Sinoć je u divnom ambijentu Galerije Risto Stijović promovisan nagrađeni roman Sonje Ražnatović ”Morbus Mundi”.
Roman koji je dobitnik nagrade ”Miroslav Dereta” i kojeg je žiri koji su sačinjavali: Zoran Bognar, Jasmina Ahmetagić i Petar V. Arbutina nazvao ”romanom jednostavne kompozicije u kome se spajaju tri narativna glasa: dva iz ljudskog i jedan iz biljnog svijeta”, kazavši kako ”svojim kratkim romanom, u kome protagonisti, ali i njihova životna situacija, imaju simboličku vrijednost, Sonja Ražnatović nastoji da na nepretenciozan način poremeti ustajalost naših života i izmijeni poredak vrijednosti u okviru svakodnevlja, podsjećajući na ono što je uistinu bitno” predstavila je književna književna kritičarka, novinarka Pobjede i moderatorka ove večeri Dragana Erjavšek.
Na pitanje Erjavšek da li će osim proze baviti i poezijom i o uticaju poetskog u njenom djelu Ražnatović je istakla kako poeziju nikada nije pisala, nikada na to ni pomišljala, u startu je znala da to nije za nju, da voli naraciju i voli da ispriča priču. Prozno djelo itekako može da nosi određene lirske elemente, kao što je Erjavšek primijetila u njenom pisanju i to je ne čini naročito srećnom jer tu lirsku crtu kao pravo podgoričko dijete je nastojala uvijek da potisne jer za nju to predstavlja manifestaciju slabosti a priznati slabost je sramota. Ali, tješi se da je ta lirika kod nje ona koju u svom poetskom stvaralaštvu njegovao Šejn Mekgovan (The Pogues) i čija je pjesma ”Fairy Tale Of New York” uvela u program ove večeri. To je ta lirska crta, pank lirizam s kojim može donekle da se identifikuje. Tu crtu prihvata i ona ilustruje onu vrstu ljubavi kojom su se voljeli glavni likovi njenog romana, Laki i Maša.
Ražnatović je rekla kako se ne vraća svojim starijim romanima, pozdravi se vrlo lako sa njima. Knjiga kad se završi ona očekuje da knjiga nastavi da živi svoj odvojeni život, da se ona isprazni što brže i što potpunije svojim misaoni prostor i da otvori mjesto za nove ideje i nove podsticaje, nove priče. Kad bi se vratila, imajući u vidu kako je potpuno nesklona samopovlađivanju i vjeruje da bi našla bezbroj mjesta za korekciju a ti ispadi naknadne pameti stvarno nisu potrebni.
Ražnatović je konstatovala da je rukopis romana poslala na ”Deretin konkurs” kako bi našla izdavača za knjigu jer dio nagrade koji je bio predviđen za odabranog autora bio je i objavljivanje romana. Erjavšek je navela kako se Sonjin drugi nagrađeni roman ”Morbus mundi” (prvi nagrađeni bio je Exit Restart) nema svoje izdanje u Crnoj Gori, da se ne može kupiti u nijednoj knjižari u Crnoj Gori, da ne postoji prekogranična saradnja i upitala je Ražnatović je li joj čudno, normalno da nema objavljen roman u zemlji u kojoj živi na šta je Sonja odgovorila ”Naravno da je čudno ali da je već navikla na to jer nije to prvi roman koji je objavio izdavač iz druge države a što se tiče zanemarivanja zaista ima utisak da je u Crnoj Gori, generalno, književnost zanemarena, da se knjige jako slabo prodaju i malo čitaju i kad se svemu tome doda činjenica da na crnogorskoj književnoj sceni muški autori dominiraju tako snažno i, praktično, nepomjerivo onda je prično jasno kakve su šanse ženskog autora, pogotovo proznog autora da bude iole ozbiljno shvaćen, prije svega, a kamoli da napravi neki ozbiljniji proboj na tržištu koje je svakako malo i nerazvijeno.
Ražnatović ističe kako ju je ”Deretina nagrada”, blago rečeno, iznenadila jer iako je u početku vjerovala u tu knjigu, ipak su se za nju nadmetala čak 164 romana iz cijelog regiona a to je za taj sedamnaestogodišnji kontinuitet ”Deretine nagrade” bila najbrojnija konkurencija.
Autor: Dragan Leković
