U uzavreloj atmosferi kakva je godinama bila u SC “Morača” tokom utakmica ŽRK Budućnost najbolji crnogorski rukometaši sinoć su obezbijedili učešće na Svjetskom prvenstvu i priredili navijačima u dvorani, ali i pored tv prijemnika, spektakl za pamćenje, noć za nezaborav…
Crna Gora je pobijedila Grčku 33:25 i nadoknadila zaostatak od dva gola iz prvog meča u Grčkoj, ali su momci u “crvenim dresovima” impresionirali sve iskrene poklonike sporta odnosom prema domovini, čiji dres nose, poštovanjem publike koja je došla da im pruži podršku i rivalima na parketu koji su dugo odbijali da priznaju da su “lavovi” bolji.
I ponovo je sve zadivio čovjek u zelenom, golman Nebojša Simović – Simo koji je ove godine više puta na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj, te sinoć u “Morači” pokazao da je u timu Zorana Roganovića mnogo više od golmana.
Simović je nedvosmisleno fenomenalan golman, ali je on i vođa tima na parketu, koji je spreman u svakom trenutku da podigne adrenalin saigrača, ali i da djeluje ka vođa navijača i raspali atmosferu na tribinama do usijanja, što je radio i u revanšu baraža za Svjetsko prvenstvo.
“Dugo smo pokušavali da ih slomimo, ali su bili prgavi i uporni, frenetični su kao i mi, ipak smo uspjeli. Večeras je grmilo sa tribina i mukotrpnim radom smo zaslužili ovo, drago mi je zbog ovih navijača, porodica zaslužili smo da se malo radujemo, a sport je najbolja prilika za to”, kazao je nakon velike pobjede golman reprezentacije Crne Gore Nebojša Simić.
Slika sa početka uzakmice kada svi kao jedan pjevaju himnu Crne Gore zajedno sa prepunom dvoranom jasna je poruka, svima kojima su neke druge vrijednosti bliže, da će se u svakom trenutku i u svakoj prilici boriti za boje zemlje do posljednjeg atoma snage, do posljednjeg graška znoja, a to su sinoć i demonstrirali na parketu “Morače”.
I Grci su poznati kao frenetični navijači, koji sa tribina nose svoje ljubimce, pa iako je prošlo skoro 35 godina, još je mnogima u sjećanju navijanje grčkih ljubitelja košarke 1987. godine kada su Nikos Galis, Panajotis Janakis, Teofanis Hristodulu, Panajotis Fasulas…doveli svoju reprezentaciju do vrha Olimpa i po dva puta na Evropskom prvenstvu pobijedili svjetske košarkaške velesile tog vremena – Sovjetski Savez i Jugoslaviju, utisak je da se sinoć sa tribina Morače orilo snažnije, frenetičnije…
U “Morači”, je sinoć grmilo jače, maklar za decibel, nego u Atini prije 35 godina i u takvoj atmosferi jednostavno nije bilo moguće neostvariti željeni rezultat, iako su Grci dugo odolijevali.
U finišu utakmice, kada su mnogi pomislili da će odlučivati nijanse i gol u posljednjim trenucima, reprezentativci Grčke su popustili pod ogromnim pritiskom sa tribina, a navijači, koje je Simović dovodio do erupcije oduševljenja, grmili su sve jače kako se utakmica bližila kraju.
Konačnih 33:25 je na kraju ubjedljiviji trijumf od samih dešavanja na parketu, ali samo zahvaljujući činjenici da su u finišu utakmice Grci podlegli atmosferi i ostali bez odgovora na fenomenalne odbrane Simovića i rješenja naših igrača u napadu.
Zato će Crna Gora sljedećeg januara imati ponovo mušku rukometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, a neće biti iznenađenje ukoliko “lavovi” viziraju i pasoš za Olimpijske igre u Parizu.
Crna Gora je na Olimpijskim igrama u Londonu (2012), Rio de Žaneiru (2016) i Tokiju (2021) imala po dva tima (rukometašice i vaterpolisti), ali bi se lako moglo desiti da u Parizu boje naše zemlje brane oba rukometna tima uz već tradicionalno učešće vaterpolista, što je nezabilježeno u istoriji olimpijskog pokreta da jedna ovako mala zemlja ima tri ekipe na najvećoj smotri sportista.
Stanko Radulović
