Sinoć je u sali ”Marko Miljanov”, Narodne biblioteke ”Radosav Ljumović”, promovisan najnoviji broj (Oktobar, Novembar, Decembar 2023.) časopisa Udruženja književnika Crne Gore – „Stvaranje“.
Časopis koji postoji od 1946. godine, predstavio je kroz istorijat samog časopisa od najranijih dana pa do danas, moderator sinoćnje večeri mr Milorad Durutović. Mr Durutović je navodio ko je sve od književnika i pjesnika prisutan u najnovijem broju Stvaranja: Ilija Lakušić, Vojin Đuretić, Saša Nišavić, Slobodan Milić, Teodora Kovač, Radislav Gardašević, Slobodan Čurović, Savka Gudović- Parađina, Milojka Banduka Jovović, Ranislav Ačković, Lekso Rakočević, Jovan Pejović, Olga Dabović Klikovac, Vjačeslav Kuprijanov, Oleg Mramornov, Valentina Jefimovska, Oleg Ohapkin, Tatjana Jovanović, Marijana Terić, Slavko Gordić, Milica Kralj, Vidak M. Maslovarić, Novica Đurić, Slavojka Marojević, Višnja Kosović, Nikola Trifić, Radojka Draganić, Vladislav Vlahović, Veljko Sinanović, Teodora Čukić, Mija Petrić i Radivoje Femić.
Nakon Durutovića, svoj prikaz ”Stvaranja” imao je glavni i odgovorni urednik ”Stvaranja” mr Aleksandar Ćuković, koji je naveo kako je ”Časopis „Stvaranje” prostor gdje se sudaraju poetike, mišljenja, pogledi, koji se, u krajnjem, stapaju u jedinstvenu cjelinu, težnjom za istinskim stvaranjem i inspiracijom. U modernom društvu”, dodao je Ćuković, ”gdje se mijenjaju paradigme, gdje se društvene, političke i ekonomske dinamike neprestano prepliću, uloga pisca postaje sve više izazovna i odgovorna. Javni angažman pisca nije samo privilegija, već i obaveza prema društvu i vremenu u kojem živimo.”
”U tom kontekstu, “Stvaranje” često istražuje različite aspekte javnog angažmana pisca. Kroz analizu književnih djela koja su prožeta dubokim društvenim i političkim porukama, istražujemo kako pisac koristi svoj talenat i glas kako bi pokrenuo promjene, izazvao duboka razmišljanja ili osvijestio društvene nepravde. Nadalje, razmatramo ulogu pisca kao svjedoka vremena u kojem živi, pa se često dogodi da se naiđe i na izvjesno nerazumijevanje koje je posljedica sukoba tradicionalnog i modernog. Kroz priče, eseje i poeziju, pisci bilježe događaje, sukobe i društvene transformacije, ostavljajući tragove za buduće generacije”, kazao je Ćuković.
”Ipak, javni angažman pisca nije uvijek glasan ili očigledan. Ponekad je najjači izraz angažmana upravo u suptilnim tonovima, u tišini između redaka, gdje se istina otkriva samo onima koji su spremni slušati. Stvaranje, dakle, nije samo čin pisanja riječi; to je proces koji nadilazi stranice knjige ili ekrane, to je putovanje koje nas vodi kroz prostore uma i srca. Kroz javni angažman, pisci postaju svjetionici u tami, vođe koji hrabre promjene i glasovi koji pozivaju na djelovanje”, konstatuje Ćuković.
”U današnjem svijetu, gdje se brzina informacija mjeri sekundama, a pažnja često skreće s bitnog na prolazno, pisci se suočavaju s nizom izazova koji ugrožavaju njihovu ulogu i integritet. U moru buke i površnosti, teško je izdvojiti se, pronaći svoj glas i zadržati autentičnost.”
Svaki naredni broj “Stvaranja”, kazao je Ćuković, ”mora biti podsjetnik na važnost podrške piscima u njihovom stvaralačkom putovanju i na potrebu da se zajedno borimo za očuvanje autentičnosti i slobode u književnosti i kulturi.”
”Takođe, cjelokupna redakcija „Stvaranja“, kao i do sada, ostaje otvorena za sve primjedbe i sugestije, kako bismo zajedničkim snagama dali maksimalan doprinos na svim poljima”, naveo je Ćuković.
