Aplauz i po koja suza… Tako je danas izgledao oproštaj od “Štetnog” u centru Podgorice. Katanac je stavljen, poslastičarnica Korzo je pošla u legendu.
Više desetina Podgoričana je došlo da se oproste od kultnog mjesta. I sam vlasnik je bio emotivan, ali šta je tu je. Poslastičarnice, nakon 70 godina, više nema.
Podsjećamo, sredinom prošlog vijeka, Goranci iz okoline Prizrena odlučili su da napuste svoj rodni kraj i dođu u Podgoricu. 1953. godine počela je priča poslastičarnice “Korzo” i otvorena knjiga koju Nako zatvara. A knjigu su otvorili Nakovi preci, prvi u Podgorici iz porodice Ali i Hamza.
Šampita i krempita, boza, limunada, išleri, ali izjutra obavezno bureci. Svemu tome dolazi i kraj jer je omladina izabrala drugačiji put.
Autentični enterijer “Korza” oslikava duh 80-ih tadašnjeg Titograda kojeg se brojni Podgoričani rado sjećaju.
Vesko Miličković Šarafko je čak napisao i pjesmu kultnom Korzu kojom se oprostio od kultne poslastičarnice.
Izvor: Adria