U skladu sa predizbornim obećanjima, Vlada Crne Gore planira da uvede sedmočasovno radno vrijeme i u javnom i u privatnom sektoru. Kako je nedavno saopštila ministarka rada Naida Nišić, od dogovora sa socijalnim partnerima zavisi kad će sedmočasovno radno vrijeme stupiti na snagu.
„Podršku Sindikata imamo, sa poslodavcima moramo da pregovaramo, ali se nadamo da ćemo tu priču privesti kraju“, kazala je Nišić.
Socijalni partneri su u odgovorima na upit portala Adria naveli da imaju suprotne stavove- Unija slobodnih sindikata (USSCG) podržava vladinu inicijativu, dok su u Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG) načelno protiv skraćivanja osmočasovnog radnog vremena.
USSCG: Radnu sedmicu ograničiti na petodnevnu
Iz Unije slobodnih sindikata ističu da su 2021. godine, prilikom formiranja Radne grupe za izmjenu Zakona o radu, podnijeli resornom ministarstvu inicijativu za skraćivanje sedmičnog radnog vremena na tridesetpetočasovno radno vrijeme.
„Takođe, ono na čemu insistiramo jeste da se radna sedmica ograniči na petodnevnu u svim djelatnostima u kojima je to moguće, kako bi zaposleni mogli da vikend posvete svojim porodicama. Donedavno nismo imali posebnu podršku za ovu inicijativu. Takođe, ističemo da je preko 400 delegata Kongresa Unije slobodnih sindikata Crne Gore 2022. usvojilo Rezoluciju o dostojanstvenim uslovima u radu, kojom je, između ostalog, obavezalo rukovodstvo USSCG da istraje na sprovođenju ove rezolucije, zbog čega smo tu inicijativu ponovo obnovili prema resornom ministarstvu i poslodavcima. Pozitivan trend uslijedio je nakon što je aktuelna Vlada, u svrhu ispunjenja predizbornog obećanja, predložila izmjenu Zakona o radu u tom pravcu, u čemu će imati našu podršku“, kazali su iz USSCG.
Naglašavaju da je poenta ove inicijative upravo u nalaženju ravnoteže između privatnog i poslovnog života.
„Poenta je i u tome što se kroz studije zemalja koje su skratile radno vrijeme već pokazalo da su zaposleni više motivisani, da je povećana njihova produktivnost i da daju veći doprinos. Istovremeno, potpuno razumijemo kompleksnost uvođenja takvog radnog vremena kada govorimo o poslovima koji zahtijevaju neprekidan proces rada (rad u turnusu) i za koje poslove treba naći održiv i za poslodavce prihvatljiv model po uzoru na rješenja koja su primijenile druge države koje imaju tridesetpetočasovno radno vrijeme i petodnevnu radnu sedmicu“, poručili su iz USSCG.
UPCG: Neradna nedjelja i sedmočasovno radno vrijeme neodržive mjere koje destimulišu privredu
S druge strane, u Uniji poslodavaca kažu da „iz objektivnih razloga načelno nisu saglasni sa vladinom inicijativom“.
„Ključno je pitanje na osnovu čega se donosi odluka o pokretanju inicijative za skraćenje radnog vremena? Osim na ovo, važno je dobiti odgovore i na pitanja poput: Da li postoje podaci o produktivnosti radne snage kako u javnom tako i u privatnom sektoru? Da li je rađena analiza finansijskog uticaja ovakve odluke na privredu i budžet Crne Gore, koji činjenično i počiva u najvećoj mjeri na privredi? Ko su uzori Crnoj Gori za sprovođenje ove ideje? Šta će biti sa pauzom u toku radnog vremena– sada je ona plaćena, a da li će tako ostati i nakon uvođenja sedmočasovnog radnog vremena? Naime, naknade zarada zaposlenima u javnom sektoru isplaćuju se iz budžeta, pa se samo naizgled u ovom momentu, na budžetske jedinice problem skraćenja radnog vremena na sedam časova, finansijski ne odražava na isti način kao što će to biti u slučaju privatnog sektora“, podvukli su iz UPCG.
Ističu da će se finansijski teret i ovog puta prenijeti na privredu, odnosno poreske obveznike, „ali pritisak koji nosi sa sobom odgovornost za efikasno poslovanje usljed nerijetko kratkih rokova i povećanog obima posla pašće na teret manjeg broja zaposlenih koji nastoje da u svom radu daju maksimum“.
