Početkom aprila The Guardian je objavio intervju s Tinom Tarner koji se, ni dva mjeseca kasnije, pokazao kao posljednji. U njemu je progovorila o mnogim nepoznatim detaljima, a pričala je i o svojim strahovima.
Intervju je dala povodom 5. godišnjice postavljanja mjuzikla Tina: The Tina Turner Musical u londonskom pozprištu Oldvič, a radilo se o kratkim, brzopoteznim pitanjima.
Koji je vaš najveći strah?
Nikad se ne želim vratiti. Toliko sam se borila kroz život da moram samo ići naprijed.
Koje je vaše najranije sjećanje?
Igranje na mom omiljenom drvetu. Bila sam kao dječak i uvijek bih odrala odjeću, imala zapetljanu kosu.
Zbog koje svoje osobine sebe najviše osuđujete?
Ne osuđujem sebe, ja sam perfekcionist.
Koju osobinu najviše osuđujete kod drugih?
To što su ljudi previše puta pokušavali donositi odluke umjesto mene. Pretpostavke da mi je to trebalo bile su velika pogreška.
“Prerano sam ostala bez bliskih ljudi”
Opišite se u tri riječi!
Iskrena, vesela, zabavna.
Koja bi bila vaša supermoć?
Možda svi oni solo koncerti koje sam odradila u štiklama od 15 centimetara.
Zbog čega ste nesrećni?
Jer sam ostala bez bliskih ljudi, prerano.
Što vam se najmanje sviđa u vašem izgledu?
Ništa. Žene su prisiljene gledati se izbliza i biti kritične prema sebi. Muškarci nisu.
Kada biste mogli birati, ko bi vas glumio u filmu o vašem životu?
Anđela Baset je to već odradila. Osim toga, imam i svoj tim Tina koje me glume u mjuziklu.
Koja je vaša najneprivlačnija navika?
Gledanje horor filmova iznova i iznova.
“Željela sam slavu i postigla sam je”
Što vas plaši kod starenja?
Ništa. Ovo je životna avantura i ja je kao takvu grlim i prihvatam svakoga dana sa svime što nosi.
Ko je vaša slavna simpatija?
Oduvijek sam bila zaljubljena u Mika Džegera. Obožavala sam kada smo bili na turneji s Rolling Stonesima.
Šta birate – slavu ili anonimnost?
Željela sam slavu i postigla sam je. Sada, u penziji, uživam u anonimnosti.
Kakav je osjećaj biti zaljubljen?
Kao sušilica koja se pokreće u vašem stomaku.
Izvor: Index.hr
