Razorni zemljotres u Turskoj i Siriji podsjetio je koliko je važno da građevinski sektor i investitori poštuju pravila gradnje, jer u suprotnom može da se dogodi katastrofa.
Portal PRESS podsjeća na izjavu arhitekte iz Srbije Nebojše Glišića, koji je 2019. godine komentarisao rušenje zgrada u zemljotresu koji je pogodio Albaniju.
Glišić je istakao kako su poginuli mogli biti živi da su zgrade izgrađene po propisima.
“U prve tri fotografije je satkana sva moja decenijska borba sa amaterima u poslu, sa sitnim koristoljubljem, bijednim uštedama u armaturi, serklažima, seizmičkim platnima… Milion puta sam se sreo sa tim pitanjem investitora: ‘Zašto toliko armature i betona?’ Evo zato! Ne dešava se svaki dan, ali kad se desi odnosi ljudske živote i pravi neizmjerne štete. Da se radilo po propisima, sve ove zgrade, povrijeđeni i mrtvi u njima bi bili sadа živi i zdravi”, rekao je Glišić.
Ističe kako bi ovaj jaki potres, u slučaju da je rađeno po propisima, izazvao samo sitnije pukotine i padanje stvari po kući, a svi ljudi bi sada imali dom i život.
“Prva slika govori kako je potpuno nov objekat poklekao pod težinom spratova, evidentno bez adekvatnih seizmičkih platana, horizontalnih i vertikalnih armirano betonskih serklaža koji bi prihvatili moćne sile zemljotresa. Samo se sklopilo kao što se mogu sklopiti spratovi starih objekata na kojima su nadzidani silni novi spratovi. Džaba armatura i beton gore kada su koljena tanka. Na drugoj i trećoj slici se vidi kako se ruše uglovi zgrada usljed evidentnog nedostatka armirano-betonskih serklaža. Potpuno je neshvatljivo da neko svu svoju životnu ušteđevinu (često i se i zaduži) kao i živote svoje porodice daje u ruke ljudima koji nisu stručni da shvate, a kamo li da znaju šta da urade kako bi spriječili da sutra ne završite pod ruševinama”, istakao je.
Kazao je kako za vrijednost jednog prosječnog mobilnog telefona koji se kupuje svake godine, ljudi bi kupili mir sebi i budućim generacijama, angažujući inženjera da uradi svoj posao.
“Odbio sam nebrojeno puta da učestvujemo u projektima bestijalnog nadziđivanja, jer ono šta može da se desi, jasno je k’o dan. Kada se uključi ta sorta ljudi koja ih realizuje, a moral i obraz su im davno nestali, opijeni profitom, ovakve slike su neizbježne. Redovno ih pitam: ‘ Je l’ pomisliš da tvoje dijete il’ unuče dođe u goste kod drugara u to što si sklepao, i desi se zemljotres, i do kraja života živiš sa saznanjem da si ih ti ubio zbog četiri šipke armature R14 i malo betona”, zaključio je Glišić u svojoj analizi.
