U subotu veče, u Narodnoj biblioteci ”Radosav Ljumović” održana je promocija pjesničkog opusa poznatog hrvatskog pjesnika Valerija Orlića.
Veče je otvorila moderator večeri, pjesnikinja Stanka Rađenović-Stanojević prikazavši Orlićeve biografske generalije ističući mnogobrojne nagrade koje je dobio, što u Hrvatskoj, što u inostranstvu.
Valerio Orlić (Rijeka, 13. februar 1967.) osnivač je i počasni predsjednik Hrvatskog književnog društva. Urednik je i recenzent izdavačke djelatnosti HKD-a. Urednik je časopisa „Krik” i u uredništvu je časopisa „Književno pero” i „Zadarskog književnog ljetopisa”. Objavljeno mu je dvadeset i sedam knjiga. Književni radovi su mu zastupljeni u antologijama i časopisima u zemlji i inostranstvu a prevođen je na petnaest svjetskih jezika.
Dobitnik je domaćih i međunarodnih nagrada za doprinos u književnosti u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Poljskoj, Bugarskoj, Ukrajini…
Miljan Nikolić, pjesnik i književni kritičar je govoreći o Orlićevog poeziji kazao da ono što pretekne nakon gozbe u oštariji duha i riječi jezika nam nasušnog u vidu poezije savremenog lirskog izraza jesu supstance koje su činile život mogućim i izvjesnim, jesu utisci na gozbi donijeti sa putovanja duha kroz krajolike i pasaže bitka, kroz sadržaje književnih djela i drugih umjetnosti, nakupljenih u biću i iskustvu pjesnika. A što nam to na ovu našu večerašnju gozbu pjesnik mediteranskog profiliteta (uzmimo u obzir da je Mediteran ogledalo vaskolikog svijeta pa i univerzuma, sav ispisan u mikro detaljima istorijskih fragmenata civilizacije u kaleidoskopu stotine boja i nijansi uticaja kultura) što nam donosi u vidu darova iz svog kraja Valerio Orlić, da ponesemo sa sobom kao odraz i utisak nakon upoznavanja njegove poezije; esencije njegovog bića otkanog u riječima u poetici savremenog izraza?
Valerio Orlić, istakao je Nikolić, već od posljednje dekade prethodnog vijeka prisutan je u hrvatskoj književnosti svojim poetskim stvaralaštvom kao markantan i istančan glas prevashodno intimističkog karaktera u kom se ogleda duh podneblja, sveg onog što Rijeka grad sublimira u svojoj multikulturalnoj slojevistosti postojanja. I kao lučki grad i kao prijestonica kulturnih događanja sjevernog dijela hrvatske obale Jadrana. U njegovim refleksivnim minijaturama, pjesničkog susreta pejzaža istrijanskog kamena i mora, te i njegovog zavičaja, ostrva Paga, mjesta Povljana, provijava duh Ungaretijevog osjećanja vremena, gdje u pojedinačnim sekvencama zatreperi i likovnost kadrova Lukina Viskontia, a to sve dočarano senzibilitetom Orlićeve vizure i poetike.
Orlićev lirski subjekt ogledajući se u drugosti ženskog lika kome se obraća, interpretira svoj unutarnji
svijet, gradeći ga svojevoljno u obliku savremene lirske pjesme, svojevrsne inačice kancone, gdjekad date
u slobodnom stihu, a nekad u rimovanim katrenima, pretežno jedanaestercima i aleksandrincima.
Fluidnost jezičkog znaka odaje eterični prizvuk izvornosti duha uticaja italijanskih izvornika, koji kako je
poznato od ranih hrvatskih petrarkista, prisutan je u hrvtaskoj književnosti. Još od vremena Šiška
Menčetića, i Dinka Ranjine ovaj vid lirskog pjesništva mijenjao je ruho i izraz, ali je duh ostao prisutan,
duboko uvriježen u podneblju Mediterana kao prirodan refleks na podsticaje i strujanja tog duhovnog
ambijenta, konstatovao je Nikolić.
Orlić je govoreći o ”zovu pjesnika” istakao da je taj ”zov” povezan s nekim višim silama, koji je prihvatio prije više godina. Nosi se sa tom dimenzijom pjesnika, živio je tako i živi i dan-danas. Nije ga ni okolina, kaže Orlić mogla usmjeriti na neke druge tokove. Živjeti taj poziv, konstatovao je Orlić, znači udisati život i stvarati. Taj poziv koliko je proklet, toliko je i blagodatan, ističe Orlić. Orlić je govorio o i Hrvatskom književnom društvu, koja je bila potreba osnivanja istog, planovima koje su ostvarili kao i želji da to društvo književnika bude sa međunarodnim članovima, što je i postalo.
Nakon Orlićevog recitala sopstvene poezije, njegovu poeziju je sa izraženom emocijom govorila i novinarka Sanja Pejović.
Autor: Dragan Leković/PRESS
