foto: Ilustracija
Prosječna starost ribarskih brodova gotovo 32 godine, nedovoljan nivo bezbjednosti na njima, manjak infrastrukture za iskrcaj i nizak nivo prerade ribe, neorganizovano tržište, neobučene posade i radna snaga, visoke cijene ribe, pad potražnje van turističke sezone, ugrožavanje kvaliteta vodene životne sredine, krivolov, nedostatak strategije razvoja, stručnjaka i investicija…
To su samo neki od problema koji tište ribarski sektor Crne Gore, koje će Vlada pokušati da ispravi Strategijom razvoja sektora ribarstva od 2024. do 2029. Predlog tog dokumenta je nedavno usvojen, a sprovođenje navedenih ideja u narednih pet godina koštaće 26.515.000 eura. Većinski dio tog novca obezbijediće se kroz MIDAS projekte – 15,65 miliona eura, dok će se iz državne kase izdvojiti 4,47 miliona. Planirano je i 3,61 miliona od donacija iz IPA programa, a ostatak iz evropskih fondova.
MIDAS je projekat koji se finansira zajmom Svjetske banke, služi za institucionalni razvoj i jačanje poljoprivrede i sprovodi ga nadležno za ribarski sektor, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Strategijom se utvrđuju ciljevi i prioriteti razvoja domaćeg ribarstva i akvakulture, način na koji će se postići, vremenski okvir i novac koji je potreban za taj posao. Cilj je i uskladiti zakone sa regulativama EU, kako bi se ispunila potrebna mjerila, ostvarila efikasna kontrola i administracija i stvorilo ekološki, ekonomski i socijalno održivo ribarstvo. Jedan od glavnih uslova za ispunjenje potrebnih mjerila je usvajanje i novog Zakona o morskom ribarstvu i marikulturi.
Domaći i “uvozni” krivolov
Crnogorsku ribarsku flotu čine stara plovila, a njihova prosječna dužina je mala. Glavni problemi ribarskog sektora u Crnoj Gori su mala i zastarjela flota, nepostojanje ribarskih luka, mjesta za iskrcaj i prodaju, organizovanog otkupa ili prerade ribe.
U dokumentu se ističe da ne postoji cjeloviti nadzor i kontrola, pa se osim domaćeg krivolova, bilježe i ulasci stranih ribarskih brodova u teritorijalno more države.
Na otvorenom moru, kako se ističe, nema novih lokacija za uzgoj riba i školjki, pa će veću ulogu imati i prostorno planiranje, kako bi se prevazišli sukobi postojećih pomorskih sektora.
Dodaje se i da ribarstvo nije veliko niti po broju plovila, ribara, uzgajivača ili prerađivača, a ni po broju zaposlenih, dok je udio tog sektora u u ukupnom BDP-u manji od 0,5 odsto, odnosno do 12 miliona eura godišnje.
Ističe se da Crna Gora, zbog kandidature za EU, mora slijediti i načela Zajedničke ribarske politike (ZRP), čime je obavezna da obezbijedi dugoročnu održivost ribarstva i uzgoja, dostupnost hrane i pristojan životni standard.
“To uključuje sve učesnike duž čitavog lanca vrijednosti kako bi se očuvala socio-ekonomska struktura obalnih zajednica. Morski resursi suočavaju se s brojnim izazovima kao što su efekti pomorskih aktivnosti, zagađenje (morski otpad, plastika i mikroplastika, podvodna buka..) i klimatske promjene (porast temperature mora, promjene saliniteta, širenje alohtonih vrsta..)”, piše u Strategiji i navodi se da je potreban integrisani pristup, u skladu s politikama zaštite životne sredine, poljoprivrede i energetike, te da je za to ključna primjena Zelenog dogovora i Akcionog plana za nulto zagađenje.
Crnogorska obala je duga 294 kilometra, a duž nje se obavlja veliki i mali privredni ribolov, što zavisi od veličine broda i alata koji se koriste. U kategoriju malog ribolova spadaju brodovi dužine do 12 metara, dok veću čine oni do 34 metra, a u floti je tokom 2022. bilo ukupno 338 brodova. Samo četiri broda, od ukupnog broja, duži su od 24 metra, odnosno jedan odsto.
Lov na primorju se većinom radi kočama, i malim brodovima uz obalu. Ističe se da je problem za male brodove manjak skladišta, rashladnih komora i ledomata na njima, što im skraćuje vrijeme koje mogu da koriste za ribolov, dok starost motora povećava troškove goriva i održavanja.
Izazov su i neadekvatni uslovi za iskrcaj i plasman ulovljene ribe. Zato je cilj modernizovati ribarsku flotu radi veće profitabilnosti i održivosti, ali bez da se subvencijama uveća njen kapacitet i ugrozi riblji fond.
“Prosječna starost svih brodova iznosi 31,86 godina, dok prosječna dužina svih plovila u floti iznosi 7,12 metara. Koče imaju najveću prosječnu starost, 45,74 godine, dok je samo deset plovila duže od 15 metara. Brodovi sa parangalima imaju najmanju prosječnu starost od 20,68 godina. Svega 11 odsto brodova ima rashladne komore ili ledomate, a to su uglavnom plovila koji se bave ribolovom kočama i velikim mrežama plivaricama”, ističe se u Strategiji.
