Neprilagođeno ponašanje učenika prvog razreda u Osnovnoj školi “Vlado Milić” u Podgorici ukazuje na potrebu za intenzivnijim radom škole, aktivnijim uključivanjem roditelja i socijalnih službi, te boljom procjenom spremnosti djece za školu, ističe Zaštitnik ljudskih prava Crne Gore u najnovijem izvještaju. Izostanak adekvatnih mjera može ugroziti sigurnost i prava djece u obrazovnom sistemu.
Uprava podgoričke Osnovne škole “Vlado Milić” obratila se Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore u vezi sa pitanjem ostvarivanja prava na obrazovanje učenika prvog razreda, čije neprilagođeno ponašanje izaziva probleme u školi-odbijanje da piše, ometanje nastave, uzimanje pribora od druge djece, kretanje po učionici.
“Naime, učenik je upisan u prvi razred osnovne škole, školske 2024/2025 godine i od II polugodišta je od strane nastavnike i stručne službe zapaženo da pokazuje ponašanje koje nije u skladu sa školskim normana i pravilima. Učeniku je pružana podrška od strane pedagoško psihološke službe, nastavnika, a dati su savjeti roditelju da se između ostalog, obrati kliničkom psihologu što su kako proizilazi i učinili, taj psiholog je dao izvještaj, ali nije preporučio dodatne tretmane, pa je rad sa učenikom nastavljen u okviru stručne službe škole. Međutim neprilagođeno ponašanje učenika se nastavilo i došlo je do toga da je drugog učenika gađao kamenom”, navodi se u izvještaju Ombdusmana.
Zaštitnik uočava da se ovim povodom sastao Savjet roditelja sa ciljem da se razmotri isključenje učenika iz škole, koju mjeru, shodno propisima škola ne može da preduzme.
“Škola nije u mogućnosti da izrekne takvu mjeru u skladu sa važećim zakonodavstvomm te smatraju da je neprihvatljivo da roditelji donose sud o drugoj djeci, kao i da se djeca u tako ranom uzrastu targetiraju i isključuju iz zajednice. Škola je u više navrata preduzela sve mjere koje su u njenoj nadležnosti i nastavljaju da rade na rješavanju situacije uz podršku pedagoško-psihološke službe, roditelja i svih relevantnih institucija”, ističe se.
Zaštitnik podsjeća da shodno proceduri upisa u osnovnu školu, učenik se upisuje u školu kada nadležna komisija ustanovi da je spremno za polazak u školu i na osnovu dostavljene potvrde izabranog ljekara.
“Djetetu se može odložiti početak školovanja za jednu školsku godinu, ako se utvrdi da nije spremno za polazak u školu, na prijedlog komisije (koju čine pedagog, odnosno psiholog, nastavnik razredne nastave i vaspitač) ili roditelja. Zaštiniku nije poznato da li je učenik upisan u godini kada je navršio šest godina, ili je upis odložen za jednu godinu”, ističe se u izvještaju.
Zaštitnik je mišljenja da potvrde koje izdaju nadležne zdravstvene ustanove prilikom upisa u osnovnu školu trebaju biti potpunije i zasnovane na pažljivoj procjeni svakog djeteta i njegovog zdravstvenog stanja, a ne kao što je uobičajeno da iskazuju vakcinalni status djeteta i da je sposobno za kolektivni boravak. Potvrda bi po mišljenju Zaštitnika trebala sadržati i određene napomene ukoliko ih ordinirajući ljekar zapazi.
Zaštitnik je u pojedinim predmetima koje je imao u radu, gdje je takođe isticano na neprilagođeno ponašanje djeteta u nižem razredu, uočio da je dijete upisano u osnovnu školu, a da nije više godina obavljen redovni ljekarki pregled djeteta kod izabranog ljekara pedijatra, niti preventivni, uključujući i sistematski pregled pri upisu u osnovnu školu.
“Ovakva situacija, iako je na odgovornosti roditelja, ne može da oslobodi odgovornosti druge profesionalaca koji rade sa djecom (pedijatre, psihologe i sl), a naročito zbog ranog razvoja i rane intervencije kod djece, kad pojedine teškoće mogu biti uočene i rano tretirane”, ističe se.
U više navrata, postupajući u pojedinačnim predmetima Zaštitnik je davao preporuke Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu prosvjete nauke i inovacija, da u međusobnoj saradnji definišu minimum informacija koje treba da sadrži potvrda o spremnosti za upis u osnovnu školu i za boravak u kolektivu, kojom bi se na osnovu višegodišnjeg praćenja djeteta, sugerisalo obrazovno-vaspitnoj ustanovi na koje elemente treba da obrati pažnju, bilo da se radi o različitim hroničnim oboljenjima, ili drugim stanjima u razvoju djeteta.
