Članom 7e izmijenjenog Zakona o predsjedniku Crne Gore, normirano je da je predsjednik „dužan da donese ukaz o raspuštanju Skupštine, ako Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kad Predsjednik prvi put predloži Mandatara u skladu sa članom 7a ovog zakona“, kazao je advokat dr Vladan S Bojić.
„Ovim se normira predsjednikova dužnost da raspusti Skupštinu tako što se veže isključivo za situacije kada predsjednik predloži mandatara/mandatare u skladu s članom 7a izmijenjenog Zakona, a Skupština ne izabere mandatara u roku od 90 dana od dana predlaganja prvog mandatara“, istakao je Bojić.
On je naveo da može biti da predsjednik države uopšte ne predloži mandatara, već da ga imenuje Skupština u skladu sa čl. 7f izmijenjenog Zakona, što se i dogodilo u slučaju pokušaja izbora 44. Vlade.
“U tim slučajevima međutim, nije moguće primjeniti čl. 7e izmijenjenog Zakona kojim se reguliše obaveza raspuštanja Skupštine. Taj član se primjenjuje samo kada predsjednik predloži mandatara i to se izrikom definiše u samom članu, koji se poziva na čl. 7a izmijenjenog Zakona i rokove definiše upravo s pozivom na taj događaj. Kada mandatara ne predloži predsjednik, već Skupština, što predstavlja situaciju iz čl. 7f izmijenjenog Zakona – uopšte ne postoji mogućnost raspuštanja Skupštine na osnovu čl. 7a – u toj situaciji, niti teku rokovi iz čl. 7, niti se stvara bilo kakva mogućnost primjene ove norme. Analogna primjena norme iz čl. 7a u situacijama koje expressis verbis ne potpadaju pod tu normu, bilo bi ogoljeno kršenje Ustava i Zakona. Da bi ta mogućnost postojala, bilo je potrebno uvesti novu odredbu u izmijenjeni Zakon, koja bi glasila: „Predsjednik je dužan da donese ukaz o rasputšanju Skupštine, ako Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada Skupština imenuje Mandatara u skladu sa članom 7f ovog zakona“. Kako ta norma ne postoji, ne postoji ni mogućnost raspuštanja Skupštine u konkretnoj situaciji”, poručio je Bojić.
