Nakon posthumnog objavljivanja poslednjeg romana velikog nobelovca Gabrijela Garsije Markesa, kritike su upućene na račun njegovih sinova. Pisac je želio da knjiga bude uništena, a njegovi sinovi sada objašnjavaju javnosti svoju odluku.
Gabrijel Garsija Markes umro je prije deset godina, ali njegovo kratak roman „Vidimo se u avgustu“ tek sada je objavljen i to protiv njegove želje.
Knjiga je na španskom jeziku objavljena početkom marta, na engleskom 12. marta, u Srbiji njen izdavač je Sezam buk i takođe se može naći u knjižarama.
Prije svoje smrti 2014. pisac je tražio da knjiga bude uništena jer je bezvrijedna, međutim, njegovi sinovi i agenti, smatrali su da rukopis ima književnu vrijednost i da pisac to vjerovatno nije mogao da procijeni u poslednjim godinama svog života kada je patio od gubitka pamćenja.
„Da li smo ga izdali? Da, izdali smo ga. Ali, znate, izdali smo i osobu koja je izgubila pamćenje i sposobnost da procijeni vrijednost knjige… Bilo je dana kada nije prepoznavao ništa što pročita, ali isto tako – on knjigu nije uništio… Ali ohrabruje nas činjenica da je naš otac uvijek govorio: kad umrem radite šta hoćete, tako da nas to pomalo i oslobađa. Izdali smo ga, ali – uz ljubav“, rekao je za Rojters Markesov sin Rodrigo Garcija Barča.
Knjiga govori o Ani Magdaleni Bah, koja je svakog avgusta putovala na ostrvo da posjeti majčin grob.
„Tačno je da nije bila u potpunosti završena, ali u smislu da nije bila dotjerana, ali cijela priča je ispričana i imala je kraj“, dodao je Rodrigo Garcija Barča.
Piščeva porodica smatra da knjiga ipak nosi prepoznatljiv pečat autorove proze i njegovo duboko poznavanje ljudske prirode.
„Očekivali smo da ćemo biti optuženi da jurimo zaradu. Ali uvjeravam vas, da se radi o novcu – postoje mnogo lakši i manje kontroverzni načini da se do njega dođe. Mi dobijamo svakog mjeseca ponude za prava na filmove, televizijske emisije, predstave, i za sve njegove knjige. Drugim riječima, imali bismo druge mnogo lakše načine da dođemo do novca. Ali, to je rizik kad imate odgovornost prema takvoj književnoj kolekciji. A istina je, da se nama roman sviđa, i mislimo da ga treba pročitati. Tako da, iako nije bilo lako, ne žalimo zbog ove odluke“, zaključuje sin velikog pisca.
Kolumbijski pisac, koji je umro 2014. godine, bio je najpoznatiji po knjigama „Ljubav u doba kolere“ i „Sto godina samoće“, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1982. godine.
U javnosti se postavilo i pitanje da li je opravdano da djela čuvenih pisaca budu posthumno objavljena, suprotno njihovim željama. Međutim, ovo nije prvi takav slučaj, i kroz istoriju se dešavalo da uprkos željama autora, njihova djela izađu pred čitaoce. Jedan od primjera je i Kafkin Proces – a da je želja pisca da djelo bude spaljeno poštovana – nikada ne bismo imali taj veliki klasik.
Izvor: Reuters
