Princu Nikoli Petroviću Njegoš juče je u Makedonskoj akademiji nauka i umjetnosti u Ohridu uručena Svjetska nagrada za humanizam. Sedmočlani međunarodni žiri jednoglasno je donio odluku o ovogodišnjem dobitniku, ističući značajan doprinos princa na polju pacifizma i humanizma.
Princ je, zahavljujući se u svom obraćanju, kazao da se duh humanizma dobrim dijelom i nasljeđuje, te je nagradu najprije posvetio svojim roditeljima.
„Moj otac, princ Mihailo je od djetinjstva bio suočen sa nehumanošću, egzilom, gubitkom oca i tri brata, a zatim je bio i talac nacista. Uprkos pritiscima, hrabro je odbio tron Crne Gore pod kontrolom sila osovine. Ali humanost sam prije svega naslijedio od majke, Ženvijev, jer me je ona sama odgajala nakon njihovog razvoda. Aktivna u Pokretu otpora u Francuskoj tokom okupacije, bila je pionir u Bretanji u odbrani prirodnih lokaliteta, zatim aktivni član Federacije za ljudska prava; zaljubljenica u književnost i filozofiju… u muziku i more“, kazao je princ dodajući da nagradu posvećuje i svojoj supruzi Fransin, djeci Altinaj i Borisu i Nalini Erate Božović sa kojom već deset godina dijeli ljubav prema Crnoj Gori, ekologiji i umjetnosti.
U zvaničnom obrazloženju žirija ističe se prinčev značajan doprinos na polju pacifizma tokom rata u bivšoj Jugoslaviji, koji, navodi se, predstavlja najviši izraz i istinsku referencu svjetskog humanizma. Pored toga, „Fondacija Petrović Njegoš predstavlja izvanrednu referencu u domenu savremenog humanizma i društvenog angažmana u raznim oblastima, poput ekologije, urbanizma, kulturnog nasljeđa“. Posebno mjesto u obrazloženju pripalo je i čuvenom Bijenalu savremene umjetnosti na Cetinju, koji je „ dio umjetničkog i kulturnog nasljeđa ne samo balkanskih i istočnoevropskih nacija, već i evropske i svjetske civilizacije“.
„Kada je gvozdena zavjesa podignuta, doći će do ponovnih susreta, kulturne manifestacije će se razvijati u brojnim gradovima, u Pragu slika, Budimpešti muzika, Istočnom Berlinu pozorište. Grad Cetinje sa starim ambasadama evropskih zemalja me podsjećao na Giardini i bijenale u Veneciji. Zato sam predložio da Crna Gora organizuje Bijenale savremene umjetnosti „Istok/Zapad“, kako bi se omogućilo umjetnicima iz „dvije Evrope“ da se sastanu na mjestu dostupnom svima. U to vrijeme u svijetu je bilo samo šest bijenala savremene umjetnosti. Danas ih ima preko stotinu“, objasnio je princ.
Na kraju, princ je nagradu podijelio i sa Crnom Gorom i Crnogorcima, budući da su sve njegove aktivnosti u posljednjih 30 godina, a za koje je i nagrađen, upravo vezane za Crnu Goru.
„Bez pomoći mnogih Crnogoraca, unutar institucija, nevladinih organizacija ili pojedinaca, koji su mi pomagali svih ovih godina i koji su kao i ja posvećeni miru, nezavisnoj, ekološkoj i inkluzivnoj Crnoj Gori, ne bih mogao mnogo toga da uradim“, kazao je zahvaljujući se i svojim brojnim saradnicima bez čije podrške takođe ne bi postigao mnogo.
„Kao što vidite, sami ne možemo ništa. Zato je krajnje vrijeme da poslušamo Volterov savjet i zajedno brinemo o ovoj ogromnoj i veličanstvenoj bašti koja nam je povjerena, koja može da zadovolji naše vitalne potrebe i usreći nas… umjesto da se izgubimo u beskrajnoj trci za rastom i moći“, zaključio je u svom obraćanju.
Akademija humanizma Ohrid ustanovila je ovu nagradu 2007. godine kao priznanje istaknutim ličnostima čija kreativna aktivnost promoviše najviše principe humanizma, ljubavi i dobre volje među svim narodima svijeta. Samo neki od laureata ovog prestižnog izdanja su: japanski budistički filozof, Daisaku Ikeda; kultni portugalski reditelj, Manuel De Oliveira; ruski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost (posthumno), Aleksandar Solženjicin; svjetski poznati pozorišni reditelj iz Engleske, Peter Brook; njemačka književnica i Nobelova laureatkinja Herta Muller; poznata srpska književnica, dramaturg i reditelj, Vida Ognjenović; hrvatski pisac, slavista i ekumenista, Darko Gasparović; američki slavista, esejista i lingvista, Victor Friedman i mnogi drugi.