„Dugoročno gledano, akumulirane poslovne obaveze opterećivaće čak i sferu privatnog života pojedinaca, vodiće u kontinuirane pritiske i nemogućnost upravljanja vremenom i pristiglim obavezama, te samim tim u mnogo veću šansu za povećanjem sindroma sagorijevanja na poslu, koji ima svoje ozbiljne negativne reperkusije na život i zdravlje pojedinca. Skraćenje radnog vremena može da podstakne radnike koji ostvaruju prihod po radnom satu, na traženje dodatnih poslova u neformalnom sektoru sa ciljem da nadoknade izgubljeni prihod. To bi povećalo udio sive ekonomije, što predstavlja ozbiljan budžetski problem za Crnu Goru“, ocijenili su iz UPCG.
Konstatuju da je privredi Crne Gore potreban oporavak, koji je moguć isključivo uz stvaranje podsticajnog ambijenta za njen rad i privređivanje.
„Produktivnost realne ekonomije je ona koja dominantno finansira troškove javne uprave, a veće prihvatanje i tražnja poslova u javnoj upravi dodatno opterećuje i efekte produktivnosti privrede. Donošenjem zakonske regulative kojoj se propisuje norma zabrane rada nedjeljom, potpomognuta sada i inicijativom za uvođenjem sedmočasovnog radnog vremena, predstavljaju neodržive mjere koje destimulišu privredu i sve njene sektore ponaosob. U Crnoj Gori gdje mnoga preduzeća zavise od intenzivnog rada, smanjena produktivnost može dodatno da uspori ekonomski rast. Upozoravamo da bi za sektore poput građevinarstva, turizma, poljoprivrede i dr. koji se ionako suočavaju sa nestabilnošću u poslovanju, uvođenje sedmočasovnog radnog vremena, generisalo potrebu za povećanjem broja zaposlenih, kako bi se održala zadata dinamika radova, zadovoljio trenutni nivo potražnje za pružanim uslugama i ispoštovali utvrđeni rokovi“, navode iz UPCG.
Ovo bi za posljedicu, dodaju, imalo povećanje fiksnih troškova poslovanja, što bi direktno osjetili građani i to kroz rast cijena usluga koje se nude na tržištu.
„Kao jedna od posljedica koju predviđamo mogla bi da bude i smanjenje obima poslovanja, ili gubitak konkurentnosti. „Podizanje cijena usluga – dodatno bi opteretilo već izazovno tržište, izazivajući lančanu reakciju kroz rast cijena nekretnina, što bi dalje smanjilo potražnju za istim“, upozoravaju iz sektora građevinarstva. Imajući u vidu koncept, koji će dominantno biti zastupljen od 2025. godine u Crnoj Gori, javne finansije, tj. njihova održivost će u značajnoj mjeri (preko 50%) zavisiti od prihoda ostvarenih kroz PDV, što jasno ukazuje da se mora povesti računa upravo o sektorima koji u najvećoj mjeri doprinose ovakvom stanju. U tom dijelu, zbog smanjenja radnog vremena, sektori trgovine i turizma posebno će biti opterećeni, sto će dovesti ili do smanjenja radnog vremena objekata, samim tim i do smanjenja prihoda, a u konačnici i do manje naplate PDV-a. Stoga opravdana je bojazan da će se potencijalno uvođenje ove mjere negativno odraziti na punjenje budžeta u dijelu PDV-a, što predstavlja ključ održivosti javnih finansija“, naglašavaju iz UPCG.
Upozoravaju da će povećanje potrebe za većim brojem zaposlenih rezultirati povećanjem cijena usluga i proizvoda, a smanjenjem prometa, što će sve negativno uticati na budžet Crne Gore, koja ionako ima hroničan problem pronalaska radne snage, posebno u turizmu.
„Stoga je jasno da će u određenim sektorima, posebno onim koji moraju obavljati aktivnosti 24 sata ovo dodatno otežati poslovanje. Privredi će se direktno povećati troškovi zbog plaćanja prekovremenog rada, što će takođe uticati na povećanje cijena usluga ili će dovesti do zatvaranja privrednih subjekata i povećanja neformalne ekonomije. Postavlja se i pitanje šta će se desiti sa sektorima poput turizma, saobraćaja, prometa nafte i naftnih derivata, pomorstva i sl., kao i sa institucijama koje pružaju usluge od javnog interesa poput bolnica, sudova, policije, komunalnih preduzeća, EPCG, Termoelektrane i drugih koji rade 24 sata. Takođe, treba uzeti u obzir da skraćenje radnog vremena zahtijeva unapređenje tehnologija i metoda rada kako bi se očuvala ili povećala radna efikasnost. Nažalost, naše tržište trenutno nema kapacitet da omogući ulaganje u ovakve tehnologije“, pojasnili su iz UPCG.
