Sir Arthur Ignatius Conan Doyle (22. maja 1859. – 7. jula 1930.), britanski autor kriminalističkih romana, najpoznatiji kao “otac” Sherlocka Holmesa i doktora Johna Watsona.
Rođen je 1859. u Edinburghu. Roditelji su mu bili Irci koji su emigrirali u Škotsku. S devet godina poslan je u isusovačku školu u Stonyhurstu, a 1875. odbacio je hrišćanstvo i postao agnostik. Od 1876. do 1881. studirao je medicinu u Edinburghu te obavljao praksu u Astonu (danas predgrađu Birminghama). Nakon studija postao je brodski ljekar i otplovio na zapadnoafričku obalu, a 1882. započeo je privatnu praksu u Plymouthu. Doktorat je dobio 1885. Njegova je praksa bila neuspješna, a čekajući pacijente pisao bi knjige. Prvo mu je djelo izašlo u Chambers’s Edinburgh Journal prije njegove dvadesete godine.
Ozbiljnije se posvetio književnosti nedugo nakon preseljenja u odmaralište Southsea. Prvo mu je značajnije djelo bilo A Study in Scarlet (“Skica u grimizu”) koje je izašlo u Beeton’s Christmas Annual 1887. i u kojem se prvi put pojavljuje Sherlock Holmes, stvoren prema profesoru Josephu Bellu. Zanimljivo je da je Rudyard Kipling čestitajući Doyleu na uspjehu upitao: “Je li to moj stari prijatelj, Dr. Joe?”. Za života u Southseau sudjelovao je u osnivanju Portsmoutha FC i igrao kao njihov prvi golman.
Godine 1885. oženio je Louise Hawkins, koja je bolovala od tuberkuloze i na kraju umrla 1906. Godine 1907. njegova druga žena postala je Jean Lackie u koju se zaljubio 1897. i s njom održavao platonsku vezu zbog vjernosti prvoj ženi. Doyle je imao petoro djece, dvoje s prvom ženom (Mary i Kingsley) i troje s drugom (Jean, Denis i Adrian).
1890. proučavao je oko u Beču, a 1891. preselio se u London gdje je imao praksu kao okulist. To mu je dalo više vremena za pisanje, a u novembru 1891. pisao je majci: “Mislim kako bi bilo dobro ubiti Holmesa… i završiti s njim zauvijek. Odvlači mi misli od važnijih stvari.” To je i napravio u decembru 1893. u djelu The Final Problem opisavši borbu Holmesa s najvećim neprijateljem profesorom Moriartyjem u kojoj su obojica poginuli u padu s vodopada. Nakon javnih reakcija oživio ga je u djelu The Adventure Of The Empty House s objašnjenjem da je samo Moriarty umro, a Holmes je inscenirao svoju smrt kako bi se obračunao sa svojim drugim neprijateljima. Sherlock Holmes se pojavio u još 56 kratkih priča i u četiri Doyleova romana te u romanima drugih autora.
Nakon Burskog rata u Južnoafričkoj Republici i međunarodnih optužbi protiv Velike Britanije zbog počinjenih okrutnosti, Doyle je napiso pamflet The War In South Africa, preveden na mnoge svjetske jezike, u kojem je opravdavao ponašanje Britanaca u ratu. Doyle je vjerovao da mu je baš taj pamflet donio titulu Sir i mjesto zamjenika predstavnika krune u Surreyju 1902. Napisao je i dužu knjigu The Great Boer War 1900. Početkom 20. vijeka kandidovao se za Parlament kao liberal u Edinburghu i u Border Burghu, ali nije uspio ući u parlament. No bio je jedan od prvih počasnih članova Britanskog skijaškog kluba.
Doyle je bio uključen i u kampanju za reforme afričke Slobodne Države Kongo zajedno s novinarom Edmundom Dene Morelom i diplomatom Rogerom Casementom. Napisao je The Crime Of The Congo 1909., dugi pamflet koji opisuje zločine u Kongu. Morel i Casment dali su mu inspiraciju za likove djela Izgubljeni svijet (The Lost World) iz 1912. Rastao se od obojice početkom Prvog svjetskog rata jer je Morel bio vođa pacifista, a Casment je izdao Britaniju zbog irskog porijekla.
U kasnim godinama, Doyle se vezao za spiritualizam i napisao je roman s likom Profesora Challengera pod imenom The Land Of Mist. Jedna od njegovih čudnijih knjiga je The Coming Of the Fairies iz 1921. jer je bio uvjeren u istinitost fotografija vila iz Cottingleya koja su bile glavna inspiracija za djelo u kojem su se mogle pročitati teorije o vilama i duhovima. Nakon ovog djela njegova zbirka kraćih priča The Adventures Of Sherlock Holmes zabranjena je u SSSR-u 1929., no ta je zabrana kasnije ukinuta.
Doyle je jedno vrijeme bio prijatelj Harryja Houdinija, velikim protivnikom spiritualističkog pokreta. Iako je Houdini smatrao spiritualističke proroke varalicama (pokušavao ih je razotkriti), Doyle je mislio da i Houdini ima natprirodne moći, i o tome je i pisao u djelu The Edge Of The Unknown. Houdini nije uspio uvjeriti Doylea da su to samo trikovi i ništa više, što je dovelo do prekida prijateljstva.
Doyle je pokopan u crkvenom dvorištu u Minsteadu u New Forest, Hampshire, Engleska.
U južnoengleskom gradiću Crowboroughu, u kojem je Doyle živio 23 godine, podignut je spomenik u njegovu čast, a na Picardy Placeu u Edinburghu, blizu Doyleove rodne kuće stoji spomenik Sherlocka Holmesa.
Izvor: Wikipedia
