U Crnoj Gori je proteklog mjeseca bilo 2.930 korisnika naknade roditelju ili staratelju djece ili odraslih sa teškoćama u razvoju, koji ne mogu da brinu o sebi, a mjesečna naknada za takvog roditelja ili njegovatelja iznosila je 235 eura i za proteklu deceniju je uvećana za samo 42 eura, iako su ukupni troškovi života u tom periodu enormno porasli.
Iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP) kažu za “Dan” da je podatak o ukupnom broju korisnika ove naknade iz javno dostupnih vladinih evidencija i problematizuju činjenicu da je za maltene deceniju, od kada se može ostvariti ovo pravo, naknada uvećana za simboličnih četrdesetak eura.
Kako smatraju u toj NVO, to je jasan pokazatelj da su roditelji ili staratelji bolesne djece i odraslih nevidljivi za državu i da je ona na njih maltene zaboravila.
– Ovo posebno što se radi o najranjivijim porodicama u ovom društvu, često samohranim roditeljima ili hraniteljima, čiji su životi podređeni brizi za bolesnu djecu (i odrasle), zbog čega trpi i njihov radni angažman, društveni i socijalni životi, ali često i ukupni životi takvih porodica, koje se nerijetko suočavaju sa različitim oblicima društvene i socijalne isključenosti – ukazuju iz ASP-a.
Kako su dodali, sve to često vodi i egzistencijalnim problemima ovih krajnje ranjivih porodica, pa je tim roditeljima i starateljima potrebna ne samo finansijska podrška, nego naročito institucionalna, a to u dobroj mjeri izostaje.
– U nekim gradovima uopšte nema dnevnih centara za boravak djece i odraslih sa smetnjama u razvoju, ili su postojeći nedovoljnih kapaciteta, a o oblicima povremenog (vikendom) ili popodnevnog ili večernjeg smještaja ne treba ni govoriti. Sa 26 godina mnogima se zatvaraju vrata za boravak u dnevnim centrima, medicinske usluge za takve osobe se teško ostvaruju, pa roditelji i hranitelji podnose najveći teret takvog društvenog okruženja – kažu iz ASP-a.
I, kako ističu, umjesto da država učini sve da kroz različite oblike socijalnih usluga i kvalitetniju finansijsku podršku pomogne upravo takvim porodicama, u ovoj zemlji novca za to nema, ali ima za sve drugo – glomaznu administraciju, beneficije, putovanja, dnevnice, službena auta, gorivo, telefone…
Ako je suditi po javnim vladinim evidencijama, u januaru ove godine pravo na ovu naknadu ostvarilo je 799 lica u Podgorici, 320 u Nikšiću, 281 u Bijelom Polju, 194 u Baru, 142 u Rožajama, 119 u Herceg Novom i 117 u Pljevljima. Istovremeno, najmanji broj korisnika ovog prava je u Šavniku, sedam roditelja ili hranitelja, Plužinama, 10, Žabljaku, 13, Andrijevici, 19, i u Petnjici, gdje je bio 21 korisnik.
Evidencija pokazuje da je u Gusinju 28 korisnika ovog prava, u Kolašinu 36, u Tivtu 44, u Mojkovcu 51, u Plavu 59, u Golubovcima i Kotoru po 68, u Budvi i Tuzima po 83, u Cetinju 87, u Danilovgradu 90, u Ulcinju 92, a u Beranama 99.
Ukupan iznos koji je u januaru ove godine isplaćen za ovu vrstu naknada je oko 690.000 eura.