Pjesnik, esejista i kritičar i urednik poezije u ”Stvaranju” Miljan Nikolić je kao sledeći govornik konstatovao kako se ”Savremeni svijet sve većom brzinom mijenja, kao i ranije i danas kreiraju ga vodeće svjetske sile, iz centara moći, u korist interesa industrijskih magnata i korporacija. Taj svijet velikih zabluda i malenih čuda, podloga za stvaranje književnih djela, mijenja se putem uticaja koji digitalni mediji ostvaruju u svijesti stanovništva. Literatura se danas stidno provlači između redova ispod novinskih naslova i digitalnih portala, tekstova o velikim tektonskim poremećajima društvene ljestvice od onih uspješnih i visoko klasifikovanih, do najsitnije, mikro buržoazije danas na zalasku istorijske uloge iste u kreiranju svjetskog poretka. Savremena književnost ovdje i sada neposredno po samom izlasku publikacije, gotovo da i nema značajnu ulogu u promjenama društvene zbilje, stvaranju duhovne klime jednog društva. Ipak, vrijednost časopisa za književnost i kulturu ogleda se u tom koliki je ostvario uticaj u kreiranju duha vremena, vrijednosnog sistema društva, koliko ima čitalaca i kakvom poetikom saobraća sa stvarnosnim svijetom. Kad pisac bježi od stvarnosti u kojoj stvara, obično se osvrće na onaj idealizovani sadržaj iz domena mitologije i legendi narodnog eposa, da bi umjesto putem njega iznova preispitao sopstveno mjesto u književnim epohama, i vrijednosti savremeneog svijeta, tako kreirao romantizovanu, lažnu sliku svog nacionalnog identiteta, ignorišući sva žarišta savremenog društva, negativne pojave u njemu i samog sebe kao individuu sa potencijalnom autentičnom poetikom. Pisac odustao od kritike društva, od tragalačkog pokušaja da iznađe nešto novo u postupku stvaranja literature što bi nadogradilo tradiciju i osvježilo one vrijednosti o kojima pokušava da progovori, imitira onog koji stvara književna djela. Pisati s potencijalnom atomskom bombom iznad glave čitalaca, a fingirati da je i dalje devetnaesti vijek u kome se magičeski zbivaju velika sobitija našeg naroda, manir je onih autora koji pokušavaju da na velika vrata u maticu jezika i književnosti utjeraju svoju šarenu laž od tuđih ideja, tuđe estetike koju su prekopirali, da tako zaodjenu time ništa drugo do prazninu.”
”Književnost”, dodaje Nikolić, ”da bi se razvijala traži nove postupke i nove literarne mogućnosti, vrijednosti, ostatak ostavlja onima koji se za nju zanimaju rekreativno u slobodno vrijeme da nekako podoje dokolicu mlijekom iskoni, ali da ničim ne plate i ništa ne ulože u stvaralački postupak.”
”Književnost subjektivizuje stvarnost u korist estetskog preoblikovanja svijeta unutar književnog djela putem stila autora, njegove poetike. Stvarnost koja ulazi u literarnu građu tako biva transponovana, preoblikovana u viši red postojanja, putem univerzalnih vrijednosti koje poznaje nauka o književnosti i koju potreba čitalačke publike da se djelo s generacijama iznova otkriva, tu literarnu obradu stvarnosti, pretvara u jednu od verziju određene epohe i duha vremena, uz djela drugih umjetnosti i onih sadržaja koje čuvaju dokumenta i istorijska nauka. Književno djelo tako stvarnost zaposjeda kao svoj legitimni teritorij i posjed, da jednom nakon minulih stoljeća, ono o čemu naraštaji koji dolaze, poznavaće upravo iz svijeta književnog djela i literature. Književnost koja u svom vremenu nastanka nerijetko biva lišena uticaja na društvene tokove, izuzev u slučaju društvenog angažmana potplaćenih državnih pisaca, postepeno zauzima svoje mjesto tumačeći vrijeme i podneblje”, navodi Nikolić.
”Časopis „Stvaranje“ svojim sadržajem ilustruje vrijeme u kome su nastajale pjesme, pripovijetke, književni osvrti, eseji, satira i kritika. Kroz njega će čitaoci koji jednom stupe u zdanje Narodne Biblioteke “Radosav Ljumović” , da potraže dokaze o ovom danas što nas sustopice prati, imati priliku da se uvjere jesmo li u svoje doba putovali mali ispod zvijezda, ili smo koračali rame uz rame sa svojim prethodnicima, nekad članovima redakcije ovog časopisa. Ogledani u riječi koja se nikad ne završava, baš kao ni svijet o kome govorimo”, zaključuje Nikolić.