Napominju da uvođenju ove i sličnih mjera moraju da prethode opsežna višegodišnja istraživanja koja moraju da dokažu pozitivan uticaj eventualne primjene planiranih mjera na ekonomsku, socijalnu ali i sve druge sfere crnogorskog društva.
„Umjesto politički popularnih inicijativa poput ove (uvođenje zabrane rada nedjeljom, naknada za majke i sl.), pažnju i proaktivno djelovanje treba usmjeriti na jačanje humanog kapitala kao najznačajnijeg resursa našeg društva, kroz sistemski pristup istraživanjima, usklađivanju obrazovne ponude i potreba na tržištu rada i tržištu znanja kroz sistemsko investiranje u obrazovanje i poslovnu efikasnost. Mnoga međunarodna istraživanja u ovoj oblasti nisu prepoznala značajnije povećanje produktivnosti u onim sistemima u kojima se pokušalo uvesti smanjeno radno vrijeme. Primjeri drugih zemalja, poput Islanda govore da je odluci za uvođenjem skraćene radne sedmice prethodilo opsežno sprovođenje četvorogodišnjih multisektorskih testiranja. Ovakva istraživanja, zasnovana na eksperimentima, zahtijevaju značajna ulaganja zbog kojih su čak i zemlje poput Švedske odustajale od te ideje smatrajući da bi bilo preskupo da se istraživanje sprovede u razmjerama koje garantuju nepogrešivost u analizi i zaključivanju“, kazali su iz UPCG.
Stoga, rezonuju, kada je riječ o Crnoj Gori neophodno je da se sprovedu detaljne analize koje se tiču naše privrede, posebno njene strukture koju dominantno čine mikro i mala preduzeća, naročito zbog činjenice da će se eventualno uvođenje sedmočasovnog radnog vremena negativno odraziti na njihovu organizaciju rada, uvođenje smjenskog rada te u konačnici na drastično smanjenje ekonomske aktivnosti u Crnoj Gori.
„Ukoliko dobijemo dovoljno uvjerljive dokaze o pozitivnim efektima, iniciranje uvođenja mjera predstavljao bi završni a ne početni procesni korak u kojem će zaposleni biti plaćeni isto, sa istim doprinosima kao inače, a količina posla ostati ista kao i u sedmočasovnoj radnoj sedmici. Na kraju, Unija poslodavaca je u novembru sprovela anketu među poslodavcima, a povodom najavljenog predloga Vlade o uvođenju sedmočasovnog radnog vremena. Na pitanje „Kakav je Vaš stav o Inicijativi Vlade za uvođenje sedmočasovnog radnog vremena?“ čak 74% ispitanika je odgovorilo negativno. Ispitanici od kojih smo dobili odgovore dominantno predstavljaju sektor građevinarstva, trgovine na veliko i trgovine na malo, popravke motornih vozila, usluga, smještaja i ishrane, informisanja i komunikacije kao i ostalih uslužnih djelatnosti“, precizirali su iz UPCG.
Generalni zaključak je da bez opsežnih istraživanja produktivnosti rada, analiza privrede, te činjeničnih dokaza koji potvrđuju opravdanost ovakve inicijative poruke iz privrede ne idu u prilog skraćenja radnog vremena u Crnoj Gori koje ni sada ne iznosi 40 već 37,5 sati (uključujući po 30 minuta plaćene dnevne pauze).
Primjer Francuske
Francuska je još početkom ovog vijeka donijela zakon o 35-časovnoj radnoj nedjelji, koji je preživio sve vlade od tada. Međutim, u praksi, radna nedjelja od 35 sati traje mnogo više i svaki prekovremeni sat se plati.
Prema podacima Eurostata, u državama EU radna nedjelja prosječno traje 36,4 časova i kreće se od 32,4 časa u Holandiji do 39,7 u Grčkoj i Rumuniji. U Crnoj Gori radna sedmica prosječno traje 42,8 časova i druga je najduža u Evropi, iza Turske u kojoj iznosi 42,9 časova.
Belgija- pionir skraćene radne nedjelje
Belgija je prva u Evropi radnu nedjelju od četiri dana unijela u svoj zakon. Belgijski radnici su u februaru 2022. tražili pravo na četvorodnevnu radnu nedjelju, bez odbitka od plate.
Novi zakon je stupio na snagu u novembru 2023. čime je zaposlenima dozvoljeno da sami odluče da li će raditi četiri ili pet dana. Međutim, to ne znači da će manje raditi već jednostavno sav posao moraju da “zgusnu” u četiri dana nedjeljno.
Želja je bila da se građanima omogući da lakše kombinuju posao i vrijeme koje provode sa porodicom.
Izvor: Adria
