Legendarni košarkaš, centar splitske Jugoplastike iz najslavnijih vremena tog tima, ali i jugoslovenske košarke Goran Sobin preminuo je danas od posljedica srčanog udara u 59. godini života.
Sobin je bio jedan od ključnih igrača „žutih”, najčešće faktor X u najvažnijim mečevima, u zlatnim vremenima velikana s Gripa, kada je klub pod nazivom Jugoplastika vladao evropskom klupskom košarkom.
Sobin je učestvovao u osvajanju dvije titule prvala Evrope, tri titule prvaka Jugoslavije, prije nego je 1990. godine karijeru nije nastavio u tada moćnom grčkom Arisu s Nikosom Galisom (Nikos Galis), Panagiotisom Giannakisom (Panajotis Janakis)…
Po povratku iz Grčke igrao je i za zagrebačku Cibonu sa kojom je dominirao u Hrvatskoj. Prije završetka karijere u španjolskom Taugresu (Taures) u 33. godini legendaran je status stekao među navijačima Alkara, sa kojim su Sinjani slavili prvu pobjedu u istoriji nad Cibonom. Druga je stigla tek ove sezone.
Sobin je važio za jednog od najpouzdanijih košarkaša i treneri su ga obožavali, pošto je u najvažnijim utakmicama bio najbolji i igrač odluke. Važio je za košarkaša koji odlično igra u odbrani, dobbro se postavlja, a u napadu ga je karakterisao precizan šut sa poludistance i distance, kao i mala potrošnja lopti,
Pamti se njegova spektakularna predstava u pobjedi na Sv. Duju nad Partizanom u prepunim “Gripama” koja je Splićanima donijela titulu prvaka Jugoslavije 1988. godine i otvorila put ka višegodišnjoj dominaciji u tadašnjoj zajedničkoj državi, ali i u KEŠ.
Naime, u toj trećoj utakmici finala Jugoplastika je pobijedila sa 88:67 na Gripama, Sobin je na maestralan način iskoristio povredu Vlade Divca, postigao čak 28 poena i bio najbolji igrač utakmice!
Fantastično je igrao i godinu kasnije u finalu Kupa evropskih šampiona kada se Jugoplastika prvi put popela na krov Evrope pobjedom protiv Maccabija 75:69.
“Kako je zaustavio snažne centre „ponosa Izraela”, govorio je jednom prilikom Sobinovom velikom prijatelju Miloradu Bibiću Mosoru za „Slobodnu Dalmaciju” tadašnji trener „žutih” Božo Maljković.
“Maccabi je veliki klub, tu nema dileme. Ali, zato sam još više ponosniji na našu obranu, dali su nam samo 69 koševa… Obrana je naš najjači adut, naša sjajna igra u obrani nije slučajnost…. Sobin je otkriće finala. On je specifičan slučaj, nema Kukočev i Rađin talent, ali je malo takvih heroja. On je odan i vjeran kad je najteže i mi treneri volimo takve igrače. Uhvati i njega ponekad fjaka, ali kad se probudi, pravi je lav”, pojasnio je Maljković.
Ipak, lav je ovog puta zaspao zauvijek.
I Goranova supruga Đana bila je košarkašica Jugoplastike. Goranov sin Josip igrao je poput roditelja košarku. Nakon Splita, Trogira, Zadra, karijeru je nastavio u inostranstvu, Španiji, Italiji, Poljskoj (nekoliko klubova). I kćekra Ana je sportiskinja, ona igra odbojku, očigledno je sportski nerv Gorana Sobina bio prejak, pa su ga nasljedila i njegova djeca.
