U Crnoj Gori svaki stanovnik godišnje u prosjeku produkuje oko 500 kilograma komunalnog otpada, tačnije, prema podacima Uprave za statistiku, u 2021. godini radilo se o 526 kilograma, što je za 7,5 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Sve to neko mora da očisti, i to najčešće za onima koji su vrlo vispreni i brzi na kritici i spremni da prigovore kada vide prepun kontejner ili smeće oko njega. Nažalost, u našem društvu još nije izgrađena svijest da je sramota zagađivati prirodu ili prljati grad.
O radnicima komunalnih preduzeća koji brinu o čistoći gradova skoro i da se ne priča. Njih nema u medijima, a za to smo, sve su prilike, odgovorni mi kao društvo, jer su mnogi od njih odbili da govore za novine jer se plaše reakcija. Među onima koji smatraju da pošteno rade jedan veoma koristan posao je Asan Ramaj, koji brine o čistoći podgoričkih ulica već 10 godina. On ističe da mu je čast brinuti o urednosti glavnog grada jer je čistoća pola zdravlja.
Nije lak posao, ali je veoma bitan. Zamislite da mi ne očistimo grad samo jedan dan – nastao bi haos. Kod nas nije važno da li su ove julske vrućine ili je zima, posao se mora završavati – kaže Ramaj za “Dan”.
Upitan kako se građani odnose prema čistoći svog grada, s obzirom da radnici “Čistoće” imaju najbolju sliku o tome, naš sagovornik odgovara da svakog dana vidi i pozitivne i negativne primjere.
– Većina građana baca smeće tamo gdje treba, u kontejnere, ali ima i onih koji otpad ostavljaju pored kontejnera ili na ulici. Ostavljanje smeća pored kontejnera stvara nam veliki problem i ja bih zamolio građane da to ne rade i da svi zajedno doprinosimo čistoći grada. Čist grad je posao svih nas kao građana, ne samo nas koji radimo u preduzeću “Čistoća” – ističe Ramaj.
Ramaj se nikada nije suočio sa predrasudama ili vrijeđanjem zbog posla koji obavlja, a prisjeća se da su ih građani u vrijeme korone zvali tihim herojima grada.
– Nekada se i sami osjetimo kao heroji jer radimo jedan veoma važan posao za zajednicu, jer čistoća je pola zdravlja. Nikada nisam doživio nipodaštavanje i nepoštovanje od strane građana, koji nam se nekada i obraćaju jer su u smeće slučajno bacili nešto bitno – kaže Ramaj, koji poziva građane da se savjesno odnose prema svojoj okolini jer, kako ističe, svi smo tu da grad učinimo ljepšim.
Ljudi koji održavaju čistoću na bjelopoljskim gradskim i prigradskim ulicama rade težak posao, a njihovi sugrađani su saglasni da to rade na više nego dobar način. Poslednjih godina stanje se umnogom promijenilo nabolje, što je velika zasluga onih koji savjesno rade svoj dio posla.
Na centralnoj gradskoj ulici zatekli smo Senada Hodžića i Bora Prelevića dok su savjesno i ažurno čistili sve ono što su neki nesavjesni posmatrači Internacionalnog festivala tamburaških orkestara ostavili iza sebe.
Hodžić kaže da imaju dosta posla. On uglavnom radi prvu smjenu, rjeđe drugu, a rad tokom noćnih sati bio je vanredan zbog održavanja festivala.
Radi se dosta, ali meni to ne pada teško. Znam da od ovog posla živi moja porodica, tako da svakog dana nastojim da odradim posao na najbolji mogući način – kazao nam Hodžić.
Radi se dosta, ali meni to ne pada teško. Znam da od ovog posla živi moja porodica, tako da svakog dana nastojim da odradim posao na najbolji mogući način – kazao nam Hodžić.
Ni on nikad nije bio omalovažavan ili na bilo koji drugi način potcjenjivan zbog posla kojim se bavi.
– Nikada nijesam imao tu vrstu problema jer svi znaju da je ovo posao kao i svaki drugi, a uz to i veoma koristan za čitavu zajednicu, i da radim za dobro svih – rekao je Hodžić, dodajući da nikada nije razmišljao o nekom drugom radnom mjestu.
Izvor: Dan