Književnica Marijana Zečević je navela kako je ”Još u staroj Grčkoj i Rimu, književno stvaranje privlačilo pažnju filozofa, retoričara i jezikoslovaca. Zanimljivo područje ispitivanja književnog umjetničkog djela jeste odnos između autora i književnog djela, što je samo stvaranje. Otuda je stvaranje ne samo jedan umjetnički proces već i smisao i zadatak proučavanja književnosti. Stoga, sami naziv časopisa Stvaranje sublimira mogućnost tog jednog opsežnog korpusa: književnost kao umjetnost i nauku o književnosti.”
”Njegova sinhrona i dijahrona perspektiva je jedan razvojni put od Mihaila Lalića, Janka Đonovića i Mirka Banjevića do savremenih pisaca i Aleksandra Ćukovića koji je glavni i odgovorni urednik časopisa Stvaranje od 2019. godine’, konstatuje Zečević.
”Time je”, dodaje Zečević, ”Stvaranje ne samo dio istorije književnosti (kao nuka o književnosti), već ima i svoju istoriju.”
”Stoga, danas časopis Stvaranje nije samo mogućnost tekuće književne produkcije i predstavljanja pojedinih pisaca i književnih dela, već je jedan eksponat koji nosi duhovno zaleđe prošlosti, koje stoji na temelju jednih od najvećih jugoslovenskih pisaca, na čelu sa Mihailom Lalićem. Ono što je stvaranje, to je i valorizacija pisaca prošlosti, kao produkt jednog procesa iz kojeg je nastala i istorija književnosti, dio nauke koji opet polazi od stanovišta istorijskog konteksta, koji svakako posjeduje i časopis Stvaranje”, konstatuje Zečević.
”Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, na temelju jedne duhovne klime posleratne izmučenosti, slika patnje, ruševina, sivila baruta, socijalne plime gladi, bolesti, gole i bose djece i čeljadi, vrijeme kada su zakrpe krasile laktove, od siromaštva, a ne od mode, za kulturu nisu bile najbolje prilike. Mogućnost za osnivanje časopisa neposredno nakon rata, u okolnostima kada su na društvenom polju imale primat socijalne prilike, bio je samo dio plana i vizija jedne umjetničke sinergije, triju pisaca koji su mu udarili temelje, kada nastaje i program socijalne literature i korpus socijalnih i ratnih pisaca, nastao upravo iz tih okolnosti socijalno-društvene klime i utisaka koji su ostali kao rezultat NOB-a i ratne zbilje”, kazala je Zečević.
”Uprkos tome”, navodi Zečević, ”kao što je i dekadencija na smjeni vjekova obilježila modernizam i u tom jednom duhovnom klimatu rodila izme i značajne umjetnike, tako, kasnije i umjetničko stvaranje na jednoj prelaznoj liniji rata i slobode, uspostavlja svoje temelje, približavajući se zahtjevima realizma. Otuda su Mihailo Lalić, Janko Đonović i Mirko Banjević, te 1946. godine uspjeli, uz dosta napora, da osnuju časopis Stvaranje.”
”Kako je posvjedočio Janko Đonović (1909‒1991): „Seoska golotinja, glad, potucanje i borba za hljeb, impresivni brdski pejzaž, nov izraz“ bile su prilike kojima je okarakterisao svoju poeziju i poeziju svojih pjesničkih saboraca iz Crne Gore. Njegovo opredjeljenje za socijalnu i revolucionarnu poeziju proisteklo je iz doživljaja koje je donio iz djetinjstva”, konstatuje Zečević.
”Na tom zavjetu”, navodi i zaključuje Zečević, ”Aleksandar Ćuković nastavlja utemeljeno, sa mogućnošću standarda da na temelju duge istorijske tradicije časopis Stvaranje ima i svoju kulturnu ulogu, na društvenom planu, i danas, onako kao je i Jovan Skerlić držao do principa da stvaranje, izmeću ostalog, treba da ima prevashodno utilitarnu vrijednost. Otuda, časopis Stvaranje ima značaj i kulturnu vrijednost, istorijski karakter i obilježje, što nas pisce danas i obavezuje.”
Autor: Dragan Leković
