Sinoć je na Internacionalnom sajmu knjiga u Podgorici promovisana Monografija o Žiki Pavloviću, u izdanju Leskovačkog internacionalnog festivala filmske režije.
Sat vremena (koji je protekao u ”trenu”) razgovora o Žiki Pavloviću, znalački je vodio Stojan Stamenić, novinar Pobjede u društvu sjajnih gostiju: reditelja kultnih filmova i serija ”Crni bombarder” i ”Sivi dom” prof. Darka Bajića i Gorana Gocića (pisac, režiser, filmski kritičar i dobitnik NIN-ove nagrade).
Kroz uticaj Pavlovića na mladog Skorsezea, poveznicu između Žikinih i Kjubrikovih filmova, analizu njegovih filmova i junaka sa posebnim osvrtom na Džimija Barku, ulogu Dragana Nikolića u Pavlovićevom klasiku ”Kad budem mrtavi i beo”, prof. Bajić je pomenuo i kako nije tačno da je crni talas umro u prvoj polovini 70-ih, da se produžio kroz Mišu Radivojevića i reditelje u 80-im i 90-tim, i da prosto – crni talas živi i dalje. Prof. Bajić se prisjetio i sopstvenog studiranja i Pavlovića kao ”magičnog profesora” na fakultetu.
Goran Gocić se podsjetio druženja sa Žikom, protkanog simpatičnim anegdotama, njegovom ponašanju prema glumcima u svojim filmovima. Gocić se, podstaknut Stamenićevim pitanjem, osvrnuo, na kako je rekao, Pavlovićev najličniji film, ”Zaseda” i pomenuo kako iako nama danas izgleda da su se u tom vremenu reditelji yu crnog (filmskog) talasa ponašali hrabro, herojski, oni sami na sebe tako nisu gledali.
Zbog prekoračenja termina/djelovalo je kao da želimo da promocija traje beskonačno, organizator nije dozvolio da se učesnicima ove izuzetne promocije (malo je reći da sam kao pasionirani filmofil uživao u istoj) postavljaju pitanja.
Autor: Dragan Leković
