Svako je bar jednom u životu čuo nešto poput “imaš oči kao majka ali očev temperament” ili “isti si kao djed”. Međutim, ljudska DNK sadrži mnogo više informacija od ovih sitnih detalja.
Rijetko ćete čuti da neko kaže „imam agorafobiju, kao moj pradjed“. Ali, to se može naslijediti. Ipak, pitanje je šta određuje koje, ili čije, osobine će prevladati u našem DNK i da li možemo da ih promijenimo? Ovo pitanje je donedavno dugo mučilo genetičare.
Iako naučnici još uvijek ne mogu da daju jasan odgovor na pitanje šta ima najveći uticaj na karakter ljudi – okruženje, geni ili vaspitanje, mnoga istraživanja su pokazala da ne nasljeđujemo samo izgled već i neka sjećanja, kao što su, na primjer, fobije. Osim fobija, postoje i druge osobine koje nasljeđujemo od predaka i nemoguće ih je promijeniti, prenosi Bebologija.
Fobije
Prenošenje fobija preko DNK dokazano je istraživanjem u kojem su miševi obučeni da izbjegavaju sve mirise slične mirisima trešnjinog cvijeta. Ovo je uticalo na DNK tako da je dio DNK odgovoran za osjetljivost na ovaj miris bio aktivniji u spermi očeva miševa.
Zbog toga su djeca i unuci bili veoma osjetljivi na miris trešnje i izbjegavali su ga, iako nisu imali pravi razlog za to. Stoga, možda strah od pauka ili visine nije tako iracionalan kao što se čini.
Ekstrovertnost
Iako neke karakterne crte stičemo sa godinama, neke su već zapisane u našem DNK. Na primjer, geni VSCD2 i PCDH15 su povezani sa ekstrovertnošću, što može otvoriti mnoga vrata uspjehu. Zato je moguće da razlog zašto ste tako društveni i komunikativni leži u vašim precima, a ne u vašem vaspitanju ili okruženju.
Smisao za humor
Neki ljudi vjeruju da je smisao za humor naučena osobina koja zavisi od sredine u kojoj čovek odrasta. Ali, tokom studije je otkriveno da ljudi sa kratkim alelima na genu 5-HTTLPR pokazuju pozitivne reakcije i češće se smiju. Rezultati studije su potvrđeni kada se uzmu u obzir starost, pol, etnička pripadnost i simptomi depresije.
Stres
Ista je stvar i sa stresom, ova osobina se prenosi sa roditelja na djecu. Stručnjaci tvrde da ako je majka tokom trudnoće bila izložena stresu, njeno dijete će u životu biti podložnije stresu.
Štaviše, ako su roditelji bili pod stresom prije nego što su dobili dijete, postoji rizik da im to ošteti hromozome.
Zavisnost
Za nastanak zavisnosti odgovorno je 40 do 60 odsto gena i nasljednih osobina. Na primjer, veza između zavisnosti i gena D2 je detaljno proučavana. Ljudi kod kojih ovi receptori ne funkcionišu dobro su skloniji da uzimaju supstance koje izazivaju zavisnost.
Malo spavanja
Neki ljudi mogu da spavaju manje od pet sati i još uvijek dobro funkcionišu. Postoji gen koji se zove Tačerov gen, po britanskom premijeru koji je spavao samo četiri sata i osjećao se odlično. Ljudi sa ovim genom ne samo da spavaju manje, već i bolje obavljaju mentalne zadatke nakon što nisu spavali 38 sati. Inače, Tačerova nije jedina sa ovom „supersilom” – manje od pet sati spavali su i Tomas Edison, Nikola Tesla i Isak Njutn.
Štednja
Kada je novac u pitanju, 30 odsto naših postupaka može se objasniti prirodnim faktorima. Neki ljudi su genetski skloni da štede, bez obzira na prihode, pol i obrazovanje. Takvi ljudi rjeđe imaju loše navike kao što je pušenje i manje su podložni dijabetesu. To se dešava zato što su dosljedniji u svom ponašanju i imaju bolju samokontrolu, zahvaljujući svom DNK.
Muzika
Geni igraju veću ulogu od prakse kada je u pitanju muzički talenat, posebno prepoznavanje visine tona i ritma. Studija identičnih blizanaca otkrila je da su ljudi koji manje vježbaju prošli bolje od onih koji su vježbali više. Jedan od blizanaca je vježbao više od svog brata, ali nije mogao da nadmaši njegove muzičke sposobnosti. Naučnici objašnjavaju da neki aspekti muzičkog talenta leže isključivo u našim genima i da ih je nemoguće naučiti.
Izvor: N1
