu koji sadrži tri pakovanja setova u vidu katetera, rezervoara, baterije…
Jedna od korisnica insulinske pumpe Jasna za CdM ističe da je iz Uriona, firme koja je dobavljač ovog pomagala i potrošnog materijala, dobila obavještenje 7. avgusta da imaju tehnički problem sa dobavljačima i da je potrošni u nestašici, ali da će problem biti riješen u narednih par dana. Međutim, par dana bez potrošnog materijala pretvorilo se u mjesec i postalo je alarmatno za nju, ali i za ostale oboljele od ove bolesti.
“Juče, 29. avgusta sam opet išla po materijal, za koji nismo obaviješteni da ga nema još, pa tačnu informaciju nisam dobila kada će ga biti”, ljuta je Jasna.
Ona ima dijabetes 30 godina, a korisnik je pumpe već šest godina.
“Napokon sebe dovela u red i da se opet moram vratiti na pen bilo bi mi jako teško i traumatično jer me to vraća na život bez pumpe koji je bio jako otežan tada. Uspjela sam da uz pomoć pumpe skroz regulišem svoje zdravstveno stanje da mi HBa1c bude 4.5% tako da sada počinjem da sumnjam u data obećanja da će problem biti riješen uskoro. Jer nije riječ o “proizvodu”, već je u pitanju život koji od ovoga i te kako zavisi, zbog čega sam dovedena u stanje panike ukoliko se uskoro ne nađe rešenje. Pokušajte da zamislite dan dijabeticara koji uz sve svoje životne obaveze mora da strogo vodi računa ne samo o pumpi kao pomagalu koja je od krucijalnog značaja mu, već i o tome da li smije da se iznervira, da li smije sjesti i jesti kako želi, da li smije fizički biti više aktivan jer to dovodi do hipoglikemije. Bar ovaj put neka se čuje glas nas kojima je ovo nužna potreba i sa čim nema igre”, ističe Jasna.
Nije joj jasno da neko može da se “igra” sa ovim stvarima.
“Zar je naš kvalitet života koji je poboljšan uz postavljanje insulinske pumpe trebao da bude pogoršan zbog nečijeg nemara da na vrijeme nisu uspijeli da nam obezbijede neophodno? U kontaktu sam i sa ostalim korisnicima koji ništa manje od mene nisu zabrinuti”, navodi Jasna.
Druga korisnica insulinske pumpe Ana Leković za CdM ističe da mjesta čekanju za ovakve stvari ne smije da bude.
“Neko bez te pumpe mogao bi završiti sa ozbiljnim komplikacijama kada bi prešao samo na pen. Ovo nije smjelo da se desi, trebalo je biti pripremljen na ovakve situaicje kada je isporuka u pitanju. Ovdje je najmanje riječ o potrošnom maetrijalu, nego o nastavku života pojedinih ljudi bez tih pumpi”, ističe Ana.
Korisnici pumpi ukazuju i na komplikovanu proceduru koju svaka tri mjeseca moraju prolaziti kada uzimaju potrošni materijal.
“Drugima iz drugih gradova nije baš jednostavno doći na Konzilijum koji treba da odobri potrošni materijal, pa onda u Fond na ovjeru paprira, pa opet u Podgoricu po potrošni materijal, da bi nam na kraju kad stignemo rekli da ga nema”, revoltiran je jedan od korisnika ovog pomagala za liječenje dijabetesa.
Pojedini korisnici su se snašli, pa će potrošni materijal posuditi od drugih. Oni koji to nijesu uspjeli, biće prinuđeni da iz svog džepa daju i preko 200 eura za potrošni materijal.
CdM je pitao Urion zašto se kasni sa isporukom potrošnog materijala, te kada se ona očekuje. Pitali smo ih i šta da rade korisnici koji nemaju potrošni materijal. Odgovori do objavljivanja teksta nisu stigli.
Podsjećamo, prije dvije godine su se korisnici insulinske pumpe u Crnoj Gori suočili sa sličnim problemom – nijesu mogli da koriste insulinske pumpe jer tada nije bilo isporuke potrošnog materijala. Naime, kako je CdM tada pisao, do zastoja u realizaciji isporuke tada je došlo zbog promjene isporučioca ovog pomagala u Crnoj Gori.
Do prije dvije godine zastupnik potrošnog materijala bila je firma Glosarij, a nakon toga kompanija Urion.
Šta je insulinska pumpa
Insulinska pumpa je najmoderniji način na koji osobe sa dijabetesom tip 1 mogu da primaju insulin, kao i da specifičnim doziranjem insulina mnogo bolje imitiraju prirodno funkcionisanje pankreasa.
Sama pumpa nije ništa drugo do mali kompjuterski uređaj koji, na osnovu prethodno zadate komande, ubrizgava određene količine insulina više puta tokom dana, i to u tačno određeno vrijeme.
Količina insulina koju ova pumpica ubrizgava obično se razlikuje od doze do doze, odnosno od toga u koje doba dana se konkretna doza prima.
Insulinske pumpe, osim malog kompjutera, u sebi imaju i posebne bočice (ketridže) sa insulinom, koje ova pumpica, na osnovu ranije zadatog režima, preko malog katetera i iglice postavljene pod kožu samostalno ubrizgavaju.
Insulinska pumpa ubrizgava insulin kontinuirano tokom 24 časa ispod kože, i održava glikemiju između obroka i tokom noći.
Doze insulina su podijeljene u bazalne, bolusne – za pokrivanje ugljenih hidrata kod obroka i dodatne ili korekcione doze.
U vrijeme obroka koristi se, dakle, dugme na insulinskoj pumpi za ubrizgavanje dodatne doze insulina koja se naziva bolus. Bolus se koristi za pokrivanje ugljenih hidrata pri svakom obroku ili užini. Ako pojedete više nego što ste isplanirali, moguće je isprogramirati veći bolus insulina da to pokrije.
Bolus se takođe ubrizgava prilikom hiperglikemije. Ukoliko ste u hiperglikemiji prije obroka, uzima se korekciona doza bolusa kako bi se glikemija vratila u normalu.
Svake godine između 30 i 40 osoba mlađih od 20 godina razboli se od dijabetesa u Crnoj Gori. Kod starijih od 15 godina bilježi se obolijevanje od dijabetesa tipa 1, tipa 2 i gestacijskog dijabetesa. Djeca (strost do 14 godina) skoro isključivo obolijevaju od dijabetesa tipa 1. Godišnje između 20 i 30 djece ispolji dijabetes tipa 1.
Izvor: CdM