Većina crnogorskog morskog ulova potiče iz malog ribolova. Ističe se da gotovo četvrtinu izlova iz mora čine sardine, dok inćuni čine oko 15 odsto, a tune, šnjur i lokarde po pet odsto. Osim njih, love se i oslići, barbuni, bukve, lignje, hobotnice i kozice. Prema podacima Uprave za statistiku Monstat, u 2022. bilo je 478 ribara, od čega 333 zaposlenih na puno i 145 na nepuno radno vrijeme.
Prodaju na pijaci, ugostiteljima i marketima
Kada je u pitanju slatkovodni privredni ribolov, on se u Crnoj Gori obavlja samo na Skadarskom jezeru, i to većinom čamcima s ravnim dnom (čun). U dokumentu se ističe da tih brodića, bez motora, postoji oko 90. Na jezeru nema specifičnog monitoringa brodova, mjesta za iskrcaj, skladišta, hladnjaka, ledomata…
Ribari svoj ulov plasiraju direktno na pijacama, restoranima i u manjoj mjeri fabrikama za preradu. Većinski izlov u ovoj regiji, odnosno oko 70 odsto, čine krap, ukljeva i brona, dok na Skadarskom jezeru postoji 300 registrovanih ribara.
Slično je i sa uzgojem ribe, pa se ona može kupiti direktno ili preko distribucije. Crna Gora ima osam javnih ribljih pijaca, dvije u Podgorici, a preostale u Baru, Ulcinju, Budvi, Kotoru, Tivtu i Herceg Novom.
Prema Strategiji, u uzgajalištima (akvakultura) najviše se drže pastrmke, školjke (dagnje i kamenice), orade i brancini. Ističe se da širom Crne Gore postoji 19 uzgajališta sa protočnim bazenima i pet sa kaveznim uzgojem. Tako se gotovo četvrtina pastrmke uzgaja u Podgorici, oko petine u Beranama, a po deset odsto u Bijelom Polju i Nikšiću. Navodi se da prosječno malo uzgajalište može da proizvede do 20 tona pastrmke godišnje, ali da poslovanje ovom sektoru značajno otežavaju troškovi hrane za ribu. Osim ovih, u državi postoje i dva uzgajališta s kaveznim uzgojem orade i brancina, a paralelno se drže i školjke. Proizvodnja orade je 2022. iznosila 54 tone, a brancina 87.
Uzgojem školjki se bavi 19 uzgajališta, i to većinom dagnjama i kamenicama, a taj sektor godišnje “izbaci” i do 229 tona školjki.
U Strategiji piše da je potrebno ojačati međuinstitucionalnu saradnju, jer je toj grani privrede otežan pristup eksternom finansiranju i grantovima, poput IPARD-a. Razloga za to su trenutni uslovi za pomoći, odnosno to što su potrebni dokazi o zakupu zemljišta na najmanje deset godina, za iznajmljene površine na kopnu. Situaciju otežava i to što su zakupi za privremene objekte u zoni Morskog dobra trenutno ograničeni na godinu dana, pa se firme koje se bave ovim poslom nalaze u teškom položaju i ne mogu pristupiti novcu.
Ističe se i da Crna Gora ima dva registrovana pogona za preradu ribe, od kojih jedan može da proizvede do 24 tone mjesečno, dok se drugi bavi konzerviranjem ribe, ljuskara i mekušaca, i može da “izbaci” do 50.000 konzervi godišnje.
Tokom 2022. je izvezeno 4,3 tone, i to najviše prerađene i konzervirane ribe i ostalih beskičmenjaka. Svega godinu dana prije toga, izvezeno je više od 26 tona, a pojašnjava se da se to desilo zbog epidemije koronavirusa i zadržanih zaliha.
Osim toga, u 2022. u državi je bilo malo više od 2.000 sportsko-rekreativnih ribolovaca koji su imali godišnje dozvole, dok u Crnoj Gori trenutno postoje 23 kluba.
Planirano je i uspostavljanje tržišnih kanala zbog stvaranja ekonomske održivosti ribolova i akvakulture, a prvenstveno kroz luka i skladišta.
Ističe se da se radi na ribarskoj luci na rtu Đeran u Ulcinju, ali i da projekat značajno kasni.
Prema Strategiji, planira se i ribarska luka u Baru na “GAT-u 9” tamošnje Luke Bar, jer su brodovi i sada vezani na toj lokaciji.
Na izradi Strategije su, kako se navodi, bile uključene i institucije, pojedinci i sve zainteresovane strane.
Ciljevi prethodne strategije neostvareni
Ciljevi prethodne strategije za ovaj sektor, koja je važila za period od 2015. do 2020. godine, djelimično su ili uopšte nisu ostvareni, piše u novom dokumentu.
Među glavnim nedostacima je bilo to što se njena primjena nije pratila, ali se nije ni izvještavalo o postignutim rezultatima. Navodi se da će nova strategija nastaviti aktivnosti i cljeve tadašnje, s tim da će se na godišnjem nivou podnositi izvještaji iz protekle godine.
Osim toga, primjena strategije će se pratiti i kroz srednjoročne izvještaje koji će se podnositi svake dvije godine.
Izvor: Vijesti