Iz dostavljenog obraćanja škole “Vlado Milić”, proizilazi da roditelj, niti obrazovna ustanova nijesu inicirali postupak usmjerenja djeteta u odgovarajući obrazovni program, odnosno može se zaključiti da nijesu smatrali da postoje određene posebne obrazovne potrebe učenika jer bi u suprotnom bili dužni da te postupke iniciraju.
Vaspitne mjere, koje su propisane zakonom, mogu se izreći isključivo učenicima od 6.-9. razreda.
“Međutim, nerijetko se događa da učenici nižih razreda, pa i prvog, ne poštuju pravila škole i svoje dužnosti, ali to ne znači da škola na raspolaganju nema nikakve aktivnosti. Neprilagođeno ponašanje u tom uzrastu, neminovno iziskuje dodatan vaspitni rad sa djetetom, te savjetodavni rad sa roditeljima/starateljima”, navodi se.
Takođe stručna lica škole mogu dati uputstva i savjete roditeljima kako bi preduzeo određene aktivnosti u cilju ostvarenja svih mogućnosti djeteta.
“U konkretnom slučaju škola je osim rada vaspitača i stručne službe dala smjernice roditelju da se konsultuje klinički psiholog, što je učinjeno ali nijesu predloženi dodatni tretmani”, navodi se.
Međutim, neprilagođeno ponašanje djeteta se nastavilo i došlo je do neprimjerenog postupanja u odnosu na učenicu – gađanje kamenom.
“Navedeno ukazuje da rad sa učenikom od strane stručne službe i vaspitača ili nije bio kontinuiran ili prevazilazi kompetencije službe, jer nije bilo očekivanih rezultate i bolje ponašanje učenika. Zaštitnik je mišljenja da ukoliko učenik od I- V razreda osnovne škole učestalo krši školska pravila ili čini povrede učeničkih dužnosti, zbog psihofizičke zrelosti, te činjenice da djeca u tom uzrastu pretežno zavise od adekvatnog staranja roditelja, pravilnog nadzora i brige, da je potrebno obaviti dodatni rad sa roditeljima i eventualno u rad sa porodicom uključiti centar za socijalni rad a nekada zdravstveni sistem (dom zdravlja, savjetovalište za mentalno zdravlje)”, navodi se.
Kada je riječ o eventualnom udaljenju sa nastave učenika I razreda, Zaštitnik navodi da to nema utemeljenje u važećim propisima, imajući u vidu da je Ustavom Crne Gore propisano da je osnovno školovanje obavezno i besplatno, što takođe garantuje i zakon i međunarodni propisi.
Zaštitnik razumije očekivanja drugih roditelja imajući u vidu da se svoj djeci garantuje sigurnosti i bezbjednost u školi, bez diskriminacije.
“Međutim, razmatranje isključenja konkretnog učenika prvog razreda iz škole prevazilazi zakonske propise kao i nadležnosti Savjeta roditelja”, ističe se u izvještaju.
Savjet roditelja, između ostalog, razmatra prigovore roditelja i učenika u vezi sa obrazovno-vaspitnim radom, ali se vaspitne mjere ne mogu primjeniti za učenika do 6. razreda.
“Međutim to ne znači da se od škole ne mogu tražiti dodatne aktivnosti ka obezbjeđenju sigurnog i bezbjednog okruženja. Tako kod činjenice da savjetodavni rad sa roditeljima učenika nije dao očekivane rezultate i obezbjeđivanje poštovanja pravila u školi, na raspolaganju postoje i gore navedene aktivnosti, u prvom redu ostvarivanje saradnje sa organom starateljstva koji ima široka ovlašćenja porodično pravne zaštite data Porodičnim zakonom. Ako ni obraćanje organu starateljstva ne da rezultate i ponašanje djeteta u tom uzrastu ostane nepromijenjeno, potrebno je pokrenuti postupak za usmjeravanje”, ukazuje Zaštitnik
Preporuke Zaštitnika su da škola intenzivira rad pedagoško-psihološke službe u saradnji sa roditeljima i da se uključi Centar za socijalni rad kako bi se pružila dodatna podrška porodici. Ukoliko se situacija ne popravi, treba razmotriti postupak prema Zakonu o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama.
Zaštitnik poziva Ministarstvo prosvjete i druge nadležne institucije na kontinuiranu saradnju i unapređenje propisa kako bi se osigurala bolja zaštita prava i interesa djece u obrazovnom sistemu.
Izvor: CdM
