Papa, gnjevan zbog Martin Luterove nauke izdao je 15.06.1520. godine bulu Exsurge domini, kojom je osudio 41 Luterovu zabludu, naredio spaljivanje njegovih knjiga i dao mu 60 dana da se potčini. Luter nimalo dirnut tom bulom, bacio ju je u oganj, odnosno, spalio zajedno sa spisima onih koji su podržavali papinu nadležnost pred skupinom profesora, studenata i građana Vitenberga 10. decembra te iste godine. Time je jasno pokazao da raskida sa Rimom.
Nakon spaljivanja Bule je napisao spis: „Zašto je dr Martin Luter spalio papine knjige i knjige njegovih učenika“, i u tom spisu on kaže: „Mislim da ko god je tvorac te Bule, on je pravi antihrist… Ali, ja ti kažem antihriste, da Luter koji je naučio da se bori, neće se dati zaplašiti tvojim praznim Bulama, jer je on navikao da pravi razliku između komada papira i svemoguće Božje reči.“
Proučavajući Jovanovo otkrovenje i knjigu proroka Danijela on je 15. avgusta izjavio 1520: „Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo presto pravog i stvarnog antihrista.“
Godine 1521. papa je izdao novu bulu Damnatio et excommunicatio Martini Luteri. Luter i njegove pristalice bili su sada isključeni iz crkve i stavljeni pod prokletstvo. Kada je papa ponovno osudio njegovo učenje, Luter mu je odgovorio preko tri spisa:
An den Hristlichen adel Deutcher nacion;
Fon der Babylonischen gefangeschaft der Kirche, i-
Fon der Feiheit eines Hristenmenschen,
U njima je iznio sopstvene osnovne koncepcije: spas hrišćaninu donosi vjera u Hristovu otkupnu žrtvu, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutrašnju religioznost daje neposredno sam Bog. „Samo Isus“, „samo Pismo“, „samo milost“ i „samo vjera“ poznata su četiri načela koja su podrazumijevala reformacijsko učenje povratka na izvorno, novozavjetno, hrišćanstvo. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi.
Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti doprinijela je i njegova elokvencija jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil (papu je, na primjer, zbog njegovog razvratnog života, zapostavljanja novozavjetne hrišćanske nauke i uvođenja kojekakvih hereza nazivao antihristom, što je u ono vrijeme bilo veoma šokantno).
Krajem 1520. godine Luter je javno spalio papinu bulu, a u januaru 1521. papa ga je zauzvrat ekskomunicirao svojom bulom Decet Romanum Pontificem. Car Karlo V, kao izvršitelj papske ekskomunikacije pozvao je Lutera da dođe na sabor u Vorms u aprilu 1521. kako bi tu Luter opozvao svoje učenje. Luter se pojavio na saboru, ali je odbio da se odrekne svog učenja tvrdeći kako ne može da ide protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih istomišljenika izrečena kazna progona iz države. Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrih pružio tajno utočište u svom dvorcu.
U Vartburgu Luter je počeo da prevodi Novi zavjet s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. U to doba Luterov radikalizam je počeo da iščezava pa je počeo da se sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem reformacije je proglasio kneževu feudalnu vlast.
Izvor: Wikipedia
